Christina Sekereš vidi sebe, u prvom redu, kao konferencijsku prevoditeljicu i sudsku tumačicu za engleski, njemački i hrvatski jezik, a potom kao zaljubljenicu u cjeloživotno obrazovanje, volonterku sa statusom znanstvenog asistenta, avanturisticu i silno pozitivnu osobu koja se usudi sanjati velike snove.
“Školovala sam se u Hrvatskoj (preddiplomski studij engleskog i njemačkog jezika), Austriji (postdiplomski studij konferencijskog prevođenja) i na Oxfordu (postdiplomski studij iz ekologije), po struci sam profesor engleskog i njemačkoj jezika, stručnjak za konferencijsko prevođenje i stručnjak za terenska ekološka istraživanja. Živim na relaciji Đakovo-Zagreb i zbog prirode posla puno putujem po zemlji i inozemstvu, što mi jako odgovara jer sam sve samo ne statičan tip osobe. Odrasla sam u Njemačkoj i Slavoniji što je svakako utjecalo na razvoj mojih osobnih karakteristika, primjerice upornosti, predanog rada, discipline, poštenja, motiviranosti, poduzetnosti… U slobodno vrijeme vrlo posvećeno učim i radim na vlastitom rastu i razvoju i to me silno uveseljava. Jednostavna sam osoba, držim do obiteljskih vrijednosti i ništa mi nije teško.”
Prevoditeljica ste i vlasnica obrta Lingo Lab. Što je bio motiv za otvaranje obrta? Gdje ste i što prije toga radili?
Bilo je to krajem 2006., tada se još zvao Intelekt, a otvorila sam ga jer sam silno željela napredovati u stranom jeziku i to na najvišoj razini, no to mi, uz posao profesorice engleskog i njemačkog jezika u Srednjoj Strukovnoj školi u Đakovu, nije uspijevalo. Naime, stekla sam dojam kako se na neki način spuštam na jezičnu razinu udžbenika te da radim s učenicima koji ne mare naročito za strani jezik, s obzirom na to da im nije u stručnoj skupini predmeta. Čak su mi znali reći: “Profesorice, što se vi toliko trudite, ne treba nama njemački u životu.” S druge strane, nedostajao mi je izazov – za samo par godina naučite gotovo sve udžbenike i njegove nastavne cjeline napamet i to furate u krug cijeli životni vijek… Za mene je to bilo prestatično, pa sam po uzoru na oca koji je i sam bio privatni poduzetnik 30 godina odlučila iskoračiti u privatne vode. I nisam se pokajala, no svakako me i sreća malo pomazila. Dobila sam posao asistenta na EU projektu u Zagrebu na kojem sam upoznala simultane prevoditelje, u prvom redu kolegicu Sanju Lokner, vrsnu konferencijsku prevoditeljicu, i to mi je otvorilo oči. To je bila ta najviša razina poznavanja stranog jezika koju sam priželjkivala. Ali, kako nisam imala jezične kompetencije za konferencijskog prevoditelja, po završetku EU projekta otišla sam u Austriju na specijalistički postdiplomski studij da naučim vještine konferencijskog prevođenja, kao primjerice bilježenje dugih govora (konsekutivno prevođenje) i vještine istovremenog slušanja i prevođenja (simultano prevođenje). Naoružana novim znanjima, po povratku iz Austrije dobivam jednogodišnji posao prevoditelja za engleski jezik na drugom EU projektu u Zagrebu, nakon kojeg se počinjem baviti poglavito usmenim prevođenjem.
Prevođenje mnogima izgleda lako, ali sigurno nije tako. Što sve prevoditeljski posao traži od osobe koja se bavi ovim poslom?
Odlični preduvjeti za bavljenje prevođenjem su dvojezičnost odmalena i nadarenost za strane jezike, ali još su potrebniji želja za kontinuiranim učenjem, kvalitetno poznavanje stranog jezika na sveučilišnoj razini, široko opće znanje, čitanje paralelnih tekstova na temu koju prevodite, izrada glosarija stručnih termina i zanimljivih fraza na stranom i hrvatskom jeziku, učenje svih stručnih termina na dva jezika napamet, elokventnost, samopouzdanje, dobar san, a svakako i super kolegica u kabini te vrsni tehničari.
Nije lako slušati na jednom i prevoditi brzo na drugom jeziku kad prevodite simultano, to su skoro nadrealne vještine koje obuhvaćaju slušanje, anticipiranje, obradu informacija, dohvaćanje smisla te točnu, brzu i fluentnu reprodukcije na ciljnom jeziku – i sve to u milisekundama! Zato te vještine i traže svoje vrijeme, znanje, kvalitetnu pripremu, dobar san i puno sati rada u prevoditeljskoj kabini.
Prevoditelji (dvije kolegice) se u kabini izmjenjuju u pravilu svakih 20 minuta, a kod težih tema i kraće. Predah je prijeko potreban jer koncentracija nakon samo 15-20 minuta prevođenja snažno pada uslijed ogromnog mentalnog zamora. Zato je dobro da kolegica iz kabine uskoči i preuzme svoju šihtu od 20 minuta. Tako se izmjenjujemo tijekom cijele konferencije i neprestano podižemo radnu energiju čokoladicama, kavom i vodom. Nešto od toga morate imati sa sobom.
Osobno mi je najlakše pismeno prevoditi doma jer imam sve vrijeme na svijetu, mogu više puta prepravljati tekst, dorađivati ga i isporučiti u nekom normalnom roku. No, kako već duže vrijeme nema normalnih rokova i mnogim klijentima prijevod treba “jučer”, primijetila sam kako mi se izgubila ljepota i lakoća pismenog prevođenja. Danas su ju zamijenili ranije ustajanje i žrtvovanje praznika, godišnjeg odmora i nedjelja, ali uvijek uz osiguravanje maksimalne kvalitete prijevoda. Tu sam beskompromisna. Uvijek ću rado pročitati svaki tekst bar dvaput prije isporuke, imao on par stranica ili par stotina stranica jer poštujem svakog klijenta i stojim iza svakog svojeg prijevoda.
A što Vam je ova profesija omogućila u osobnom i poslovnom životu? Mislim na dobre, ali i manje dobre trenutke?
Na prvom mjestu mi je dala slobodu na kojoj sam iznimno zahvalna. Slobodu da radim kad želim, koliko želim, za koga želim i da nikoga ne moram pitati smijem li baš sad otići na godišnji i na koliko dugo. Jako volim i putovanja po regiji i u inozemstvu koja, za razliku od ostalih poslovnih ljudi, uvijek malo produžim da upoznam zemlju u koju sam došla, obiđem muzeje, pogledam neki zanimljiv kazališni komad, odradim par izleta, istražim gastronomsku ponudu…
Spomenula bih još i ogromno znanje o najrazličitijim temama jer svaki angažman sa sobom nosi specifični žargon struke koji se uvijek trudim izvrsno pripremiti i usvojiti na oba jezika da klijent bude što zadovoljniji. Nerijetko me se može vidjeti u opuštenoj šetnji s papirima u ruci – siguran znak da napamet učim riječi za neku konferenciju.
S druge strane, izdvojila bih i neke ne tako lijepe trenutke. Primjerice, teško odvajanje privatnog od poslovnog života, prihvaćanje zahtjevnijih prijevoda zbog kojih sjedite doslovno cijeli dan za računalom i svetkom i petkom, nošenje sa stresom u kabini zbog silne brzine usmenog prevođenja, prekratke rokove u pismenom prevođenju… No nije sve tako crno. S vremenom sam naučila prihvatiti i te teže trenutke i reći sebi da sam samo čovjek sa svojim ograničenjima i nesavršenostima i da uvijek dajem svoj maksimum. Tako se čuvam od opasne samokritike i perfekcionizma.
Razlikuje li se i po čemu ovaj posao u Hrvatskoj u odnosu na inozemstvo? Koliko stranih jezika govorite i pišete, kako održavate kontinuirano znanje jezika?
Bitnu razliku vidim u cijenama prevoditeljskih usluga i uređenosti tržišta, ali moram priznati kako očekujem poboljšanja jer smo ipak članica EU-a. Nama se teško nametnuti istom cijenom koju uredno naplaćuju naši inozemni kolege, ali sigurna sam da će se stvari poboljšati. Pišem i govorim engleski i njemački jezik, a manje-više u slobodno vrijeme, iz čiste ljubavi, redovito učim i francuski, talijanski i španjolski jezik.
Najbolji način za održavanje kontinuiranog znanja vidim u neprestanoj izloženosti jeziku, što mi posao prevoditelja i omogućuje, ali i u putovanju u inozemstvo gdje se predmetni jezik govori kao materinski, čitanju i učenju napamet stručnih termina prije svake konferencije, čitanju knjiga osobnog izbora u izvorniku i pohađanju zanimljivih inozemnih online tečajeva (prošla sam ih 30+) na najrazličitije teme – od prijetnje nuklearnog terorizma i trgovanja ljudima pri Stanfordu do oceanografije, klimatologije i zaštite oceana pri Cambridgeu.
Obrt Lingo Lab je…
Obrt Lingo Lab ima samo mene zaposlenu i tako je oduvijek bilo. Najlakše mi je odgovarati za samo jednu osobu, pa se toga i držim. Ali zato imam 15-ak suradnika za ostale jezike, npr. francuski, španjolski, talijanski, ruski, slovenski, poljski, češki, slovački, albanski, srpski i bosanski. Klijenti su mi fizičke i pravne osobe, od maturanata, diplomanata i cijelih obitelji koje se sele u inozemstvo u potrazi za boljim sutra do ministarstava, udruga i privatnih tvrtki iz najrazličitijih područja – građevine, bankarstva, EU fondova, IT-ja, zdravstva i socijalne skrbi, poljoprivrede, veterine…
Tijekom 20-godišnje karijere stekla sam dragocjeno iskustvo ne samo u prevođenju već i u koordiniranju prevoditeljskih timova za veće skupove u zemlji i inozemstvu. To u prijevodu znači malo više stresa oko logistike jer, uz dogovaranje visine honorara s klijentom i svim prevoditeljima, trebate organizirati i prijevoz te smještaj kolega. Nije uvijek jednostavno, ali može se ako krenete na vrijeme i uporno tražite od klijenta da vam pošalje materijale za pripremu prevoditelja. Ljudi ne razumiju da mi ne znamo gotovo ništa o njihovoj struci, prema tomu, ako želite kvalitetan, točan i elokventan prijevod, morate nam dostaviti materijale barem nekoliko dana unaprijed.
Kažete kako je svaki Vaš angažman izlazak iz zone ugode.
Baš zato što su većina prevoditelja u pravilu profesori književnosti i gramatike stranog jezika, često ne poznaju temeljito druga stručna područja osim svojega, što je normalno. Zato se moramo dugo pripremati i uložiti sate i sate na upoznavanje s novom temom kako bismo na konferenciji razumjeli stručnjake. Zamislite da svaki tjedan idete raditi na tri nova radna mjesta. Ponekad i četiri. E, to vam je prvi izlazak iz zone ugode. I svaki put svi od vas očekuju vrhunsko znanje i pripremu, elokventnost, brzinu, preciznost i točnost. I recimo da si date truda i naučite materiju. I dođete na konferenciju, odete se upoznati s govornicima koje vidite i čujete taj dan prvi put u životu i molite se Bogu da ćete ga/ju dobro razumjeti jer publika i klijent to od vas očekuju, a za to će vas naposljetku i platiti. A onda se dogodi da neki govornici jure 100 km/h sa svojim govorom, iako ste ih upozorili da govore nekom normalnom brzinom, nedosljedni su i često se samoispravljaju, govore sebi u bradu, nerazumljivi su vam jer slabo barataju stranim jezikom i slične urnebesne situacije koje vas uvijek iznova izbacuju iz vaše zone ugode. Na to ne možete utjecati i to su mi najstresniji trenuci u kabini. Ali, kako sam rekla ranije, s vremenom sam naučila prihvatiti da sam samo čovjek, a ne Übermensch, sa svojim ograničenjima i nesavršenostima. Pametnom dosta.
Pohvaljujem vaš projekt i akciju “Biti Bolji – Be Better” jer je bitno da mladi osjete kako mislimo na njih, ipak će na njima i njihovim biznisima počivati Hrvatska u budućnosti. Također, smatram kako je bitno da ih privolimo da ostanu ovdje, da shvate kako sreću mogu graditi i unutar granica Lijepe Naše. Zato ću se rado odazvati vašem pozivu kad odlučite obići neku školu u Slavoniji i razgovarati s učenicima.
Chistina Sekereš
Postoje li područja rada koja zahtijevaju drugačiju/težu pripremu prevoditelja? Pretpostavljam da sva prevođenja nisu jednako “teška”.
Točno, nisu sva prevođenja teška, ali nisu ni bezazlena jer ljudi nikad ne idu na sastanke razgovarati s inozemnim partnerima o svakidašnjim temama, nego nekim stručnim, njima bitnim za poslovanje. Tomu služi naša priprema. Ma koliko jednostavna tema bila, uvijek ću utrošiti bar 2-3 sata na pripremu i ponoviti neke lijepe fraze na stranom jeziku, čisto da mi budu nadohvat ruke tijekom prevođenja. Od zahtjevnijih područja koje sam prevodila istaknula bih medicinu, veterinu, bankarstvo, građevinu, molekularnu biologiju biljke duhana, papirnu industriju i pravo.
Prevođenje zahtijeva puno koncentracije, fleksibilnosti, brzine, fluentnosti, poznavanje rada na online platformama za prevođenje, prilagodbe brojnim govornicima s različitim akcentima i razinom poznavanja stranog jezika, visoku razinu sposobnosti nošenja sa stresom jer ste stalno u petoj brzini te sigurnost u sebe tijekom javnog nastupa.
A može li se dobro živjeti radeći u prevoditeljskoj djelatnosti? Prepoznaju li svi klijenti Vaš rad?
Može se dobro i ugodno živjeti, ali ste rob svog posla. Nezgodno je to što, ako nemate dugih zaposlenih, vaš posao i vaši prihodi stanu čim vi stanete, neovisno o tome je li u pitanju majčinstvo, bolest ili nešto drugo. I tako u krug, usprkos nesigurnim vremenima koja su, nadam se, sad iza nas. Svima je bilo stresno raditi ovaj posao tijekom pandemije jer prevoditelj doslovno ovisi o poslovnim susretima stranaca i naših ljudi. A putovati se nije smjelo, online sastanci su tek kasnije zaživjeli, pa je bilo vrlo nezgodno. S odmakom vremena mogu reći kako mi je i to vrijeme ipak donijelo nešto dobro jer sam shvatila koliko malo vremena zapravo odvajam za stvari koje me privatno vesele, a koje nemaju nikakve veze s poslom. Također, disciplinirala sam se i financijski!
Moji klijenti itekako prepoznaju moj trud i rad. Primjerice, pohvale me za pismeni prijevod isporučen u roku, zavidnu razinu poznavanja njihove stručne terminologije, hitno nalaženje kolege sudskog tumača za strani jezik koji ja ne prevodim, preporuče me dalje svojim poznanicima, često znaju pohvaliti moju uživljenost i predanost u radu kad prevodim šaptano. Neki dan mi je klijent iz jedne ambasade došao reći kako je bio nervozan do početka konferencije jer nije znao tko od prevoditelja dolazi, a onda je vidio mene kako ulazim u dvoranu i odahnuo. I to mi je došao osobno reći. Zar to nije lijep kompliment?
Naučili ste mnogo o korištenju društvenih mreža. Koliko nam one zaista mogu pomoći u bildanju poslovnog i osobnog brenda?
Još radim na tome jer slobodnog vremena imam sve manje, ali trudim se par puta tjedno objaviti video na temu mindseta obilja (wealth mindset) koji me jako zaintrigirao prije godinu dana. Nezamisliv mi je život bez društvenih mreža i vidim ih kao izvrstan alat za objavljivanje kako privatnog tako i poslovnog sadržaja o temama koje me zanimaju. Upravo privodim kraju svoj tečaj poslovnog engleskog jezika i wealth mindseta koji ću također reklamirati putem društvenih mreža. Tečajem želim pomoći polaznicima izgraditi samopouzdanje u razumijevanju i nesmetanoj komunikaciji na engleskom jeziku kako bi unaprijedili vlastito poslovanje ili izašli na inozemno tržište te ih osvijestiti da uklone prepreke na putu postizanja vlastite financijske slobode izgradnjom četiriju izvora prihoda. Naime, unazad godinu dana educiram se o wealth mindsetu i radim s financijski slobodnim mentorom na dugoročnom vrijednosnom ulaganju po načelu Warrena Buffeta, pa sam tako i počela ulagati u inozemne kompanije kupujući njihove dionice. Cilj mi je postići financijsku slobodu unutar pet godina. Vrlo ambiciozno, znam, ali odlučila sam barem pokušati!
Pročitao sam da imate mnogo hobija. Što su Vam oni donijeli u životu, možda i u poslu?
Da, ima ih dosta, ali ne bavim se svima jednakim intenzitetom. Izdvojila bih tjelovježbu, biciklizam, ples, dugopješačke rute od nekoliko stotina/tisuća km, ronjenje bocom, planinarenje i volonterizam. Sve navedeno radim iz čistog gušta i silno me veseli upoznavati nove ljude, otisnuti se u inozemstvo, otkrivati prirodne ljepote nepoznatih krajeva i pridonositi nekoj višoj svrsi, primjerice, zaštiti i restauraciji koraljnih grebena čija sam velika zaljubljenica. Koji put mi hobi donese posao, ali to je više iznimka nego pravilo.
Pogled u budućnost!
Svijetla je. Kad čovjek tako požrtvovno radi svoj posao i ulaže u sebe i svoj rast i razvoj, ne možete biti negativni jer se istinski radujete svakom novom danu. Pozdravljam i svaku promjenu, izazov i neuspjeh jer zahvaljujući njima rastemo i život nam nije monoton. Sviđa mi se afirmacija kako je neuspjeh često: 1) ogroman prikriveni uspjeh koji se pokušava ponovno roditi i 2) pokazatelj da ne razmišljamo dovoljno “veliko”. Prema tomu, poručujem svima da misle o “velikim” stvarima, nepopustljivo rade na onome u što vjeruju i očekuju velike rezultate. Svi smo mi kovači vlastite sreće. Zato, ako niste zadovoljni, mijenjajte sebe i svoja uvjerenja, svoj mindset, pa ćete i dobiti drugačije rezultate. Sretno svima!
