Bez obzira na sve pritiske i podjele kojima smo danas okruženi, ma kako to paradoksalno zvučalo, iz cijele situacije možemo izvesti i pozitivne zaključke. Sve više ljudi je osviješteno i sve više ljudi postavlja pitanja. Sve više ljudi želi znati. Ali ne po starom zastarjelom sustavu presipavanja iz šupljeg u prazno davno naučenih i zastarjelih znanja, već po novom sustavu gdje su svi uključeni. Apsolutno u sve, pa tako i u edukaciju.
Jesmo li osuđeni na propast?
U svijetu gdje se znanje stječe neprekidnim ponavljanjem i besmislenim klimanjem glavama, prije ili kasnije mora doći do urušavanja sustava. Dokaz su nam sve velike civilizacije u povijesti. Grčka koja je propala međusobnim ratovima gradova država, a antički Rim uništen je iznutra dekadencijom i nedostatkom novih ideja. Svaki sustav koji se oslanja isključivo na pozicije moći i utjecaj jedne dominantne jedinke, pogotovo školski, osuđen je na propast prije ili kasnije. U našem svijetu, bombardiranom milijardama bitova informacija svakog trena, teško je razlučiti onu pravilnu i istinitu od one pogrešne.
Je li povjerenje izgubljeno?
Autoriteti polako gube povjerenje ljudi jer ni sami više ne znaju kamo krenuti i što učiniti. Pogotovo u edukaciji. Imamo inflaciju odlikaša koji ostvaruju iznimno loše rezultate na državnim ispitima. Zašto? Jer su u jednadžbi neobjektivni ocjenjivači njihove primarne edukacije. Osobe moći, osobe na poziciji moći danas su sklone raznim utjecajima sa strane. Kako to riješiti u današnjoj situaciji konstantnog nepovjerenja i beskrajnog prelaska s frontalnog na online način nastave, iznova i iznova. Profesori trebaju postati „tvornice znanja“, da budemo precizni „tvornice temeljnih znanja“. Ne i distributeri tih znanja. Znanje se treba distribuirati izravno među učenicima, polaznicima, studentima. Ovo je jedina prilika kako iskoristiti ono što imamo i obogatiti svaku edukaciju novim i svježim idejama. Danas su nam one prijeko potrebne.
Samo mijena stalna jest. Jedino što je sigurno u današnjem svijetu, pogotovo u svijetu u kojem ne znamo što će se dogoditi sutra, jest promjena. Prilagodba ili izumiranje. Prilagodba ili otkaz. Prilagodba ili neznanje i pobuna.
Online edukacija
U akademskoj, online edukaciji, profesori više ne predaju frontalno, već su koordinatori, usmjerivači i konzultanti. Oni stvaraju znanja u videoformatu i uredno ih deponiraju u centralnu bazu podataka znanja. Naravno, ovo se može primijeniti i na frontalnu nastavu. Nakon toga učenici proučavaju znanja, ne više putem predavanja profesora, već sami, a nakon toga se organiziraju fokus grupe u kojima učenici međusobno raspravljaju o naučenom. Ravnomjerno i ravnopravno.
Bez pritiska autoriteta
Jedino u ovakvoj situaciji, oslobođenoj pritiska autoriteta, može doći do opuštanja učenika, novih ideja i obogaćivanja postojećih. Naravno, profesor kao koordinator mora spriječiti gubljenje niti i razvoj ideja u beskorisnim smjerovima, mora biti otvoren za sva pitanja i što je najvažnije, za podršku. Ne više iz pozicije moći, već iz pozicije ravnopravnog sudionika edukacije koji će odbaciti ego ako učenici dođu do zaključaka koji su bolji od njegovih. Raznih tehnologija online komunikacije za ovakav način edukacije imamo svuda oko nas. Učenika željnih znanja, uključenosti i stvaranja također imamo. Jedino je pitanje, imamo li profesora?
