Želim podijeliti s vama “4 okvira za uspjeh u životu i upravljanje stresom” koje možete koristiti u trenutku dosade, konfuzije, viška vremena, straha i stresa, ali i u trenucima radosti…
15 godina. Nekom je malo, nekom puno, a meni se čini puno. Nakon uzbuđenja prvih godina, psiholog osjeti zasićenje nakon 50 treninga “proaktivnog pristupa klijentu” i “prodajnih vještina”, čak i kada dotjeruje vlastiti proizvod. Ipak, kada se dogodi promjena, ona može biti izazov koji nismo očekivali.
Čak i ono što volimo treba dozirati
“Telefonska prodaja i dogovaranje sastanaka”, trening nije niti počeo, netko diže ruku, “vi ste svi teoretičari, većina prodaje maglu, a sami nećete pokazati primjerom jer trener prije vas nije se usudio zvati, a nas uči”. Nema mi druge, mislim u sebi, nisam najsamopouzdanija osoba na svijetu, ali imam znanje. Znanje mi daje sigurnost, a u tom trenu i vjera u “Božji prst koji prati hrabre”. Pitam vlasnika imam li dopuštenje nazvati klijenta. Dok svi gledaju što će se dogoditi, čovjek razmišlja i kaže, može. Na meni je red. Iako sam svjestan da ništa nije 100% i da ovo može završiti jako loše, kažem, OK, dajte mi ime najtežeg klijenta s kojim nikad niste uspjeli dogovoriti sastanak i nemojte mi reći ništa o njemu, samo mi dajte broj.
Moguće je da sam pitao ime osobe ili poduzeća, ali više se ne sjećam. Moj tadašnji “izazivač” zaintrigirano gleda. Okrećem broj i nakon tri godine u dvije minute imamo dogovoren sastanak. Grupa gleda, a ja sam stekao ne samo poštovanje, nego mogu reći i prijatelje koje i danas slušam. Slično se ponovilo nekoliko puta pa sam edukacije počinjao tako da uzmem broj i nazovem “najtežeg klijenta”. Nakon toga krenule su prezentacijske vještine. To je bio “road show” koji sam pokušavao obogatiti gostima i svakakvim novim idejama, ali cilj je bio da na kraju edukacije svatko može održati “solidan govor”. Kasnije su došli treninzi leadershipa i preuzimanja odgovornosti za svoj život.
Punih 15 godina trebalo je da dođem u poziciju da konačno mogu govoriti o samoj psihologiji. Bilo je svakakvih trenutaka očaja, straha, iščekivanja i bespomoćnosti i nekako se kotač života stalno vrti.
1. Okvir normalnog
Došli smo do prvog okvira. Što je normalno? Normalno je imati normalan tlak. Normalno je biti zdrav. Normalno je biti dobar… Kad je nešto drugačije, to je “abnormalno” ili iznimka, možemo reći “crni labud”. To može biti otkaz ili neki čudan nalaz kada moramo na pretrage i sl. Nakon 8 sezona Dr. Housea, koje se bave rijetkim i abnormalnim, vidimo da se iznimke i abnormalnosti događaju svima. Događale su se ljudima prije nas i događat će se poslije nas. Stoga, ako ne želimo trpjeti stres “katastrofičnog”, recimo sebi – To što se događa je normalno. To je ljudski.
2. Okvir smisla
Ako život ima smisao, onda sve što čini život ima smisao. Stoga, kada mislite da stvari ne idu po planu ili vam je dosadno u zatvorenom stanu dok čuvate djecu, a vani pada kiša, osvijestite sebi: Život ima smisao. Ovaj trenutak ima smisao. Ovo “sada” ima smisao i prihvatite trenutak, a nemojte samo iz njega željeti “pobjeći”.
3. Okvir cikličnog optimizma
U tim istim situacijama, nakon što kažete, ovo je normalno, svi ljudi nekad prolaze ovakve trenutke, upravo ovaj trenutak i ovo što se događa sad ima smisao, krenite dalje i recite: “Ovoga trena i neprestano stvari se okreću na dobro. Ova situacija se okreće u dobro.” Optimist vjeruje da godišnja doba završavaju proljećem, a ne zimom. Stvari se okreću na dobro.
4. Okvir snage
Kad ste kod zadnjeg okvira – okvira snage, osvijestite da imate sve potrebne resurse i snagu proći kroz ovaj trenutak i/ili izazov uzdignute glave. Kao cvijet koji svakog trena prima zrake sunca ili minerale.
Za kraj slobodno recite: “Ova priča ima sretan kraj.”
