Zoran Rajn osnivač je i predsjednik Centra za društvene inovacije i održivi razvoj (CEDIOR) i direktor Međunarodnog centra za crowdfunding (ICFC) sa sjedištem u Zagrebu. Već gotovo 10 godina bavi se društvenim inovacijama, društvenim poduzetništvom i crowdfundingom.
Aktivan je u globalnom pokretu The Economy of Francesco (Franjina ekonomija), čiji je skup održan u studenom 2020. u Asizu pod pokroviteljstvom pape Franje, a koji su mediji prozvali Papinim Davosom ili trenutačno najvažnijim događajem u svijetu. Na skupu su sudjelovali znanstvenici, društveni inovatori i društveni poduzetnici do 35 godina starosti iz 120 zemalja, s ciljem pronalaska rješenja za stvaranje pravednijeg, uključivijeg i održivijeg svijeta.
Evo nekoliko razmišljanja Zorana Rajna o ekonomiji, društvu, poduzetništvu, vrijednostima, inovacijama, siromaštvu i ulozi pape Franje u svijetu.
O CEDIOR-u i drugim aktivnostima Zorana Rajna…
Centar za društvene inovacije i održivi razvoj (CEDIOR) je društveno poduzeće i međunarodni think-tank, osnovan 2012. godine s ciljem kreiranja i akceleriranja inovativnih i održivih rješenja za aktualne društvene probleme. U svojem portfelju broji gotovo 50 društveno-korisnih projekata, a surađuje s više od stotinu partnera iz javnog, civilnog, poslovnog i akademskog sektora. Kako se od samih početaka bavimo i temom crowdfundinga, prošle godine osnovali smo i Međunarodni centar za crowdfunding (ICFC) s ciljem približavanja crowdfundinga široj javnosti. Rad i društveni angažman Cediora i ICFC-a su široko prepoznati u javnosti, u medijima i vladinim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Naziv Centar za društvene inovacije i održivi razvoj odabran je zato što je održivi razvoj cilj našeg djelovanja, a društvene inovacije su sredstvo u postizanju tog cilja.
O pojmovima održivosti, društvene inovacije, društvenog poduzetništva i crowdfundinga…
Održivost je sposobnost nekog sustava da trajno postoji bez ugroze za sebe, društvo i okoliš. Društvene inovacije su primijenjeni noviteti usmjereni na rješavanje društvenih problema i stvaranje općeg dobra, npr. zelene tehnologije, inovativni modeli financiranja projekata, novi
zakonski propisi i sl. Društveno poduzetništvo je vrsta poduzetništva kod kojeg se ostvarena dobit primarno koristi za rješavanje nekog društvenog ili okolišnog problema. U klasičnom se poduzetništvu akteri na tržištu natječu tko će više zaraditi, a u društvenom poduzetništvu tko će više riješiti društvenih problema i napraviti dobra za zajednicu. Najkraće rečeno, u društvenom poduzetništvu novac nije cilj nego sredstvo. Crowdfunding (eng. crowd – mnoštvo; funding –
financiranje) ili grupno financiranje jest inovativan i demokratski model financiranja projekata koji podrazumijeva javno predstavljanje nekog pothvata, najčešće putem internetske platforme te omogućavanje građanima da u njega ulože novac iz altruističnih pobuda ili s ciljem ostvarenja profita ili stjecanja neke druge koristi. Pritom je moguće koristiti nekoliko modela ulaganja: donacije, kupoprodaju s počekom, pozajmice, ulaganje u vlasničke udjele i ulaganje u udjele u dobiti.
O promjeni dosadašnjeg ekonomskog modela koji se isključivo bazira na profitu…
Tehnološki napredak je stvorio iluziju uspješnosti modernog društva, no ono je duboko neuspješno, možda najneuspješnije ikad, jer nikad nisu postojale bolje pretpostavke da se u kratkom vremenskom roku razriješe glavni društveni problemi, a oni se umjesto toga i dalje gomilaju. Slikovito rečeno, današnje čovječanstvo je tehnološki div i moralni patuljak. Alarmantnih brojki je mnogo, no možda su ove najšokantnije. Prema UN-ovu izvješću, stotinu biljnih i životinjskih vrsta izumre svaki dan. 94% svjetskih prihoda raspodijeljeno je na 40% stanovništva Zemlje. 50% morskog otpada čini plastika za jednokratnu uporabu, a svake godine je u oceanima završi 8 milijuna tona. Trenutno je ima dovoljno da se 400 puta omota Zemlja. 41 milijun djece se godišnje ubije pobačajem, što je najveći uzrok smrti u svijetu. 30 milijuna ljudi nalazi se u robovskom položaju. Svakih 10 do 15 sekundi u svijetu umre jedno dijete od gladi. 20% svjetske populacije je nepismeno. 3,8 milijardi ljudi živi sa 2 dolara dnevno ili manje. Omjer između dohotka gornjih i donjih 20 posto svjetske populacije 1820. godine bio je 3:1, 1960. godine 30:1, a 1991. godine 86:1. 1% ukupnog godišnjeg ulaganja u oružje omogućilo bi obrazovanje za svu djecu na svijetu. To je “normalno” u kojem smo živjeli do Covida i u kojem ćemo nastaviti živjeti nakon njega, osim ako aktualnu krizu ne iskoristimo kao katalizator promjena.
O modelima reforme ekonomije na tragu pape Franje…
U današnjem svijetu postoje tri koncepta biznisa. Prvi je da tvrtka postoji da bi za svoje vlasnike ili dioničare ostvarila najveći mogući profit bez obzira na štetne posljedice koje stvara. Drugi koncept je da tvrtka postoji da bi generirala najveći mogući profit, no poštujući najviše standarde
u zaštiti vlastitih zaposlenika, klijenata, dobavljača i društva u cijelosti. Treći koncept je da tvrtka postoji da bi primarno rješavala društvene i ekološke probleme uz postizanje financijske održivosti. To je koncept društvenog poduzetništva koji smo maloprije spomenuli. Takvim poduzećima nije cilj što više zaraditi za svoje dioničare, već s ostvarenom dobiti učiniti što više dobra za društvo i okoliš. Nažalost, prvi koncept je još uvijek dominantan diljem svijeta i iz njega proizlaze brojni problemi s kojima se suočavamo. Kod potrošača je potrebno razviti svijest o nužnosti kupovanja lokalnih i etičnih proizvoda i usluga. U sustavu u kojem živimo, politika je odraz birača, a ekonomija potrošača i potrebno je da budemo svjesni moći i odgovornosti koju kao birači i kao potrošači imamo.
O vlastitom ekonomskom svjetonazoru…
Moj ekonomski svjetonazor oblikovan je prije svega kršćanskim moralom i društvenim poduzetništvom. Svi projekti koje CEDIOR i ICFCF pokreću moraju zadovoljiti naše načelo prihvatljivosti 4P – Pater, People, Planet, Profit, odnosno svaki projekt mora biti u skladu s Božjim zapovijedima, mora biti usmjeren na dobro ljudi i okoliša te mora biti dugoročno financijski održiv.
O lekcijama koje čovječanstvo može izvući iz trenutne korona-krize…
Za Covid vrijedi pravilo da nije svako zlo za zlo. Pandemija je razotkrila brojne slabosti nacionalnih država i međunarodne zajednice. Postojanje svijesti o tim problemima je generacijska šansa da kreiramo bolji sustav. Pokušat ću ih pobrojati nekoliko. Ponajprije, u fokusu su koronavirusi. Stručnjaci koji se bave životinjama već niz godina upozoravaju na opasnost od koronavirusa koji se prenose sa životinja na ljude jer se čovjek sve više širi, krči šume i ulazi u staništa divljih životinja. Ako ne zaustavimo takav agresivni odnos, dovodimo se u opasnost da se u budućnosti suočimo s novom pandemijom. Na međunarodnom planu potrebno je razviti krizne mehanizme, npr. osnovati međunarodni krizni fond u koji će članice periodično uplaćivati sredstva i koristiti ih u situacijama izvanrednih stanja, kao i predvidjeti jasne sankcije za one članice koje pravodobno ne dostave informacije od važnosti za cijelu međunarodnu zajednicu.
Nadalje, na razini međunarodnih organizacija potrebno je posvetiti se izradi “totalne knjige”, nikada dovršenog projekta koji će sakupiti sva praktična znanja o tome kako ponovno izgraditi društvo u slučaju neke teže elementarne nepogode i uključiti učenje njenog sadržaja u nacionalne školske kurikulume jer se institucionalni sustav može raspasti puno lakše nego što mislimo. Danas se nalazimo u apsurdnoj situaciji. Znanje se svakodnevno povećava nevjerojatnom brzinom, u dnevnim novinama dobijemo više informacija od onoga što je prosječni čovjek 18. stoljeća čuo tijekom cijelog života, no kao pojedinci imamo izuzetno malo znanja o bazičnim životnim vještinama.
Što se tiče nacionalnih država, imali smo prilike vidjeti koliko su dugački opskrbni lanci kobni u ovakvim situacijama, zbog čega je važno da svaka država ima svoju proizvodnju hrane, energije i lijekova. Bez toga nije moguće govoriti o suverenosti bilo koje države. Također, uvidjeli smo da ne možemo sva jaja držati u istoj košari. Države koje se oslanjaju na turizam i rentijerstvo su to posebno osjetile. Štetu je lakše minimizirati uz postojanje diversificiranoga gospodarstva. Isto tako, države trebaju pojačati ulaganja u zdravstvo, znanost, digitalnu transformaciju javnih servisa, telekomunikacijsku infrastrukturu i službe javne sigurnosti. Kroz pandemiju smo također vidjeli da su najniže plaćena zanimanja presudna za normalno funkcioniranje društva, zbog čega ih je potrebno moralno i financijski revalorizirati.
Kad govorimo o radu, treba reći i da se rad od kuće pokazao kao moguć koncept koji i dalje treba njegovati, što može biti posebno vrijedna alternativa za mlade roditelje kako bi mogli više vremena provoditi sa svojom djecom i osnažiti svoje obitelji.
Na koncu, naučili smo više cijeniti slobodu i socijalnu interakciju koje uzimamo zdravo za gotovo te je postalo jasnije da Bog, domovina i obitelj postaju glavnim osloncima u ovakvim vremenima. Zlo je sprinter, no dobro je maratonac. Svaku lošu situaciju u životu možemo i moramo okrenuti na dobro. Nadam se da ćemo biti dovoljno mudri kao društvo da to učinimo i s Covidom nakon kojeg imamo šansu postati bolji ljudi.
O ekonomiji pape Franje…
Ideja događaja The Economy of Francesco jest da sudionici kreiraju rješenja za stvaranje pravednijeg, uključivijeg i održivijeg svijeta. U događaju je sudjelovalo 2000 znanstvenika, društvenih inovatora i društvenih poduzetnika do 35 godina starosti iz 120 zemalja. Selekcijski postupak je bio zahtjevan, a odabrani su sudionici koji su postigli zapažene rezultate na područjima kojima se bave. Sudionici su bili podijeljeni u dvanaest grupa, a tijekom tri dana trajanja događaja svaka je grupa prezentirala vlastite preporuke na kojima je radila posljednjih godinu dana. Važno je naglasiti da završetak događaja u subotu nije kraj, nego početak cijele priče jer će se suradnja između sudionika i organizacija aktivnosti i dalje nastaviti. Poznata je misao da nijedan problem nije moguće riješiti na istoj razini svijesti koja ga je stvorila i upravo je zato ključno da mladi budu uključeni u pronalaženje rješenja za važna društvena pitanja. Osobno sam aktivan u dvije grupe – Finance and Humanity i Work and Care.
O pontifikatu pape Franje i njegovoj ulozi u svijetu…
Papin pontifikat vidim u skladu s imenom koje je odabrao. Kad kažemo sveti Franjo, kršćaninu su prve asocijacije siromasi, mir, priroda i životinje. Papa Franjo djeluje u skladu s time: pomaže siromašne i potrebne, ukazuje na društvene nepravde, bori se za Crkvu lišenu luksuza i otvorenu vjernicima, potiče mir i dijalog među religijama i narodima te skreće pozornost na našu dužnost da se prema prirodi i svim bićima odnosimo kao dobri upravitelji i čuvari svega što nam je Bog povjerio. Osobito cijenim Papinu jednostavnost, poniznost i blagost za koje smatram da su osobine istinski velikih ljudi i vođa. U kontekstu problema suvremenog društva, papa Franjo je pravi čovjek na pravome mjestu u pravo vrijeme.
O siromašnima i isključenima…
Kad govorimo o siromaštvu, potrebno je istaknuti da postoje dvije vrste siromaštva – materijalno i duhovno. Materijalno siromaštvo je stanje u kojem osobi ili zajednici nedostaje dovoljno materijalnih i financijskih sredstava da bi zadovoljila svoje osnovne egzistencijalne potrebe, a
duhovno siromaštvo je stanje u kojem pojedincu ili zajednici nedostaju vrline da bi zadovoljila moralni standard postavljen od Boga. Obje vrste siromaštva su pogubne i potrebno se protiv njih boriti, a to je poglavito moguće učiniti kvalitetnijim obrazovanjem, boljim duhovnim odgojem i
moralnim opismenjavanjem društva, poreznim politikama, dostupnijim izvorima financiranja i poticanjem društvenog poduzetništva. Upravo je iskorjenjivanje tih dviju vrsta siromaštva temeljno poslanje Cediora i ICFC-a.
O prednostima crowdfundinga pred drugim izvorima financiranja…
Prije svega, crowdfunding je demokratičan i pristupačan izvor financiranja. Postoje mnogi primjeri gdje su tvrtke započele svoj razvoj financiranjem putem crowdfundinga, jer na drugi način nisu mogle doći do novca, da bi kasnije izrasle u velike kompanije. Uz svaki izvor
financiranja često se pojavljuju određeni problemi. Primjerice, uz EU fondove se često pojavljuje problem sufinanciranja, gdje nositelj projekta mora osigurati 20 do 50% vlastitog učešća i problem predfinanciranja, gdje je nositelju projekta odobreno 100% bespovratnih sredstava, ali
uz uvjet da početnu fazu projekta financira vlastitim sredstvima i potom ih pravda. Kod financiranja projekata iz sredstava državnog proračuna često se pojavljuje problem birokratskih prepreka, a kod bankovnih kredita problem kolaterala.
Walt Disney, prije nego što je dobio kredit za svoj projekt crtanih filmova, odbijen je u 121 banci jer nije mogao ponuditi kolateral. Poslovni anđeli i investicijski fondovi pak ulažu u vrlo mali broj specifičnih projekata koji imaju potencijal brzog i visokog povrata. Početkom godine imao sam prilike posjetiti jedan njemački venture capital fond koji ulaže samo u društveno poduzetništvo. Godišnje im se javi više od 500 projekata, a ulažu u samo 2 do 3, pri čemu najniži iznos investicije iznosi 500 tisuća eura, a cilj im je da u narednih pet godina prodaju svoj poslovni udio i izađu iz projekta.
Sljedeća prednost crowdfundinga je što se financijski rizik disperzira na mnogo osoba pa ukoliko projekt ne uspije, nitko ne snosi značajnije financijske posljedice. Isto tako, crowdfunding kampanja omogućava validaciju ideje i testiranje tržišta prije ulaska u velike troškove. To također pomaže i poslovnim anđelima, investicijskim fondovima i bankama da dobiju bolju sliku rizika za sebe ako se dvoume oko ulaganja u projekt. Osim nabrojenih financijskih prednosti, postoje i marketinške koristi. Priprema i provedba kampanje služi kao izvrsna reklama i sredstvo okupljanja društvene zajednice oko projekta, stvaranja lojalne baze kupaca, privlačenja pozornosti medija, dobivanja feedbacka i novih ideja za poboljšanje poslovanja.
Na koncu, u slučaju donacijskog, nagradnog i lending crowdfundinga projekt ostaje 100% u vlasništvu nositelja, što nije slučaj kod poslovnih anđela i investicijskih fondova.
O bankarskom sektoru…
Bankarstvo nije omiljeno u društvu, no ako se tom poslu pristupi ispravno, on itekako može biti plemenit i etičan. Koliko dobra liječnik može učiniti za ljudsko zdravlje, toliko bankar može učiniti za njegove financije. Bankari ne bi trebali biti samo prodavači novca, nego i liječnici za ljudske financije. Upravo sam zato pobornik etičnih banaka koje imaju društveno odgovoran pristup klijentu, odbijaju prodaju bankarskog proizvoda ako on nije u najboljem interesu kupca, financijski opismenjuju zajednicu, pružaju usluge ranjivim skupinama, nude povoljne kreditne programe za zadovoljenje osnovnih životnih potreba građana, izbjegavaju nenamjensko potrošačko kreditiranje koje je dominantno kod konvencionalnih banaka, ulažu u malo i srednje poduzetništvo koje osnažuje lokalnu zajednicu, osobito u ekološku poljoprivredu, obnovljive
izvore energije, zelene inovacije i društveno poduzetništvo, izbjegavaju ulaganja u fosilna goriva, proizvodnju oružja, kockanje i industrije štetne za ljudsko zdravlje i okoliš, podržavaju poduzetnike početnike kapitalom, znanjem i umrežavanjem s drugim dionicima na tržištu, zaposlenicima daju ujednačene plaće bez bonusa i penala za prodajne rezultate jer oni potiču loš tretman klijenata i uvaljivanje proizvoda, transparentno prikazuju svoja ulaganja i poslovanje, a cilj ukupnog poslovanja im nije maksimizacija dobiti za svoje dioničare, nego maksimizacija koristi
za svoje klijente uz postizanje financijske održivosti i stvaranje financijskih rezervi u slučaju budućih ekonomskih poremećaja na tržištu.
Kad govorimo o bankama, želim istaknuti da je o. Ante Gabrić, jedan od najvećih hrvatskih misionara koji je umro na glasu svetosti radeći uz sv. Majku Tereziju, u Indiji sredinom prošlog stoljeća razvio banku riže kojom je pomagao siromasima u borbi protiv lihvara, a također je pokrenuo i niz drugih društvenih inovacija za kakve su više od 50 godina kasnije nekima dodijeljene Nobelove nagrade. Cedior i ICFC će po njegovom imenu utemeljiti nagradu za društvene inovacije na polju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
O umjetnoj inteligenciji i crowdfundingu…
Cedior i ICFC rade na razvoju big data softvera koji prikuplja i obrađuje velike količine podataka i iz njih izvlači korisne zaključke o rizičnosti crowdfunding kampanja. To će s jedne strane pomoći nositeljima projekata da detektiraju slabosti u svom projektu, kvalitetnije
pripreme kampanju i privuku više investicija, a s druge strane će pomoći ulagačima da lakše prepoznaju visokorizične projekte i efikasnije raspolažu svojim novcem. Softver neće autonomno donositi odluke o rizičnosti, već će služiti kao dodatak stručnoj evaluaciji procjenitelja. U cijelom svijetu time se ne bavi nitko osim nas. Pored toga, radimo na razvoju Crowdfunding Enciklopedije, digitalne baze podataka o sveukupnom znanju o crowdfundingu, temeljene na doprinosu korisnika i umjetne inteligencije. Osim što će je korisnici moći uređivati poput
Wikipedije, Enciklopedija će na temelju AI softvera stvarati i prikupljati najnoviji sadržaj o crowdfundingu.
Kako na kraju filmova dolazi natpis da za potrebe filma nije stradala niti jedna životinja, tako i mi volimo istaknuti da za potrebe razvoja našeg AI softvera nije i neće stradati nijedno radno mjesto. Dapače, otvorit će se nova radna mjesta. Primjenom umjetne inteligencije pitanje radnih mjesta razvijat će se u dva smjera. S jedne strane stvarat će se nova radna mjesta koja će tražiti nova znanja, kao u slučaju Cediora i ICFC-a, a s druge strane dio radnih mjesta će se i gasiti, osobito onih repetitivnih. Najotpornija na gašenje bit će ona radna mjesta koja će tražiti kreativnost, empatiju i složenu motoriku.
Horizon 2020 u kojem sudjeluje 14 partnera iz 6 zemalja, a čiji je cilj razvoj inovativnih
modela financiranja za projekte iz sektora energetike.
O uzorima u poduzetništvu…
Uzor su mi poduzetnici koji na biznis gledaju kao na brigu za društvo. Prije svega don Bosco, kao jedan od najranijih primjera društvenog poduzetništva, koji je za vrijeme industrijske revolucije u Italiji duhovno i socijalno osnaživao mlade kojima je prijetilo siromaštvo, a posljedično upadanje u kriminal, bande i zatvor. Opismenjavao ih je, pružao im je strukovno obrazovanje kako bi mogli postati obućari, krojači, zidari, stolari, pekari, tiskari ili izučiti neko drugo zanatsko zanimanje, pokretao je radionice u kojima ih je zapošljavao, osnovao je Društvo za uzajamnu pomoć radnika te je napisao prvi ugovor o naukovanju u Europi i tražio poslodavce da ga poštuju kako bi zaštitio mlade od izrabljivanja.
Oratoriji koje je osnivao za mlade služili su kao 4u1, bili su dom, škola,
župa i igralište. Osim što im je u njima osiguravao obrazovanje i smještaj, pružao im je i duhovni odgoj s ciljem da od njih napravi poštene građane i dobre kršćane, a prepoznao je i važnost igre, zbog čega je organizirao brojne aktivnosti poput igranja sportskih i društvenih igara ili formiranja kazališnih družina i muzičkih orkestara. Kako bi mogao razvijati brojne projekte, osiguravao je sredstva kroz prodaju proizvoda proizvedenih u radionicama, organiziranjem lutrija i tombola te
donacijama pri čemu bi donatori dobivali poklone, što se može smatrati pretečom crowdfundinga.
Kao povijesni primjer žene društvene poduzetnice, spomenuo bih Mariu Montessori, koja je slično kao i don Bosco, koji je razvio preventivnu metodu u odgoju, ostavila dubok trag na području odgoja djece s glavnim odgojnim načelom “pomozi mi da to učinim sam”. Kad govorimo o odgoju, treba spomenuti i svetu Angelu Merici, osnivačicu uršulinki, koja je živjela u 15. i 16. stoljeću, a koju suvremeni pedagozi nazivaju vizionarkom i pretečom moderne pedagogije. Primjerice, ona se prije 500 godina zalagala da razredi nemaju više od 20 djece kako bi se odgojitelji svakom djetetu mogli posvetiti individualno s poštovanjem i ljubavlju.
Od suvremenijih primjera nezaobilazno bih spomenuo i tvorca Nutelle Michelea Ferrera, koji je bio predani vjernik. Na proslavi 50. obljetnice tvrtke pred medijima je izjavio: “Uspjeh Ferrera dugujemo Gospi Lurdskoj, bez nje ništa ne bismo mogli učiniti.” Tražio je da se u svakom uredu i pogonu nalazi kip Gospe, a godišnje bi redovito hodočastio u Lurd zajedno sa svojim menadžerima. Organizirao je posjet Lurdu i za sve svoje zaposlenike. Rocher praline, koje su predstavljene 1982. godine, dobile su naziv prema pećini Rocher de Massabielle u Lurdu, u kojoj se 1858. godine ukazala Gospa. Rocher na francuskom znači “stijena” ili “gromada”.
Prilikom preuzimanje tvrtke 1957. godine zaposlenicima se obratio pismom u kojem je stajalo da je njegova jedina želja da tvrtka bude jaka i da zaposlenicima i njihovoj djeci jamči sigurnu i mirnu budućnost. U njegovu menadžerskom rječniku i strategiji nikad nije bilo riječi delokalizacija, racionalizacija i otpuštanje, a tvornica je postojala za čovjeka, a ne čovjek za tvornicu. Za zaposlenike je organizirao prijevoz autobusima od njihovih kuća do radnog mjesta u Albi, kao i povratak kućama po završetku smjene. Omogućio im je plaće iznad prosjeka, besplatnu medicinsku skrb i druge socijalne pogodnosti zbog čega zaposlenici nikada nisu podigli štrajk. Rijetko se pojavljivao u javnosti, nikad nije dao intervju i odbijao je počasne diplome. Izjavio je da bi se ime neke osobe trebalo pojaviti u novinama samo dva puta – prvi put kad se rodi, a drugi put kad umre. Godine 1983. osnovao je Zakladu Ferrero koja potiče razvoj znanosti i umjetnosti. Pored toga, Zaklada daje nacionalne i međunarodne stipendije za školovanje djece sadašnjih i bivših zaposlenika, a također kroz program Ferrero Seniors nudi velik broj pogodnosti za sve one koji su kompaniji posvetili više od 25 godina svog života. Preminuo je 2015. godine na Valentinovo u 89. godini života. Na sprovod mu je došlo 60 tisuća ljudi, a trgovine, škole i
institucije u Albi taj dan nisu radile.
Kao što sam spomenuo u jednom od ranijih pitanja, u Hrvatskoj također imamo sjajan primjer društvenog poduzetništva u tvrtki Tim Kabel koja je poznata kao jedna od socijalno najosvještenijih hrvatskih kompanija na čijem čelu se nalazi bračni par Ivan i Mirjana Topčić. Tvrtka provodi pronatalitetnu politiku i žene se na razgovoru za posao ne suočavaju s neugodnim pitanjima o majčinstvu, već ih se potiče da imaju djecu tako da zaposlenici za svako novorođenče primaju novčanu potporu. Sva djeca zaposlenika primaju stipendiju tokom srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, a tokom ljetnih praznika im je omogućeno da rade u kompaniji preko Student servisa uz naknadu koja je iznad prosjeka propisane studentske satnice. Svi zaposlenici imaju pravo podići kredit u kompaniji uz najnižu moguću kamatu. Također, dobivaju uskrsnicu i božićnicu, a plaće su značajno iznad hrvatskog prosjeka. Kompanija za zaposlenike i njihove bračne partnere na kraju svake poslovne godine organizira izlet i proslavu na kojoj se proglašava najbolji zaposlenik godine koji dobiva dvostruku božićnicu. Kompanija društveno djeluje i kroz svoju Zakladu Rhema, kroz koju dugi niz godina potpomaže brojne društveno korisne i kršćanske projekte.
O izazovima s kojima se danas susreću mladi ljudi…
Mladi se danas suočavaju s brojnim problemima. Nezaposlenost, nedostatak perspektive, pritisak da zadovolje standarde koje nameće društvo, ovisnosti, vršnjačko nasilje i mentalno zdravlje neki su od gorućih. Uzroci tih problema su višestruki, no htio bih se posebno osvrnuti na dva uzroka.
Prvi uzrok je loše formalno obrazovanje. Cilj obrazovanja mora biti akcija. Nije važno samo učiti kakav je svijet, već i kako biti aktivan u njemu i kako ga promijeniti. Ta druga sastavnica izostaje i mladi su zbog toga nepripremljeni za izazove stvarnog života i tržišta rada. Isto tako, potrebno je od malih nogu prepoznavati talente kod djece i navoditi ih u smjeru gdje će se oni na najbolji mogući način ostvariti, a mane minimizirati.
Drugi uzrok je neadekvatan duhovni odgoj. Društvu nedostaje i jezična i financijska i digitalna i svaka druga pismenost. No nijedna kao duhovna pismenost. Živimo u vremenu koje relativizira moral, zbog čega mladi ne razumiju što je grijeh, zašto je grijeh i kakve su posljedice grijeha na život. To ih dovodi do donošenja krivih životnih izbora, a ti izbori ih onda u najgorem slučaju vode do životnih brodoloma, a u najboljem do nezadovoljstva. Posebno iskrivljenu sliku života s kojom se ne znaju kritički othrvati dobivaju kroz medije i društvene mreže koje često promoviraju isprazni materijalizam, nezdravi kult ljepote, instant slavu i uspjeh preko noći bez rada. Potrebno je djecu i mlade početi učiti da je u životu najvažnije težiti svetosti, a biti svet znači biti najbolji u ljubavi, poštenju i odgovornosti. Društvu danas više ne treba jači kompjutor ili brži automobil, tehnološki razvoj je dostigao točku u kojoj je iznad onoga što je čovjeku potrebno. Svijet vapi za moralnim uzorima. Tu su prilike najveće, a konkurencija najmanja.
Zoranova poruka za kraj…
Umjesto za zemaljskom, trebamo trčati za nebeskom slavom. Ulažite u ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Svatko tko to učini dobit će bogatu dividendu. To je recept za životni uspjeh i jedino sigurno ulaganje ovdje na Zemlji!
