Laura Plantak, vlasnica Propriuma, s kojom sam razgovarala u svježe preuzetom uredu, vrlo je vjerojatno najmlađa poduzetnica koju sam imala prilike sresti. No ono što joj možda nedostaje u godinama, vrlo suvereno nadoknađuje u iskustvu, stručnosti, predanosti i onome što sama naziva – „štreberskim pristupom“.
Laura i njezine suradnice, Diana Kotrla i Maja Bogdan, primile su me nakon nešto više od pola godine od upuštanja u poduzetničke vode. Iako su još svježe u poduzetničkom poslovanju, razgovor je tekao glatko jer su rani uspjesi i više nego nadmašili njihova očekivanja.
Čime se Proprium bavi?
Proprium je zamišljen i osnovan kako bi pojedincima i organizacijama pružao usluge unutar kreativnih i kulturnih industrija, sve sa svrhom profesionalnog razvoja organizacija i porasta učinkovitosti. To konkretno znači da pružamo usluge koordinacije, i to na način da za, primjerice, poduzeće ili instituciju koordiniramo određeni segment njihova rada, većinom u marketingu, digitalnom marketingu, odnosima s javnošću, pružamo logističke usluge ili koordinaciju resursa, savjetovanje i informiranje.
Osim toga, dajemo usluge edukacije pojedinaca ili grupa u poduzeću ili instituciji radi stjecanja znanja i vještina, kroz poduke, radionice, seminare, tečajeve, webinare ili konferencije. I konačno, organiziramo evente, odnosno događaje za druge institucije ili poduzeća, koje oni nemaju vještine ili vremena sami organizirati, i to u dijelu (primjerice, kroz menadžment volontera, organizaciju baze znanja, organizaciju operativnih procesa), ili u cijelosti, u njihovo ime.
Kako je sve počelo, kako si došla na ideju osnivanja obrta u kreativnim i kulturnim industrijama?
Ideja o samostalnom poduzetničkom pothvatu je u mojoj glavi i u planovima bila u pripremi još od prošle godine. Naime, tada sam završavala studij kulturalnog menadžmenta na osječkoj Kulturologiji, i pisala sam svoj diplomski rad. S jedne strane mi je bilo jasno da nema puno natječaja za poslove u kojima se traži specifično diploma iz kulturalnog menadžmenta – zapravo, takvih poslova gotovo uopće nema, a s druge strane, na temelju istraživanja koje sam provela za potrebe pisanja diplomskog rada na temu „Financiranje kreativnih i kulturnih događaja putem crowdfunding kampanja“, znala sam da institucije i poduzeća trebaju određene vještine i znanja za organizaciju poslovnih i kulturnih događaja, i da bi takvu organizaciju ili povjerili vanjskoj organizaciji, ili bi educirali svoje pojedine zaposlenike za organizaciju takvih događaja.
Dakle, znala sam da potreba za takvom vrstom usluga postoji. Zato sam odlučila ne čekati previše na svoj prvi posao, već ga stvoriti sama, a u tome su mi se pridružile i kolegice, kulturalne menadžerice Maja i Diana.
Gdje ste stjecale iskustvo u organizaciji događaja?
Fakultetsko obrazovanje nam je u prvom redu dalo teoretsku podlogu, a za praktičnu obuku smo se također morale i za vrijeme studija pobrinuti same: bila sam predsjednica osječkog ogranka AIESEC-a, predsjednica Savjeta mladih Grada Osijeka, a tijekom fakulteta smo osnovali i bila sam predsjednica vlastite udruge KultAkt, koja se iz udruge koja je prvenstveno bila namijenjena studentima kulturologije, prometnula u udrugu stručnjaka, koja studentima svih društvenih fakulteta u Osijeku pruža nužno potrebnu praktičnu nastavu u organizaciji kulturnih događaja i projektima vezanima uz kulturu, i to u najširem smislu.
Zašto baš naziv „Proprium“?
Proprium na latinskom znači „vlastitost“, nešto što je individualno, odnosno karakteristično obilježje, a mi smatramo da je karakteristično obilježje ljudske vrste upravo kreativnost, kojom se mi bavimo, koju želimo promovirati, poticati i razvijati, kod sebe i kod drugih.
Kako si zadovoljna dosadašnjim radom?
Prvi period poslovanja je bio iznad očekivanja, rezultati su iznad planiranih, pa smo se tako iz kućnih uvjeta brže nego što smo mislile morale preseliti u ured, a isto je tako prije od očekivanoga stigao i prvi klijent. Zasad uspijevamo pokriti troškove, dio je financiran iz sredstava mjere samozapošljavanja HZZ-a, imamo nekoliko stalnih poslova i projekte koji su u najavi.
Bile smo i izlagačice na osječkom Jesenskom sajmu, koji nam je koristio utoliko što smo vodile zanimljive razgovore, predstavile smo se drugim izlagačima i ispitale tržište s populacijom s kojom se inače ne susrećemo, saznali što misle o nama, i dogovarale sastanke s poduzetnicima koji su šetali po sajmu.
Mladim poduzetnicima je najteže doći do prvih klijenata. Kako je to vama pošlo za rukom?
Iskreno, stalno zovemo i kontaktiramo klijente, i u velikoj mjeri imamo pozitivne odgovore – zovemo ih da dogovorimo sastanke i to nam polazi za rukom. Na ovaj odljev mladih ljudi iz Osijeka u strane zemlje zaista moram reći da ovdje ima mogućnosti za mlade, jer tek kad kreneš raditi, vidiš koliko posla ustvari ima.
Prije početka poslovanja morala si napisati poslovni plan. Je li taj poslovni plan danas drugačiji u odnosu na početak poslovanja?
Poslovni plan koji sam pisala je već prvi dan poslovanja pao u vodu, on je valjao do trenutka dok nisam otvorila obrt (smijeh), ali je poslovni plan potrebno imati, kako zbog institucija, tako i da se stalno mijenja i dopunjava, da vidiš u kojem smjeru ideš.
Što ti se u dosadašnjem bavljenju vlastitim poslom pokazalo najvećom prednošću poduzetništva, a što najvećim nedostatkom?
Ono što mi je najlakše i najdraže jest to što mogu kreirati svoj način rada, mogu birati s kim radim i u kojem smjeru želim ići – sviđa mi se ta sloboda. Najgore u poduzetništvu je ono o čemu se ustvari malo govori, a to je stalna briga i neprestano suočavanje s nepoznatim, ja sam prilično štreberica i godinu dana sam se pripremala za upuštanje u vlastiti posao, ali se ipak na ovo nije moguće pripremiti. No kad me počnu moriti brige, onda mi planiranje novih i budućih projekata uvijek uspijeva vratiti motivaciju.
Kao žena, obično pitam poduzetnice s kojima razgovaram – je li ženama teže u poduzetništvu?
Vjerujem da neke žene imaju takvu vrstu problema u poduzetništvu, ja osobno nemam takvo iskustvo, u civilnom sektoru žene ipak prevladavaju. No mislim da to dosta ovisi i o vremenskom periodu u kojemu žene postaju poduzetnice, mislim da je poduzetnicama koje imaju malu djecu i dosta obiteljskih obveza daleko teže nego meni koja takve obveze još nemam. Mislim da sam osnovala Proprium u životnom razdoblju kad mogu podnijeti najviše rizika.
Za sebe kažeš da si štreberica – kako izgleda jedan vaš radni dan i kako kao štreberica podnosiš dinamično radno okružje?
Ne smeta mi, zbog svoje štreberske prirode moram imati bazu, ali dok god znam u kojem smjeru idem i gdje u poslovanju moramo ići, mogu biti fleksibilna. To je zaista potrebno, jer se prioriteti i radni zadaci tijekom dana neprestano mijenjaju, imamo puno terenskog rada (a ured je baza za administrativne poslove), ovisno o obvezama pokrivamo konferencije i događaje na području Osijeka: na Ekonomskom fakultetu, u Obrtničkoj i Gospodarskoj komori i na drugim lokacijama, barem je jedna od nas tri prisutna, radi networkinga, odnosno umrežavanja i radi stjecanja znanja.
Taj dan kada sudjelujemo na konferencijama, ubrza nam poslovanje i sklapanje novih poslova bar za mjesec do dva, ne samo kontakt s ljudima, već i sadržaj koji predavači nude. Osim toga, zajednički čitamo stručnu literaturu i priručnike, primjerice, sad čitamo „Malu crvenu knjigu prodaje“ Jeffreya Gitomera (koju Laura čita bar jednom godišnje, op. a.), sudjelujemo na webinarima i online-tečajevima – neprestano se educiramo. Pišemo blog sa već oko 60-ak tema.
Na kraju, koje poslovne aktivnosti planirate u novoj poslovnoj godini?
Za ovu godinu imamo u vidu brojne projekte, kako online, tako i offline. Primjerice, svoju poslovnu budućnost smo počeli vezati uz Poslovni centar Cras, koji ima u planu izgradnju manje dvorane za predavanja i sastanke, koju namjeravamo koristiti za održavanje edukacija i tečajeva, prvo na temu menadžmenta projekata (u 2019. godini), a zatim i o svim drugim temama iz područja marketinga i menadžmenta kreativnih i kulturnih industrija.
Kako budemo rasli, nadamo se da će naši izvorni događaji i konferencije u našoj organizaciji biti sve važniji dio naše ponude, no u svemu tome pustit ćemo da nas potrebe tržišta i dalje vode.
