Rosana Svetić Čišić osnivačica je i direktorica Consultecce, konzaltinga za bolnice i medicinske ustanove.
Njezin profesionalni razvoj nije u okvirima uobičajenog. Započeo je u Klinici za traumatologiju u jedinici intenzivne skrbi. Taj je posao bio fizički i psihički veoma zahtjevan, ali istovremeno dinamičan, baš po njezinoj mjeri. Prvih pet godina prošlo je u stjecanju elementarnih vještina i znanja iz područja sestrinstva, a otvaranje nove jedinice za intenzivnu njegu u Dječjoj bolnici Srebrnjak pokrenulo je priču s izazovima povezanim uz nove odjele i ustanove, koja će označiti njezin profesionalni život. Sedamnaest godina rada u toj bolnici obilježila je suradnja i partnerstvo s Dartmouth – Hitchcock Medical Center (USA). Radila je na poziciji glavne sestre bolnice i glavne sestre odjela. Prva je medicinska sestra edukator u timu Škole disanja, organizaciji Astma škole i prvog Astma kampa u Hrvatskoj.
Daleke 1995. godine otkrila je menadžment i liderstvo. Otada ju oduševljavaju sve mogućnosti, rast i razvoj koje to područje pruža. Međutim, želja za rastom i novim izazovima odvela ju je na poziciju pomoćnika ravnatelja Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac. Nekoliko godina kasnije počinje raditi na mjestu pomoćnika ravnatelja u privatnoj bolnici Sveta Katarina. Nova mogućnost za napredak bilo je otvaranje Alvimedike, prve internacionalne bolnice u kojoj je radila na poziciji direktorice sestrinstva. No kako kaže, to je kratko trajalo jer je investitor odustao zbog toga što hrvatski partneri nisu ispunili u sve dogovorene uvjete.
Prvi maraton od Šila do Crikvenice ostvaren nakon mnogo godina čežnje, iznjedrio je dolazak na cilj i odluku koja joj je promijenila život. Njezina je želja jasna, želi biti konzultant. Consultecca započinje svoj život. Prvi ugovor je u Azerbajdžanu, u Bakuu. BodanDea International Hospital prva je ustanova izvan Hrvatske kojom započinje svoj rad kao konzultant izvan zemlje i uspješno završava projekt. Sada je u Hrvatskoj. Spremna i otvorena za nove prilike i izazove.
Bez znanja i vještina ne može se ni u jednom poslu. Razlikuje li se stjecanje znanja u Vašim ranijim i sadašnjim poslovima?
U konzultantskom se poslu ne može bez prilagodbe, ništa nije očekivano niti samo po sebi razumljivo. Svaki je dan nova prilika i početak.
Resursi u zdravstvu su osoblje, prostor, uređaji i vrijeme. Potom implementacija kontrole kvalitete, uspostavljanje poslovnih procesa koji uključuju definiranje aktivnosti, odgovorne osobe, dokumentaciju kroz planirano vrijeme. Posebno je zahtjevno planiranje i implementacija gospodarenja otpadom, gdje su nužne promjene u cjelokupnom zdravstvenom sustavu. Sve navedeno je baza.
Ono što treba razvijati, a nije vezano uz bazično područje konzultacija su prodajne vještine, pregovaranje, digitalni marketing i izvrsno poznavanje informatike. Tu se krije odgovor na postavljeno pitanje. Znanja u konzultantskom poslu su šira, obuhvaćaju puno veća područja, ali baza su definitivno znanja, vještine i iskustvo stečeno na prijašnjim poslovima.
Pokrivate veoma specifično zdravstveno područje. Bavite se procesima smanjivanja troškova u zdravstvenim ustanovama i optimizacijom procesa. Kada ste i zašto donijeli odluku o pokretanju vlastitog posla?
Donijeti odluku i krenuti u nešto posve novo i nepoznato nije bilo nimalo lako. Vodila me misao da svojim znanjem, vještinama i iskustvom mogu pomoći šire, a ne samo jednoj ustanovi. U svijetu su uobičajene konzultantske usluge iz tog područja i pitanje je dana kada će u Hrvatskoj biti osviještena potreba za time. Mislila sam, netko će biti prvi. Zašto to ne bih bila ja?
U Hrvatskoj često koristimo “trebali bi”, “morali bi” i slično. Bila sam sigurna da u ovim teškim vremenima mogu pomoći. Odabrala sam. Želim pokretati i mijenjati svijet u kojem živim! To je moja misija, iako nije jednostavna, a još manje sigurna. Naravno da sam razmišljala i o sigurnosti. Danas u zdravstvenom sustavu nedostaje mnogo medicinskih sestara. Vjerujem da će se naći neko mjesto za mene shvatim li da s konzultantskim poslom nije moguće nastaviti dalje.
Koliko se Vaši raniji poslovi razlikuju od sadašnjega? Što je jednostavnije, biti menadžer ili konzultant u zdravstvenim ustanovama?
Menadžment u zdravstvenim ustanovama često je limitiran. Uvijek morate prilagođavati odluke i aktivnosti prema trenutnoj situaciji. Na taj se način ne može u potpunosti raditi po najboljim principima.
Raditi kao konzultant jednostavnije je, niste ograničeni postojećim odnosima i kao netko izvana, neopterećen relacijama, možete suvereno predlagati i savjetovati jer je to vaša uloga i za to ste plaćeni. Korist je veća za ustanovu, a ideje nisu nužno različite. Kao konzultant morate imati proaktivan pristup i ne osvrtati se na negativne odgovore s kojima ćete se svakodnevno susretati. Morate težiti naprijed i tražiti nove mogućnosti. Potrebno je puno samopouzdanja i obiteljske podrške, kao i razvijanja novih vještina uz puno rada. Međutim, valja naglasiti da biti poduzetnik nikako ne znači da ćete raditi malo. Upravo obrnuto. Vaš rad se multiplicira, ali kad radite ono što volite, ispunjeni ste zadovoljstvom i rad ne shvaćate kao teret. Imate prilike i mogućnosti razvijati svoju kreativnost i raditi ono što smatrate istinski vrijednim i korisnim.
Moj konzultantski posao sastoji se od nekoliko segmenata. Radim kao stručnjak i vanjski suradnik s nekoliko ustanova te sudjelujem u edukaciji iz područja menadžmenta i razvijanja menadžerskih vještina. Povratne informacije i evaluacija zadnjeg održanog modula na tu temu pokazala je da su te vještine potrebne, bez obzira na kojoj se poziciji radi. Sljedeći segment je konzultantski posao unutar zdravstvenih ustanova za povećanje učinkovitosti i efikasnosti. To znači planiranje poslovnih procesa pri otvaranju dnevnih bolnica. Kada se osniva nova djelatnost, potrebno je isplanirati korištenje resursa. Pojednostavljeno – tko je odgovaran za koju aktivnost, u kojem je dokumentu/zapisu to moguće provjeriti i kroz koje vrijeme.
Kada ima nekih problema, proces rada se analizira i traži se najbolje rješenje. Primjerice, kako izbjeći velike gužve, nezadovoljstvo djelatnika, korisnika i slično. Naglasila bih da nema formule, recepta ili čarobnog štapića kojim je moguće riješiti problem. Promjene mogu biti učinkovite tek nakon implementacije od 6 mjeseci.
Vaš stil rada uključuje optimizam, pozitivu, istinsko liderstvo, postizanje ciljeva… Što još? Kažete: “Ljudi ne napuštaju kompanije, već napuštaju loše šefove.”
U potpunosti sam suglasna sa sintagmom da ljudi ne napuštaju kompanije, već loše šefove. Imala sam različitih iskustava, ali sam zahvalna na svemu jer sam se zahvaljujući usponima i padovima u potpunosti razvila kao empatično biće koje može razumjeti ljudsku prirodu.
Moj radni vijek obilježili su entuzijazam i optimizam. Osobito sam ponosna na poseban odnos sa suradnicima s prošlih radnih mjesta. Poštovanje i pozitivan utjecaj nije izblijedio i to je ostalo kao trajna vrijednost. Prije nego što sam se upoznala s terminom couchinga, provodila sam ga u praksi. Naravno, neku svoju izvedenicu. Motiviranje i podrška za cjelodnevnim učenjem mojih suradnika najveće je bogatstvo proizašlo iz moga rada. Ostavila sam iza sebe mnogo mladih ljudi koje sam potaknula za nastavak školovanja, učila ih kako se razmišlja, ima stav, piše i aktivno uči.
U Hrvatskoj i Azerbajdžanu imam puno dragih ljudi koji mi se javljaju i dijele sa mnom pozitivu i dobre vibracije, nisu me zaboravili. Upravo zbog toga osjećam da sam ostvarila svoju svrhu. Japanci to zovu Ikigai. Osjećam da je to svrha mog postojanja.
Menadžment i liderstvo u sestrinstvu imaju veliki zamah i sjajnu budućnost. Kakva je u ovom području situacija u Hrvatskoj?
Još od sredine devedesetih otkrivam sve dobrobiti menadžmenta i liderstva. To je cjeloživotno učenje, ali isto tako, uzbudljivo i sjajno područje. U Hrvatskoj se još uvijek ne koriste svi benefiti menadžmenta u sestrinstvu. Sestrinstvo još uvijek nije samostalna profesija kao primjerice u USA ili UK.
Kod nas su još uvijek prisutna vjerovanja da je sestrinstvo pomagačka profesija, kao na svojim počecima. Danas već imamo prve doktore znanosti u sestrinstvu, znanstvene baze podataka i zadovoljavamo sve uvjete koji su nužni za samostalnu profesiju. Nužna je implementacija filozofije, koja uključuje kritičko razmišljanje i razgovore o vrijednostima. Neke studije govore da su vrijednosti sestrinstva kao profesije otvorenost za promjene i napredak, što je nesporno.
Veliki je pomak učinjen od početaka do danas, kroz nekih 150 godina. Profesija smo usmjerena na dobrobit i skrb za druge. Medicinske sestre su prisutne uz ljudsko biće od prvog udaha do zadnjeg izdaha. Profesija koja je u lijepim, ali i teškim trenutcima najbliža osobama u potrebama. Veliki je to teret i odgovornost, ali unatoč svemu nema javne zahvale za podršku i pruženu pomoć. Naravno da pri procesu davanja daješ zato što je to tvoja odluka i ne očekuješ ništa zauzvrat.
Vrhunski lideri koriste emocionalnu inteligenciju, tzv. soft vještine, i menadžerske alate kako bi postigli uspjeh. Pojasnite nam.
To je moj fokus zadnjih nekoliko godina jer iskreno vjerujem u emocije, pozitivu i optimizam, tu energiju koja pokreće svijet. U području mog rada i djelovanja to je jako važan element. Pacijentima će najčešće biti važno jeste li ga prihvatili kao ljudsko biće. Osmijeh ne košta ništa, a daje tako puno. Obuti tuđe cipele i pokušati osjetiti kako se osjeća drugo ljudsko biće, što mu je važno, po meni je ključ uspjeha. Uvriježeno je da medicinske sestre daju ljubav, ali to nije točno. Ljubav je osjećaj rezerviran za mali broj ljudi, privatno okruženje, no vjerujem da je esencija sestrinstva empatija i suosjećanje.
Prema Golemanu, empatija i suosjećanje dio su emocionalne inteligencije. On smatra da emocionalnu inteligenciju čine osobne kompetencije – ono što vidim, osjećam i radim. Kao i socijalne kompetencije, relacije, razumijevanje druge osobe i osvještavanje potreba. Tri su nivoa emocionalne inteligencije – odnos prema samom sebi, prema drugoj osobi i prema zajednici. Razumijevanje emocionalne inteligencije unutar socijalnih kompetencija dio je menadžmenta i menadžerskih vještina. Dio koji se zove menadžment odnosa s drugima uključuje utjecaj na druge, mentorstvo, couching, sposobnost rješavanja problema, sudjelovanje u timskom radu i inspiracijski leadership. Vjerujem da se možete složiti sa mnom da su to važni elementi pravog liderstva. Naravno da je to vrlo široko područje o kojem je moguće detaljno i dugo razgovarati.
Za sestrinstvo je važan drugi dio socijalnih kompetencija emocionalne inteligencije koji se odnosi na empatiju i organizacijske vještine. Meni draga teorija je da ljudska bića moraju imati suosjećanje jer se empatija može pronaći i kod životinja. Primjeri su djeca odrasla uz životinje ili slučajevi kada životinje prigrle mladunčad druge vrste i pomažu im tijekom odrastanja. Dakle, suosjećanje je prepoznavanje potrebe drugih i intervencija usmjerena na to područje. Poznata teoretičarka iz područja sestrinstva, Virginia Henderson, prepoznala je 14 osnovnih ljudskih potreba, a sestrinske su intervencije usmjerene upravo na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba.
Koja bi mudro odabrana strategija bila preduvjet uspješnog menadžmenta u zdravstvu?
Nema uspjeha bez strategije. Ona mora biti uključena u planiranje i postupke menadžmenta. Oba procesa nalaze se u uzročno-posljedičnim vezama. Menadžment uključuje ostvarivanje ciljeva, a ciljevi podrazumijevaju planiranje. Da bismo znali kamo usmjeriti razvoj i ciljeve, treba znati polazišnu točku. Valja odgovoriti na pitanja: Gdje smo sada? Gdje bismo trebali biti? Gdje bismo željeli biti? Kako ćemo doći do željenog cilja? Idemo li pravim putem?
SWAT analiza važan je segment u osvješćivanju prednosti, snage, slabosti i prijetnji. Menadžeri uvijek za definiranje ciljeva koriste SMART principe, ne bi li mogli mjeriti ostvarivanje ciljeva. Stalna evaluacija i preispitivanje ostvarenja ciljeva, po potrebi prilagodba ili nastavak, dio su procesa promjena.
Sve se više govori o organizacijskoj kulturi i povezanosti kroz učinkovitu komunikaciju čiji je glavni preduvjet liderstvo, vrijednostima koje su prisutne unutar organizacije, pisanim i nepisanim pravilima, stavovima i vjerovanjima. Jasna otvorena komunikacija i ponašanje, prihvaćanje različitih stavova i mišljenja, vodi do inovacija i osiguranja zdrave kulture. Zdrava radna kultura podržava različitosti, usmjerene k istom cilju. George S. Patton smatra da ako svi podjednako misle, onda netko ne razmišlja. Razlike u razmišljanju vode k uspjehu.
