Tomislav Buljubašić, mladi poduzetnik iz Splita, nakon završetka studija na prestižnom Sveučilištu Webster u Beču, gdje je završio smjer poslovne administracije te međunarodno poslovanje i menadžment, vodi tvrtku Splitska kuća zdravlja, koja upravlja prvim kategoriziranim lječilišnim hotelom: Dioklecijan Hotel&Residence u Splitu.
Završili ste Ekonomski fakultet Webster u Beču. Dok ste studirali, ljeta ste provodili radeći na očevoj luksuznoj jahti Seagull. Radili ste gotovo sve, već tada ste se pronašli u poslovima turizma.
Luksuzna jahta Seagull2 predstavlja jedan od mojih prvih kontakata s turizmom na ekskluzivnijem nivou. Naši klijenti bili su gosti visoke platne moći, često i svjetski uglednici iz raznih područja djelovanja. Taj me posao pripremio za ono što će uslijediti, i to u više segmenata. Naučio sam kako se ispravno nositi sa zahtjevnijim gostima i kako im pružiti najbolju moguću uslugu. Osim toga, naučio sam i jednu važnu lekciju, a to je kako uspostaviti korektan i kvalitetan odnos s radnim kolegama te koliko je važno da vas, u izvršenju svakodnevnih poslovnih zadataka i izazova, okružuju profesionalci.
Bez ljudi koji znaju i vole svoj posao, bez onih na koje se možete osloniti, nemoguće je dobro odraditi posao, pogotovo u turizmu. Iskreno, dok sam radio taj posao, pomišljao sam kako ću ostati u branši koja je vezana uz more i turizam, ali put me odveo u hotelijerstvo i zdravstvo.
Iako ste nakon završetka bečkog Webstera mogli birati niz atraktivnih poslova, ipak ste se vratili...
Koliko god mi je bilo lijepo u Beču, pogotovo što sam tijekom studiranja, zavolio grad i njihov organiziran i strukturiran način života, nešto me vuklo u Split. Što zbog privatnih, što zbog poslovnih razloga, vjerovao sam da i u Hrvatskoj ima potencijala za stvaranje nečeg novog ili unaprjeđenje postojećeg. Hrvatska je nebrušen dijamant s golemim potencijalom i upravo ta misao tjerala me da se vratim. S druge strane, koliko god bili uspješni i dobri u onome što radite, vi ste uvijek stranac u tuđoj zemlji.
Kako je moj otac u to vrijeme završavao investiciju u objekt koji danas operativno vodim, na kraju je prevagnuo povratak.
Dakle, čim ste diplomirali, otac Vam je prodao prekrasan hotel putem drukčijeg modela (za njegov equity – temeljni kapital koji je bio uložen u hotel).
Tako je! Koliko god čudno i nezamislivo zvučalo u našim hrvatskim okvirima, to da otac nešto proda svom sinu, naš dogovor bio je upravo takav. Naravno, da u tom trenutku nisam imao novac za tu investiciju, pa smo dogovorili kako će isplata njegova uloga pratiti poslovanje hotela u dogovorenom vremenu. Vodimo se načelom: ‘Čist račun, duga ljubav!’ Ne tražim da mi se išta pokloni ili daruje, od prvog dana pokušavam i težim tomu da sam nešto stvorim i napravim. Tako smo odgajani moja sestra, braća i ja.
Koliko god to nekome nezamislivo zvučalo, jer dolazim iz obitelji poduzetnika koji se dokazao u mnogim projektima i branšama, roditelji su nas odgajali da se uvijek trudimo i pokušamo stvoriti novu vrijednost jer je to jedini način da budemo ispunjeni i zadovoljni sami sa sobom. Iako ne mogu reći da sam krenuo od nule, to bi bilo nezahvalno – imao sam financijsku i roditeljsku podršku te zaleđe, ali isto tako mogu kazati kako sam u poslovnom smislu prošao zahtjevan i stresan put, pun uspona i padova.
Zadovoljan sam postignutim rezultatima, pogotovo što sam došao u novu tvrtku koju sam mogao graditi od samih početaka. Od trenutka gdje tvrtka gotovo da i nije imala prometa i uhodano poslovanje, do danas kada tvrtka ostvaruje značajne poslovne rezultate i prepoznata je na tržištu na kojem djeluje.
Iskreno, imali ste puno hrabrosti kad ste ušli u vođenje hotela, a danas tvrtke Splitska kuća zdravlja. Svaka čast!
Kada živite u obitelji poduzetnika, od malih nogu ste u poslu i na neki način se pripremate i odgajate u tome smjeru. Ta činjenica, formalno obrazovanje, ali i kontinuiran rad tijekom srednje škole i studentskih dana, sve vas to priprema za ono što slijedi.
U trenutku prihvaćanja ovog izazova, mogu reći kako nisam ni bio svjestan koliko je ovaj projekt kompleksan i zahtjevan. Tražio je puno uloženog truda i radnih sati bez odmora. Međutim, kada ste unutra, želite pokrenuti stvari, a svaki i najmanji uspjeh daje vam dodatan motiv da nastavite. Tada zaboravite i sve prepreke, probleme i pogreške s kojima ste se borili na tom putu.
Sada moram priznati kako je i moj otac bio hrabar što je vjerovao u mene i u uspjeh projekta, a čini mi se da mu se ta poslovna odvažnost na kraju i isplatila.
Predstavite nam ukratko Splitsku kuću zdravlja.
Splitska Kuća Zdravlja (SKZ) je polivalentni objekt koji svojim sadržajima objedinjuje turizam i zdravstvo. U sklopu SKZ–a nalaze se renomirane poliklinike i ordinacije: specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju Akromion, Poliklinika Bagatin, centar za fizikalnu terapiju Hydrotherapy, pedijatrijska poliklinika Pediatri, ORL ordinacija prof. dr. Željke Roje, Poliklinika Dermalis te turističke djelatnosti koju predvodi prvi kategorizirani lječilišni hotel u Hrvatskoj Dioklecijan Hotel &Residence, uza sve prateće djelatnosti trgovine i ugostiteljstva.
Vođenje ovakve tvrtke daje mladom čovjeku priliku da se dokaže, ali i odgovornost za vođenje tvrtke. Koliko je to sve skupa zahtjevno?
Kao što sam prije rekao, upravljanje tvrtkom, kao i odgovornost prema djelatnicima i suradnicima, a i ostalim dionicima, nesumnjivo je kompleksan i zahtjevan zadatak. Mnogo je odricanja i neprospavanih noći, stresnih situacija, ali tako je u svakom profesionalnom poslu. Ista situacija je i sa sportašima, liječnicima, menadžerima. Tko god teži vrhunskom rezultatu, prolazi trnovit put, koji se ponekad možda i olako percipira na račun finalnog rezultata.
Od prvog dana sve odluke donosite sami. A za one strateške, imate li savjetnika?
Tako je, većinu odluka donosim sam, ali nakon provedenih analiza i konzultacija s timom. Također, potičem i članove tima da samostalno donose odluke sukladno s njihovom odgovornošću. Koliko god to bila velika odgovornost, pomoglo mi je da izrastem u odgovornog menadžera te da brže i šire sagledavam stvari oko sebe, kako u poslovnom okružju, tako i unutar organizacije. Strateške odluke obično komentiram s ocem, mada se nerijetko i razilazimo u mišljenjima. Drugačije percipiramo pojedine stvari, što je i normalno s obzirom na generacijski jaz. Ipak, kad je riječ o Splitskoj kući zdravlja, volim ga uvjeriti kako je moja odluka najispravnija moguća te da ću preuzeti potpunu odgovornost za ishod.
Vizija Splitske kuće zdravlja postaje stvarnost. Tko ju je pokrenuo i razvio?
Vizija Splitske kuće zdravlja potekla je od mog oca Juroslava Buljubašića, koji je vjerovao kako se brzorastući trend zdravstvenog turizma u svijetu može razviti i kod nas. Projekt je izgradila njegova ekipa okupljena kroz tvrtku SEM 1986 d.d., a moji suradnici i ja razvili smo ga u, vjerujem, uspješnu poslovnu priču.
Željeli ste u Splitu zaokružiti područje zdravstvenog turizma koje u svijetu donosi velike prihode. Kako je kod nas?
Zdravstveni turizam je iznimno važan za turizam općenito, i to iz više aspekata. Jedan od njih je, zasigurno, i prihod koji se ostvaruje kroz zdravstveni turizam, jer se radi o uslugama visoke dodatne vrijednosti, koju gosti plaćaju gotovo i ne pitajući za iznos. Također, isti ne uvjetuje idealno vrijeme, sunce, more i ljetnu sezonu. To je izuzetno zahvalan oblik turizama kad je u pitanju sezonalnost. Dapače, takvi gosti preferiraju izvansezonske dolaske, manje gužve, manje vrućine i slično. Samim time, to je idealna nadgradnja na ovo što već sad imamo.
Nažalost, Hrvatska još uvijek zaostaje u tom pogledu s konkurentskim destinacijama, ali situacija, na krilima privatnog poduzetništva i privatne inicijative, malo-pomalo kreće nabolje. Najveći iskorak među prvima napravio je dental, osobito u Istri i na Kvarneru, ali ima još puno prostora za napredak. Država i turistička zajednica su također napravile pojedine iskorake, kako u zakonodavnom smislu, tako i kroz promidžbu, međutim tu nas čeka još jako puno posla ako ne planiramo izgubiti utrku s konkurencijom.
Slušamo samo pozitivne stvari o zdravstvenom turizmu, je li taj potencijal zaista do kraja iskorišten?
Hrvatska treba još puno raditi kako bi u potpunosti razvila potencijal zdravstvenog turizma. Mišljenja sam da se to može ostvariti tako da svi mi koji smo zainteresirani za pružanje usluga zdravstvenog turizma, na čelu s državnim institucijama, trebamo zajedničkim snagama brendirati Hrvatsku, kao idealnu zemlju za takvu vrstu turizma.
Može se već danas krenuti s postojećim turistima, kojima se treba na nenametljiv način prezentirati Hrvatsku kao zemlju medicinskog i zdravstvenog turizma i zemlju kvalitetnih stručnjaka u tom području koji su priznati u cijelom svijetu.
Kada se tomu dodaju vrhunske privatne poliklinike i specijalizirane bolnice, kvaliteta smještaja, prirodnih ljepota, gastronomije i turističkih sadržaja, vjerujem kako bi ubrzo bili tražena destinacija tijekom cijele godine.
Za pozicioniranje ovakva posla ključno je da gost bude zadovoljan i dobije ono što očekuje. Kako to postići?
Zadovoljan gost je primarni cilj svakog turističkog djelatnika, ali i najbolji marketing za cijelu branšu. Kako je turizam uslužna djelatnost, ključ uspjeha leži u ljudima koji rade u turizmu. S druge strane, bez zadovoljnog djelatnika nema ni zadovoljnoga gosta!
Nažalost, danas se susrećemo s kroničnim nedostatkom djelatnika u turizmu, pogotovo nedostaje educiranog i turistički obrazovanog kadra. Plaće u turizmu rastu kontinuirano, ponekad i izvan realnih okvira poslovanja, s obzirom na veliku cijenu ulaganja, te svih nameta koji prate jednu turističku investiciju. Međutim, ni to nije dovoljno, jer nema dovoljno profesionalnog i educiranog osoblja. Privremeno rješenje može se pronaći kroz uvoz radnika, što gotovo sve ekonomije i rade, ali trebamo dugoročno raditi na tome da rasteretimo turizam i druge industrije, kako bi bar dijelom vratilo stručan i kvalitetan hrvatski kadar te Hrvatsku učinili konkurentnim radnim okružjem.
Veliki je gubitak za Hrvatsku kada školovani kadar, u koji je država uložila novac poreznih obveznika, kroz školstvo i zdravstvo, napusti Hrvatsku i ostvari svoj potencijal u drugoj zemlji, zato što mu ovdje nije omogućeno adekvatno radno mjesto sa zadovoljavajućom plaćom.
Rasterećenjem gospodarstva i gospodarstvenika, možemo preokrenuti ovaj postojeći trend koji je nepovoljan za našu zemlju, dobit ćemo zadovoljne djelatnike i zadovoljne goste, što će se višestruko pozitivno odraziti na gospodarstvo u cijelosti.
Rekli ste kako u Hrvatskoj čak nema mogućnosti edukacije za pojedine vrste poslova. Je li to još uvijek tako i kako riješiti ovaj problem?
Hrvatska kao izrazito turistička zemlja s velikim udjelom turizma u BDP-u nužno treba napraviti iskorak i na polju edukacije turističkoga kadra. Naše postojeće škole i edukacijski centri u sferi turizma nisu prilagođeni razini sličnih institucija u svijetu.
Uzmimo za primjer osobu koja radi na zahtjevnoj poziciji sobarica/sobar. Ta osoba u Hrvatskoj nema gdje naučiti kako hotelski sustav funkcionira u praksi, kako se održava objekt i slično. Ne postoji adekvatna edukacija koja bi tu osobu pripremila za rad na takvome mjestu te joj dala uvid u ono što je čeka. Nažalost, dosta radnih pozicija u turizmu prepušteno je edukaciji po principu vlastitog iskustva, ukoliko ga uopće osoba i ima, te volji poslodavca za internom edukacijom.
U svijetu postoje izuzetno cijenjene škole za svaku kategoriju kadra, od nosača prtljage, sobara, batlera, pa sve do barmena, chefova do menadžera i šire. Pojedine škole koje bi to i htjele raditi, nemaju adekvatnu infrastrukturu, a s druge strane, i studenti izbjegavaju praktični dio nastave koji postoji u sklopu pojedinih turističkih škola kroz partner institucije. Tu je i negativna percepcija javnosti o pojedinim zanimanjima u turizmu, što nas sve stavlja u začarani krug.
Posljedica toga je da se cijeli teret edukacije baca na teret poslodavca koji da bi dobio adekvatnog radnika, osobu koju prima mora i sam adekvatno educirati. Naravno, u ovom slučaju puno bi pomogla i ciljana upisna kvota, bolja selekcija za pojedina suficitna zanimanja te kvalitetnije usmjerenje mladih ljudi sukladno njihovim interesima i mogućnostima.
Vi ste na pravi način povezali zdravstvene usluge i usluge hotela. Nisu iskorišteni ni potencijali usluga koje osiguravajuće kuće pružaju u Europi?
Vjerujem kako smo na dobrom putu da povežemo zdravstvene i hotelske usluge te to prezentiramo u najboljem svjetlu, ali dug je put pred nama dok ne ostvarimo puni potencijal. Kada stvorimo potražnju za zdravstvenim turizmom u Hrvatskoj, onda će se sve vezane industrije pokrenuti, među njima i strane osiguravajuće kuće.
Kada njihov klijent zatraži rehabilitaciju u Hrvatskoj, njegova osiguravajuća kuća će ga pratiti, pogotovo kada se i sami uvjere u benefite, kvalitetu uz često i povoljnije cijene, nego što imaju na domicilnim tržištima.
