Unatrag mjesec dana i najavom mjera zatvaranja trgovina, ljudi su masovno krenuli u stvaranje kućnih zaliha. Kupovale su se ogromne količine toaletnih potrepština, konzerviranih namirnica, kvasca, alkoholnih pića, lijekova pa čak i hladnjaka i ledenica. GfK Panel kućanstava, koji prati potrošnju proizvoda za kućanstvo, zabilježio je da su hrvatski građani od 24. veljače do 15. ožujka u dućanima potrošili 300 milijuna kuna više na hranu, piće, proizvode za osobnu njegu i kemijska sredstva nego u istom razdoblju lani.
Zašto?
Pa prije svega da se stvori osjećaj sigurnosti. Strah i panika samo su dodatno pojačali naš konzumerizam, pogotovo u situaciji koja nam je nepoznanica i čiji daljnji tijek ne možemo predvidjeti.
Tema zaliha jedna je od najzahtjevnijih aktivnosti u poduzećima bez obzira na to kojom se granom industrije poduzeće bavi. Vrlo jednostavna i laička definicija zaliha je: to je ona količina robe koja osigurava nesmetano odvijanje poslovnog procesa uz umjereno angažiranje financijskih sredstava. Kako bi se postigla prava ravnoteža, nužno je dobro i kvalitetno planiranje. Praksa mi je pokazala da poduzeća ulažu izuzetne napore kako bi uz kvalitetno planiranje osigurale dovoljne zalihe za svoje poslovne aktivnosti.
Je li to dovoljno?
Uzmimo primjer trgovina bijelom tehnikom i kućanskim aparatima. Pripremajući zalihe u svom asortimanu, jedan od glavnih parametara na kojem su bazirali svoju politiku zaliha ove godine su Olimpijske igre u Japanu te Europsko nogometno prvenstvo. Na temelju informacija koje su im bile dostupne, većina ih je pripremila pojačanu zalihu televizora raznih dijagonala, cjenovnog ranga i tehničkih performansi. Uložili su povećana financijska sredstva u zalihe kako bi bili spremni za pojačanu potrošnju. No onda se dogodila korona. I što sad? Televizori nemaju rok trajanja, prije ili kasnije ćemo ih prodati. Međutim, kupci su počeli tražiti nešto drugo. Jedan lanac trgovina bijelom tehnikom izjavio je da su u ožujku prodali više ledenica nego cijelu prošlu godinu. I ono što je bitnije, prodali bi ih još više da su ih imali na zalihi.
U upravljanju zalihama jedan od parametara koji svakako trebamo uvažiti su rizici. Naravno, rizike nitko ne može predvidjeti kao što nitko nije mogao predvidjeti ni koronu.
Što smo mogli/možemo učiniti?
Poduzeća koja su vrlo brzo prepoznala potencijalni rizik, krenula su u nabavu robe/materijala za koje su procijenili da će im biti bitni za nastavak poslovanja u novim uvjetima. No za to treba osigurati dodatna financijska sredstva. Drugim riječima, brza i kvalitetna reakcija, promjena strategije poslovanja, definiranje novog proizvodno/prodajnog asortimana te osigurana financijska sredstva omogućuju poduzećima da ovu kriznu situaciju prebrode lakše. Naravno, nije sve baš ni tako jednostavno jer u situaciji kao što je ova otežani su izvori dobave te po principu ponude i potražnje cijene neminovno rastu.
Kako će se situacija dalje odvijati teško je reći i nitko ne voli davati prognoze, no ono što moramo prepoznati kao priliku jest da sustav kvalitetnog upravljanja zalihama u poduzeću može donekle olakšati poslovanje u kriznim situacijama.
Ukoliko želite stručnu podršku u upravljanju zalihama, obratite nam se s punim povjerenjem na www.cronata.hr
