Banke traže investicijsku studiju s itekako dobrim razlogom, ali na taj način štite i samog investitora, a ne samo sebe jer će on biti taj koji će provesti nadolazeće godine potičući rast i razvoj svog poduzeća, a rasta i razvoja nema bez novih investicija.
Kvalitetna investicijska studija, uz ranije navedeno, morala bi sadržavati i sljedeće analize – analizu osjetljivosti projekta (senzitivnu analizu), SWOT analizu te analizu i vrednovanje rizika.
Senzitivnom analizom ili analizom osjetljivosti investicijskog projekta ispitujemo njegovu elastičnost u slučaju promjene tržišnih uvjeta. Drugim riječima, promatramo što će se dogoditi ako se prognoza novčanih tokova ne ostvari onako kako smo zamislili, odnosno ako se primici smanje, a izdaci povećaju u odnosu na ono što smo planirali. U konkretnim slučajevima optereti se novčani tok s dvije ili više rizičnih pretpostavki, nakon čega prvobitna projekcija novčanog toka izgleda nešto drugačije. Ispituje se stupanj otpornosti (ili elastičnosti) spram eventualne pojave negativnih utjecaja većega broja kritičnih parametara i donosi ocjena elastičnosti (rastezljivosti) projekta.
SWOT analiza je strategijski instrument s pomoću kojeg se dinamički sučeljavaju snage/slabosti poduzeća s prilikama/opasnostima okružja, radi identificiranja šansi/rizika za opstojnost poduzeća. SWOT analiza (akronim od strenghts – snage, weakneses – slabosti, opportunities – prilike i threats – opasnosti, također i SOFT: strenghts, opportunities, failures, threats ili TOWS) dijagnostički je i prognostički instrument koji omogućuje i olakšava planiranje mjera za pojačanje snaga i razgradnju slabih mjesta, ishodište u procesu strategijskog upravljanja i prvi korak u definiranju postojeće i poželjne pozicije poduzeća.
Procjena rizika sastavni je dio procesa upravljanja rizicima u projektu, risk managementa. Radi se o procesu prepoznavanja, kvantificiranja i razvrstavanja rizika koji je izuzetno važan zbog kvalitetne provedbe i dostizanja ciljeva projekta. Procjena rizika sastoji se od dva podprocesa: analize i vrednovanja rizika.
Analiza rizika predstavlja identifikaciju i eventualno grupiranje svakog pojedinog rizika koji može negativno utjecati na provedbu projekta. Rizike možemo grupirati u sljedeće kategorije: administrativni, pravni, ekološki, organizacijski, socijalni i bilo koji drugi relevantan za konkretan projekt. U svakoj grupi može se identificirati više rizika. Nakon identifikacije i grupiranja, određuje se vremenska dimenzija rizika, što znači da je potrebno procijeniti na koju fazu provedbe projekta rizik utječe: početak, provedbu ili se pojavljuje tek nakon završetka projekta. Određuje se postupanje u skladu s rizikom kako bi se isti sveo na najmanju moguću mjeru. Način postupanja s nekim potencijalnim rizicima može se ugraditi u plan projekta, prema nekima se postupa u skladu s potrebama u trenutku njihove pojave, a neki su toliko slabi da ih slobodno možemo ignorirati.
Detekcija i kvantificiranje potencijalnih rizika nekog projekta svakako su vrlo bitni za banku koja posuđuje svoj novac za potrebe realizacije tog projekta.
Osim dosad navedenih elemenata, svaka kvalitetna investicijska studija mora sadržavati još i: uvod i sažetak ulaganja, informacije o poduzetniku, detaljan opis poslovnog pothvata/ideje, ocjenu razvojnih mogućnosti nakon ulaganja, opis lokacije projekta i opis zaštite utjecaja projekta na okolinu te tehničko-tehnološke elemente ulaganja s detaljnim opisom strukture ulaganja (troškovnik). Vrlo bitan element je i dinamika zapošljavanja, koja uključuje strukturu radnih mjesta, broj zaposlenika i projekciju njihovih bruto plaća u vijeku projekta. Razmatra se i dinamika realizacije ulaganja, a na kraju svega donosi se zaključna ocjena projekta koja može biti pozitivna (ulaganje je profitabilno i preporučuje se) ili negativna (ulaganje nije profitabilno i ne preporučuje se). Kroz zaključnu ocjenu zapravo se izdvaja najbitnije iz svih obrađenih dijelova studije, s ciljem donošenja konačne odluke koja vanjske izvore financiranja itekako zanima.
Riječ je o stručnom elaboratu koji mora biti kvalitetno pripremljen i izrađen. Ideja nije pod svaku cijenu (i silom) dokazati da je neki projekt isplativ ako realno nije; baš suprotno – ideja je realno pretpostaviti buduće poslovne događaje (nakon provedenog ulaganja), i tek kada se sam investitor uvjeri u opstojnost svoje poslovne ideje, krenuti prema bankama i ostalim vanjskim izvorima financiranja s ciljem zatvaranja financijske konstrukcije projekta.
