Kod sklapanja ugovora, ugovorne strane često ugovaraju posebne institute kojima se pojačava sigurnost ispunjenja dužnikove obveze. Kapara je tipičan oblik pojačanja ugovora i često se koristi kod ugovora između fizičkih osoba, ali i poduzetnika. Odustatnina se često koristi kod ugovora između poduzetnika, odnosno kod trgovačkih ugovora, ali i između fizičkih osoba.
Ugovor može biti pojačan na način da je pojačana obveza samog dužnika (ugovorna kazna) ili da je treća osoba uključena u obvezu dužnika (jamstvo) ili davanjem stvari ili novca (kapara, predujam i sl.).
Kapara
Kapara je sredstvo pojačanja ugovora, ugovoreno u korist strane koja poštuje ugovor. To je novčani iznos ili neka druga zamjenjiva stvar koju u trenutku sklapanja ugovora jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovor ispuniti. Ugovor je sklopljen kada je kapara dana drugoj strani, pa tako ugovor o prodaji ne nastaje dok se ugovorena kapara ne preda drugoj strani. Ugovorne strane mogu ugovoriti i da ugovor smatraju sklopljenim u trenutku suglasne izjave volje suugovaratelja, a ne u trenutku davanja kapare.
Kako bi se ono što se daje pri sklapanju ugovora moglo smatrati kaparom, mora se izričito naglasiti da se radi o kapari. Ako to nije naglašeno, novčani iznos ili stvar koja je dana neće se smatrati kaparom već predujmom, jamstvenim pologom i sl.
Funkcija kapare je u tome da ni davatelj kapare ne može odustati od temeljnog ugovora ostavljajući kaparu primatelju, niti primatelj može odustati od ugovora vraćajući kaparu u dvostrukom iznosu. Ako ugovorne strane drugačije ugovore, tada mogu odustati od ugovora ostavljajući kaparu, ali se tada kapara ugovara kao odustatnina. U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti, ako je primljena u stvarima, ili uračunati u ispunjenje obveze. Kada je ugovor raskinut sporazumom stranaka, ne primjenjuju se pravila o kapari.
Funkcija pojačanja ugovora kaparom
Ni davatelj kapare ni primatelj kapare ne mogu odustati od ugovora, na način da davatelj kapare ostavi kaparu primatelju, odnosno da primatelj kapare, vrati kaparu u dvostrukom iznosu. Ostavljanje, odnosno vraćanje kapare ne daje ugovornim stranama pravo izbora ostati ili ne ostati vezanim ugovorom.
• Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, strana koja je primila kaparu ima tri alternativna prava:
- Zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće.
- Tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili je vratiti.
- Zadovoljiti se primljenom kaparom.
• Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, strana koja je dala kaparu ima tri alternativna prava:
- Tražiti ispunjenje ugovora ako je to još moguće, s time da se kapara uračunava ili vraća.
- Tražiti naknadu štete i vraćanje kapare.
- Tražiti vraćanje dvostruke kapare.
Svaki od ugovaratelja, u slučaju da je odlučio zahtijevati ispunjenje ugovora odričući se time pravila o kapari kao sredstvu osiguranja ugovora (prava na raskid ugovora i zadržanje, odnosno vraćanje kapare u dvostrukom iznosu) ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zakašnjenja u ispunjenju ugovora.
Donošenje odluke kod neispunjavanja ugovora
Davatelj kapare kojem u navedenom slučaju kapara propada, kao i primatelj kapare koji je dužan vratiti dvostruku kaparu, imaju pravo zahtijevati od suda smanjenje pretjerano velike kapare.
Radi li se o pretjerano visokoj kapari, sud je potpuno slobodan u donošenju odluke te vodi računa o visini štete koju je ugovorna strana koja ne ispunjava ugovor nanijela ugovornoj strani koja je ostala vjerna ugovoru te odnosu visine kapare i vrijednosti predmeta spora.
Iako zakonodavac nije propisao koliko iznosi kapara, prema jednoj sudskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH Rev 2229/1993-2 od 16. lipnja 1994.), iznos kapare ne bi trebao prelaziti 10 % ugovorene kupoprodajne cijene. U jednom drugom slučaju, Vrhovni sud je presudio da primjerenu kaparu pri sklapanju ugovora od 500.000,00 DEM, predstavlja iznos od 25.000,00 DEM (VSRH Rev 399/07 od 16. svibnja 2007.)
U slučaju djelomičnog ispunjenja obveze vjerovnik ne može zadržati kaparu, nego može zahtijevati ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu. Ako vjerovnik raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelomično ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je za neispunjenje ugovora odgovorna druga strana.
Odustatnina
Odustatnina je određeni iznos novca ili stanovita količina drugih imovinskih vrijednosti koje se pri sklapanju ugovora ugovaraju kao nuzgredni sastojak, a koji jedna ili obje strane obećavaju isplatiti ili dati drugoj za slučaj odustanka od ugovora.
Gospodarski razlog zbog kojih se ugovara odustatnina često je promjena koja je predvidiva u vremenu između nastanka ugovora i njegova ispunjenja, kao što je porast cijena, traženje boljeg kupca i sl. Kada strana u čiju je korist ugovorena odustatnina izjavi drugoj strani da će dati odustatninu, ona više ne može zahtijevati ispunjenje ugovora. Strana koja odustaje od ugovora, istodobno s izjavom o odustajanju dužna je dati odustatninu. Visina odustatnine slobodno se ugovara, u fiksnom iznosu ili postotku.
Kapara kao odustatnina
Kada je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora. Ako se kapara smatra odustatninom, od ugovora može odustati i strana koja je kriva za neispunjenje ugovora (Vs, Rev-1013/92 od 22. rujna 1992.).
Osnovne razlike kapare i odustatnine
- U trenutku sklapanja ugovora kapara se daje, a odustatnina obećava.
- Kapara se gubi ili se dvostruko vraća istekom roka za ispunjenje ugovora, a odustatnina se plaća prije roka za odustanak od ugovora.
- Kapara se daje kao znak da je ugovor sklopljen i osiguranje da će se ispuniti, a odustatnina se ugovara radi mogućnosti izbora između: a) odustanka od ugovora i plaćanja odustatnine ili b) ispunjenja ugovora.
- Prava vezana za kaparu može ostvariti samo onaj koji nije odgovoran za ispunjenje ugovora, a za odustanak plaćanjem odustatnine krivnja nije bitna.
