Ovih sam dana na internetu uočila izjavu jednog influencera o tome kako njegovo poslovanje kod nas nije porezno regulirano. Ne bih se složila s time. Ako mu u Poreznoj (navodno) nisu znali objasniti kako da registrira svoje poslovanje, (a ne znamo koga je zapravo pitao jer porezni referenti nisu i porezni savjetnici), pretpostavljam da je veći problem bio u tome da nije bilo jasno koja je priroda posla.
Iznijet ću ovdje svoje viđenje ovih dviju vrsta poslovanja i molim da me čitatelji isprave ako sam nešto pogrešno shvatila.
Influenceri
S obzirom na to da influencer nije hrvatska riječ, već je preuzeta iz engleskog jezika, pokušajmo prvo odgonetnuti što bi ista trebala značiti: osobu koja vrši ili ima utjecaj. Vjerujem da bi jedna od hrvatskih riječi za to mogla biti utjecajnik/-ica.
• Dalje se postavlja pitanje: na što se odnosi to vršenje utjecaja?
Pretpostavljam da se radi o utjecaju na stvaranje mišljenja opće populacije, koja očito, u svekolikom obilju informacija, nije u stanju doći do mišljenja korištenjem vlastitih moždanih kapaciteta, pa joj trebaju tuđa formirana mišljenja da ih jednostavno downloada (preuzme?) u svoje mozgove.
• Na koji se način obavlja vršenje utjecaja?
Putem svih društvenih mreža, a iste se odabiru prema ciljanoj publici – slike, videomaterijal i tekstovi objavljuju se na onoj platformi na kojoj je najveća koncentracija osoba koje su spremne preuzeti gotovo mišljenje.
• S kojim ciljem se vrši utjecaj?
Iz čistog altruizma, zato što je očito da je konkretan utjecajnik ili utjecajnica svojim životnim, profesionalnim, humanim ili duhovnim postignućem došao/la do nivoa za koji mi ostali nismo sposobni ili iz nekih sasvim lukrativnih razloga?
Bez potrebe da na vas utječem, nastavljam dalje u skladu s osobnim zaključkom – da se odgovor nalazi upravo u osobnoj zaradi.
Kako se zarađuje?
Zarada se u ovakvom poslovanju stječe na više načina, baš kao u svakom drugom poduzetništvu: zarada novčanih sredstava na račune u hrvatskim bankama ili u stranim bankama ili sličnim institucijama (npr. PayPalu, Wiseu, Revolutu, Payoneeru itd.); ostvarivanje povećanja imovine (od šminke, cipela, odjeće, besplatnih putovanja itd.); ostvarivanje drugih vrsta osobnih koristi (npr. besplatno korištenje automobila, ugostiteljskih usluga, besplatne estetske operacije, veći politički doseg koji dovodi do zastupničke plaće itd). Što je veći utjecaj (domet), veće su i naknade!
Korporacijama odgovara ovakav marketing jer je učinkovit i obično jeftiniji od nekih drugih. Često se “isplata” vrši zahvaćanjem u zalihe proizvoda ili robe, pa tako bude zataškana. Politiku da ne spominjem… Svaki registrirani poduzetnik zna da se svi prihodi ili primici koji nisu u novcu smatraju primicima u naravi po tržišnim cijenama, koji sa svojom vrijednošću utječu na iznos dobitka ili dohotka, pa tako i na iznos poreza. Dakle, sasvim je jasno da su influenceri poduzetnici. Bez obzira na to primaju li novac na račune u hrvatskim bankama ili u stranim bankama i online bankovnim servisima, registrirani ili ne, maloljetni ili punoljetni – činjenica je da ostvaruju zaradu.
Što je s youtuberima?
Krenimo ponovno od definicije: to su osobe koje objavljuju videosadržaje na internetskoj platformi YouTube. Osim što i samim videomaterijalom vrše gore opisane utjecaje, kada dosegnu određeni broj pregleda objavljenih sadržaja, platforma počinje njihovoj publici prikazivati oglase čije su prikazivanje njoj platili neki sasvim drugi subjekti, za što tom youtuberu uredno plaća određeni iznos. Što više prikaza, više novčića. Kanali isplate su gore navedeni, uvijek su u inozemstvu, a tek po nalogu samog youtubera eventualno će završiti na nekom hrvatskom računu. No imajmo na umu da primitak nastaje kad je novac njima stavljen na raspolaganje, bez obzira na to što je to u inozemstvu.
Dodatno, youtuberi često pozivaju vlastitu publiku da im donira novac kako bi im pomogli da stvaraju videosadržaje. Takve donacije također se smatraju zaradom i nisu u krugu onih nekoliko koji ne podliježu oporezivanju po našim propisima. Brojni su i popularni kanali za koje uopće nije poznato tko je osoba koja stvara sadržaj. Ona je svejedno, tako neznana, ali vješta u stvaranju poželjnih sadržaja, prikupila dovoljno zainteresiranih pratitelja. Njezin ili njegov status u privatnom životu nije poznat, zaradu može trošiti “peglajući” kartice na koje šalje zaradu s inozemnih računa.
Zaključak
Nedvojbeno je jasno da su obje vrste poslovanja poduzetništvo i da su sve osobe koje se time bave, a rezidenti su RH, dužne prijaviti svoje prihode ostvarene u Hrvatskoj i inozemstvu u novcu i u naravi te plaćati poreze jednako kao i tetice koje prodaju na tržnici.
Što učiniti?
Isplatitelji primitaka, drugi hrvatski poduzetnici, vjerojatno su dobro upoznati s propisima kako su dužni obračunavati doprinose i poreze prilikom plaćanja u novcu ili u naravi koje obave građanima koji nemaju registrirano poduzetništvo. S obzirom na to da to značajno utječe na trošak takvog angažmana, a potrebno je raspolagati i s konkretnim podacima o osobi koju se tako angažiralo (što isključuje anonimnost i korištenje korisničkih imena na društvenim mrežama), moguće je da se ovakve pogodbe svjesno stvaraju. Osobe koje ostvaruju dohotke o kojima ovdje pišemo, a koje žele legalizirati svoje poduzetništvo, trebaju razmisliti o pravnom obliku koji im najviše odgovara.
Kao i uvijek, izbjegavam unaprijed davati jednoznačan odgovor o tome koji bi to bio. Postoje brojne okolnosti koje će kod konkretne osobe – vezano uz visinu dohotka od ove djelatnosti, eventualnim ostalim dohocima koje ostvaruje, vrsti isporuka, navikama, ovrhama, pa čak i bračnim odnosima – determinirati odluku hoće li registrirati obrt ili poduzeće. Varijanta u kojoj se samo registrira kao porezni obveznik u Poreznoj upravi, obično je najmanje isplativa. Primitke iz inozemstva građani mogu i sami prijaviti putem JOPPD obrasca i tako sami iz svojeg dohotka platiti propisane doprinose za mirovinsko osiguranje i porez te eventualni prirez.
Još neke “sitnice”
Sustav se ne bavi previše prometima koji se obavljaju na opisane načine, ma koliki oni bili. Dok će teticu na tržnici tjedno posjetiti razni kontrolori, od onih za zaštitne maske do onih za zaštitu na radu, plastične vrećice i poreze (svi se sjećamo kad je prije nekoliko godina jedna od njih stvarno odslužila zatvorsku kaznu zbog nekog benignog prekršaja), gore spomenute osobe plaćaju poreze većinom ako žele i na onoliku zaradu koliko sami odluče prijaviti. Zašto? Zbog utjecaja, dragi čitatelju! Vašoj mašti i razmišljanju ostavljam dovršetak priče… Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge.
Svi stavovi i mišljenja ovdje izneseni isključivo su stavovi i mišljenja autorice teksta, ne i uredništva portala Poduzetnik.
