DZS potvrdio najveći pad ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj od samostalnosti

Ovo su rješenja za oporavak te budući model rasta.

Državni zavod za statistiku (DZS) 28. kolovoza objavio je procjenu kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) za II. kvartal. Procjena ukazuje da je tromjesečni BDP u II. kvartalu pao za 15,1 % u odnosu II. kvartal 2019., odnosno za 14,9 % u odnosu na I. kvartal 2020. Taj podatak je od izuzetne važnosti jer ukazuje na to koliko nas je koštalo direktno zaključavanje ekonomije, iako i taj podatak treba uzeti s rezervom jer su okolnosti povezane s epidemijom koronavirusa utjecale na metodologiju prikupljanja podataka “s terena”. To znači da buduća revizija može ukazati na još lošiji rezultat.

Razlog pada ekonomskog rasta leži u smanjenom obujmu osobne potrošnje, padu izvoza robe i usluga te smanjenu industrijsku proizvodnju. To je bilo i za očekivati s obzirom na to da je osobna potrošnja aproksimirana realnim kretanjem u trgovini na malo u travnju ove godine bila za 25,5 % niža nego u travnju prošle godine. Prosječan udio osobne potrošnje u BDP-u iznosi 60 %, stoga se može zaključiti da je upravo ona ključan makroekonomski agregat te da će biti osobito važna za oporavak ekonomije.

Udžbeničkom definicijom potvrdili smo recesiju, sada treba pronaći idealan model rasta

S obzirom na to da je i I. kvartal bio u minusu za 1,2 % u odnosu na onaj prethodni (10-12 mj.) 2019., a koji je bio tek posljedica usporavanja ekonomije prije lockdowna, sada prema svim ekonomskim udžbenicima koji definiraju recesiju (dva uzastopna kvartala u minusu) možemo zaključiti da smo službeno u recesiji. U stručnim ekonomskim krugovima traju polemike koliko će nam vremena trebati za oporavak.

Izvor: DZS

Prema procjenama se čini da je brzi oporavak oblika V malo manje vjerojatan scenarij. Izgledniji je oporavak oblika U koji podrazumijeva 1 do 3 godine oporavka od krize, no valja naglasiti da je vrlo teško predvidjeti duljinu krize. Osim toga, efekti krize se javljaju tek s vremenskim odmakom od 3 do 6 mjeseci. Upravo će zbog toga jesen biti izazovna.

Vlada mora pronaći idealan model rasta jer u komparativnim analizama zaostajemo za zemljama članicama EU, ponajviše za zemljama Srednje i Istočne Europe kao što su Poljska, Estonija, Litva i Češka. Sada bi oporavak trebao korelirati sa zemljama članicama, u odnosu na raniju krizu koju smo imali 2008. godine, kada je naš ekonomski oporavak zaostajao za zemljama Europske unije. To je pozitivna okolnost koja nije zanemariva i na kojoj možemo zahvaliti tržištu Europske unije, odnosno ukinutim preprekama u trgovini sa zemljama članicama otkad smo u nju ušli. Međutim, oporavak nije isto što i rast.

Ako želimo idealan model rasta, moramo poduzeti sljedeće:

1. Konačno krenuti u ozbiljnije privatizacije

“Big game” privatizacije su jedna od ključnih reformi. Velik broj državnih poduzeća ili poduzeća u kojima država ima svoje vlasničke udjele potvrđuju da još nismo razvili tržišno gospodarstvo, a samim time nisu stvoreni ni okviri za tržišnu utakmicu. Privatizacije telekomunikacija i banaka stvorile su mit da je sve rasprodano. Privatizacija se dosad u velikoj mjeri odgađala. Međutim, uslijed budžetskih anomalija koje nas očekuju bit ćemo na nju prisiljeni i zato je ova kriza dobrodošla. Tu se kriju milijunski prihodi za državu. Prema OECD PMR izvješću, Hrvatska je zadržala velik opseg državnih poduzeća, uz tek male privatizacije. Tomu svjedoče i službeni podaci o 39 strateških pravnih osoba (koje nisu predviđene za privatizacije) i stotinama poduzeća u kojima središnja država ima većinske ili manjinske odjele (čiji se CERP portfelj smanjuje, a što se treba ubrzati). Valja naglasiti najvažnije – privatizacijom se smanjuje politička moć stranaka te se otvara prilika za strana ulaganja.

2. Uvođenje eura i fokus na instrumente financiranja uključujući i EU fondove

Ušli smo u Europski tečajni mehanizam II (ERM II) i sada je strateški cilj što prije uvesti euro. Najkasnije do 2025. Euro znači jeftinije kredite jer je trošak kapitala niži uslijed nižih kamatnih stopa (do 2 %) zbog odsustva valutnog rizika. Osim toga, euro otplate kredita čini sigurnijima te poboljšava investicijsku klimu. Nadalje, važno je razvijati financijski sustav i instrumente financiranja. Empirijski je dokazana njihova važnost u modelima rasta. Hrvatska u tom pogledu zaostaje za razvijenim zemljama, a financijski instrumenti su odličan način da se mobilizira financijska imovina. Ukupni depoziti kod banaka iznose više od 300 mlrd. kuna. Trebamo pronaći način da se preusmjere financijska sredstva od subjekata koji štede na subjekte koji će trošiti ili investirati. Ono je osobito važno kod razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Bez novca na financijskom tržištu nema potrošnje i investicija, a bez njih nema većeg ekonomskog rasta. Efikasno korištenje milijardi eura u okviru “Višegodišnjeg financijskog okvira” i “EU sljedeće generacije” bit će ključno kako bi uhvatili europski prosjek.

3. Smanjivanje državne potrošnje

Neke razvijene zemlje imaju velik udio države u BDP-u jer su razvijene, ali Hrvatska si to ne može priuštiti, pogotovo ne sada kada imamo recesiju pa svaka kuna vrijedi kao dvije. Indikatori kojima se mjeri razina konkurentnosti i ekonomske slobode nedvojbeno ukazuju na problem. Dovoljno govori podatak Eurostata kako je potrošnja opće države 2019. zauzimala 47 % BDP-a Hrvatske. Također, s obzirom na ekonomske mjere slijedom Covida-19, Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. godinu predviđa kratkoročni rast tog udjela na 53 % 2020. i zatim spuštanje na 50 % u 2021.

4. Reformirati javnu upravu i provesti racionalizaciju broja javnih službenika

Strategija reforme javne uprave postoji, ali se ne zna odakle početi, stoga se ona ne događa. Trebaju nam samo dvije regije – Jadranska i Kontinentalna. Potrebno je ukinuti županije i smanjiti broj općina. Cilj je za 20 % smanjiti decentralizaciju novca uz omjer državna – lokalna razina s 90/10 na 70/30 koliko iznosi europski prosjek.

Realni sektor je na krizu odgovorio snižavanjem plaća ili čak otpuštanjem zaposlenika. Javni sektor nije pratio takve trendove. Kada je riječ o specifičnim proračunskim stavkama, trošak javnih plaća gleda se kroz udio u BDP-u. Dok je u Hrvatskoj taj udio gotovo 12 %, prema podacima Eurostata, u Poljskoj i Češkoj je oko 10 %, a u Njemačkoj 8 %. Ove brojke ukazuju na važnost smanjenja tog ukupnog troška čiji je rashod skoro 40 mlrd. kuna na razini države. Treba provesti postepenu racionalizaciju broja zaposlenih u javnom sektoru. Ono se odnosi na otpuštanje onih koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva, a takvih je prema neslužbenim procjenama najmanje 20 %. Kako otpuštanje radnika ne bi izazvalo izraženije šokove (i oni financiraju državu) trebalo bi ih zapošljavati u realnom sektoru. Hrvatski zavod za zapošljavanje treba odigrati ključnu ulogu u sastavljanju programa njihovog zapošljavanja i efikasne tranzicije. 

5. Smanjiti poreze

Država je shvatila da ekonomiju može pokrenuti jedino smanjivanjem poreza (tzv. Lafferova krivulja). Mijenjat će se Zakon poreza na dohodak i dobit. Kod poreza na dohodak, stopa od 36 % spušta se na 30 %, stopa od 24 % spušta se na 20 %. Mijenja se i stopa poreza na dobit za one koji imaju do 7,5 milijuna kuna dobiti, s 12 % na 10 %. Treba imati na umu da je ta stopa prije bila 20 % za sva društva, za sve tvrtke u Hrvatskoj neovisno o njihovim prihodima. Velik je to poticaj za mikro i male poduzetnike. Promijenit će se stopa PDV-a na svu hranu – s 25 na 13 %. Prema tome, idemo za rasterećenjem i građana i gospodarstva. Cijeli paket išao bi fazno, ali sve stupa na snagu 1. siječnja 2021. godine. Vlada bi treba razmisliti o ukidanju plaćanja akontacije na dobit jer umanjuje likvidnost poduzeća i smanjuje njezine investicijske kapacitete.

6. Rezanje administracije i digitalizacija

Ako želimo brže procese trebamo izbaciti papir. Umjesto bržeg rada s papirom trebamo težiti bržem radu bez papira. Digitalno okruženje ne podnosi papire i pečate. SCM metodologijom se mjerio trošak administracije i napravila se ušteda od 2 mlrd. kuna. Korona nas je naučila da možemo rezati administraciju još brže i uštedjeti još više. Digitalizacija po uzoru na Estoniju nam treba biti primjer. Veseli podatak da prema digitalnim vještinama dobne populacije između 16-14 godine spadamo u europski vrh. To je naš zalog za budućnost.

DZS
Petar Vušković je neovisni hrvatski ekonomist. Predsjednik je Centra za javne politike i ekonomske analize. Doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao i magistrirao. Direktor je i konzultant u firmi Q Norma d.o.o. gdje se bavi ekonomskim savjetovanjem.