Dosad smo uvijek u knjižnici posuđivali knjige. Odsad se u nekima od njih mogu “posuditi” i ljudi. Gdje i kako je ideja nastala, saznajte u nastavku…
Čini se da je došlo vrijeme kada napokon postoji istinski interes za promicanje različitosti i inkluzije na poslu. Ipak, do transformativnih rješenja još uvijek je teško doći. Mnogi napori u području različitosti i inkluzije nemaju željeni učinak jer se u želji za eliminiranjem predrasuda često pokušava pronaći one-size-fits-all rješenje. No istina je da takvo rješenje ne postoji jer svi mi dolazimo s različitim osobnim pričama i različitim pogledima na svijet.
Promicanje različitosti i inkluzije
Organizacija Human Library, naime, ima snažan pozitivan utjecaj jer je njihov pristup prilagođen predrasudama i specifičnostima svakog pojedinca. Oni jednoj po jednoj osobi približavaju problematiku različitosti i inkluzije. Human Library putem dijaloga preispituje stereotipe i predrasude. Umjesto tradicionalnih knjiga u knjižnici, čitatelji tako mogu “posuditi” ljude.
Osnivač Ronni Abergel kaže kako je organizacija Human Library krenula sa željom da kreira prostor “u koji možete ući, ‘posuditi’ čovjeka i razgovarati s njim o bilo kojoj izazovnoj temi. Naša ideja bila je da ljudi razgovaraju o temama o kojima obično ne bi razgovarali ili potencijalno ne vole razgovarati – ali o kojima treba razgovarati.”
Ljudi – knjige
Ovi ‘ljudi-knjige’, dobrovoljci, imaju različite životopise i zanimljiva iskustva koja su spremni podijeliti sa svojim čitateljima. Baš kao i tradicionalne knjige, i ovi naslovi “ljudskih knjiga” imaju teme koje opisuju njihova iskustva. Tako imamo naslove Black Activist, Chronic Depression, Survivor of Trafficking, Muslim, Latino, Transgender i mnoge druge. Na sastancima jedan-na-jedan ili u malim grupama, Human Library kreira siguran prostor u kojem se ljudi mogu družiti s nekim drugačijim od sebe.
Kada Human Library pomaže korporacijama po pitanju različitosti i inkluzije, čitatelji su zaposlenici organizacija, a njih se potiče da ‘ljudima-knjigama’ postavljaju teška pitanja o stvarima koje su oduvijek željeli znati, ali nikada nisu imali priliku pitati. Otpočetka pandemije Covida-19, Human Library je nastavila svoj rad online, omogućujući čitateljima iz cijelog svijeta da se povežu s ‘ljudima-knjigama’.
“Lako je mrziti neku grupu ljudi, ali nije tako lako mrziti pojedinca – naročito ako ta osoba nastoji biti ljubazna, otvorena i susretljiva te ako je potpuno bezopasna”, kaže Bill Carney, ‘volonter-knjiga’ organizacije Human Library. Naslov njegove knjige je “Black Activist”, a on je sveučilišni predavač, otac i, kako sam kaže, Afropolitan.
Human Library
Koncept ‘jedan-na-jedan’ susreta bilo je ono što je Carneya odmah privuklo: “Ne umišljam si da će 25-minutni razgovor sa mnom bilo koga promijeniti. No želim vjerovati da će, ukoliko kod čitatelja uspijem izazvati bar malo kognitivne disonance, njihov mozak učiniti preostali dio posla. A to će ih bar potaknuti da započnu postavljati pitanja.”
Carney kaže kako čitatelji obično žele čuti o njegovim iskustvima koja se tiču diskriminacije, a on se to ne ustručava podijeliti s njima. Unatoč sporom napretku u borbi za rasnu jednakost i teškom zadatku koji je pred svima nama, Carney je optimist. Njegovo iskustvo razgovora s korisnicima knjižnice daje mu nadu. “Iznenađen sam brojem bijelaca koji su se probudili. Čini se da je to uistinu autentično buđenje. No ne osjećam da radim nešto spektakularno”, kaže Carney.
Organizacija Human Library pomogla je nekim ‘velikim igračima’ u SAD-u da se pozabave pitanjem različitosti i inkluzije, uključujući eBay, IMF, World Bank, Eli Lilly, Delta Faucet, Masco i Google. Osnivač Ronni Abergel kaže kako su prije pandemije “ljudske knjige” bile dostupne u američkim javnim knjižnicama, srednjim školama, sveučilištima i festivalima kao što je Burning Man, da bi širok krug ljudi potaknuli na dijalog s njima nepoznatom osobom. Human Library počela je povezivati čitatelje s ‘ljudima-knjigama’ prije dvadeset godina u Danskoj, gdje je ovaj koncept i nastao.
Iskustva kompanije Masco – online posjet jedinstvenoj knjižnici
U lipnju 2020. godine, zaposlenici kompanije za uređenje doma, Masco, imali su online ‘posjet’ ovoj jedinstvenoj knjižnici. Erin Swartout, direktorica Mascoa zadužena za organizacijski razvoj i talente kaže kako je bila frustrirana tradicionalnim pristupom različitosti i inkluziji te kako je tragala za “prirodnijim, autentičnijim, intenzivnijim i iskustvenijim načinom koji dopire do srca i može napraviti pomake u nečijem mindsetu”. Kad je čula za Human Library, znala je da je na dobrom tragu.
Po završetku ‘posjeta’ knjižnici, zaposlenici kompanije Masco, koji su sudjelovali u online razgovorima, imali su veliku želju kolegama prenijeti svoje iskustvo. “Bilo je to kao kad bacite oblutak u jezero i onda gledate kolutove na površini”, kaže Swartout. Jedan zaposlenik Mascoa rekao je Swartout: “Imam susjede i prijatelje muslimane, a naslov moje ‘knjige’ bio je ‘Musliman’ i osobu s kojom sam razgovarao mogao sam pitati sve ono što mi nikad nije bilo ugodno pitati susjede. U dvadeset minuta naučio sam od te osobe više nego od ljudi koje poznajem već dugi niz godina. Sad imam hrabrosti drugačije se povezati sa svojim susjedima i zajednicom.” Nakon ovih razgovora, drugi je zaposlenik napisao u grupni chat: “Čuo sam za transrodne ljude, ali nikad nisam nikog upoznao. Saznati njihovu priču iz prve ruke bilo je vrlo dojmljivo.”
Što znanost kaže o svemu?
Za razliku od uobičajenih programa i evenata koji se bave pitanjem različitosti i inkluzivnosti, u ovoj knjižnici ne postoje dvije iste sesije razgovora. Umjesto toga, sudionici mogu, bez prosuđivanja, sesiju prilagoditi svojim vlastitim potrebama, predrasudama, nedoumicama i interesima.
Što o ovoj vrsti interakcije kaže znanost? Pokazalo se da kontakti s ljudima koji pripadaju drugim grupama, smanjuju predrasude. Socijalni psiholozi ovu pojavu nazivaju kontaktnom hipotezom. Osim toga, istraživanja indiciraju da već i deset minuta aktivnog sagledavanja perspektive druge osobe može imati dugotrajne učinke. U jednom su istraživanju, primjerice, ispitivači koji su osobno razgovarali s transrodnim osobama da bi doznali više o njihovim pravima, znatno smanjili svoju transfobiju jer su na trenutak promatrali svijet iz njihove perspektive.
D&I treninzi
Organizacije trenutno troše oko 8 milijardi dolara godišnje na D&I treninge (Diversity&Inclusion), a njihovi napori nemaju uvijek željeni učinak. Zapravo, istraživanja pokazuju kako neki od programa koji se bave različitošću i inkluzijom mogu imati i negativan učinak koji uzrokuje jačanje stereotipa o određenoj rasi ili spolu i, s vremenom, smanjenje različitosti. Vrijeme je da počnemo razmišljati izvan okvira. Možda vrijedi pokušati zastati na trenutak i porazgovarati s potpunim neznancem.
Izvorni tekst možete pročitati ovdje: Forbes
Foto: Human Library
