Ovaj studentski pobjednički projekt zbrinjavanja otpada rezultat je sjajnog zajedničkog rada i entuzijazma triju savršeno sinergičnih osoba: Rine Crnjaković, Frana Čuture i Nike Bucala.
Predstavljanje projekta o zbrinjavanju otpada
Niko Bucalo predstavio je sebe, svoj tim i projekt riječima: “Od malih nogu zainteresiran sam za efektivnost i optimizaciju procesa. Ne u smislu da sam lijen i ne volim rad, naprotiv, uživam u muskulatornoj i neurogenezi za vrijeme fizičkog posla, samo definiciju rada nemam kao silu pomnoženu s prijeđenom udaljenosti, već je uzimam kao silu pomnoženu zračnom udaljenosti. Tu strast prema pronalaženju prečaca oduvijek sam smatrao životnim pozivom i htio je pretvoriti u posao. Osim prema načelima optimizacije, odgojen sam i s velikim poštovanjem prema majci prirodi, volim održivost.
Projekt ReCLo počiva na predlošku optimizacije lanca opskrbe tekstilom kroz korištenje platforme ‘Internet tekstila’. Cilj nam je povezati različite dionike u tekstilnoj industriji, od proizvođača i dobavljača, preko distributera, sve do trgovaca, kako bismo stvorili efikasniji sustav ponovne uporabe i recikliranja tekstila. Figurativno, od tekstilne industrije želimo napraviti industriju slastica, u kojoj znamo da se ostatci jednoga kolača mogu koristiti za kakav drugi kolač. Proizvod je u fazi dokazivanja koncepta, a bit će vani do kraja godine.”
Kako i kada se rodila ideja za pokretanje ovoga projekta?
Ideja za projekt ReCLo došla je nakon godinu i pol dana fizičkog rada u sektoru prema protokolu: sakupi otpad – kategoriziraj – obradi – te ponovno plasiraj na tržište. Nakon sagledavanja statistike sektora unatrag godinu dana, došli smo do frapantnog izračuna kako u prosjeku 20% ulaznog materijala proizvodnja ne iskorištava, što nas je navelo na razmišljanje možemo li kako doskočiti toj problematici – problemu gubitaka poduzeća prilikom baratanja takvim otpadom, ali i gubitaka za naš okoliš.
Shvatili smo da postoji velika diskrepancija između propisanih metoda zbrinjavanja i izvedbe zbrinjavanja, jaz između teorije i prakse. U prijevodu, ogromna nekomunikacija među dionicima zbrinjavanja otpada, dok je digitalnih rješenja za zbrinjavanje tekstilnog otpada puno, nisu interoperabilna, umrežena, nemaju zajednički nazivnik. Tako nastaje naša platforma kojoj često daju nadimak ‘Internet tekstila’. Idejom smo osvojili već nekoliko žirija, pa tako i ovaj HAMAG-ov. Kao tim, dijelimo viziju o stvaranju održivog rješenja za problem tekstilnog otpada.
Osnivač ste Udruge Alavera za dizajn, o čemu je riječ?
Da, sve je počelo kao ideja da ćemo biti jedan studentski upcycling studio na modnoj sceni grada Zagreba koji će druge tekstilne kompanije koristiti za svoj društveno odgovorni dio poslovanja, kojem će donirati otpatke i koji će od njih proizvoditi nove stvari, što smo i radili protekle dvije godine. Osnivanje modnog studija Alavera bilo je sjeme ovog programskog rješenja; digitalizaciji proizvodnje i omogućavanju zelene tranzicije poslovanja na kojoj danas radimo. Nakon pokretanja modnog brenda shvatili smo koliko je sektoru potrebno imati digitalnu soluciju za poboljšanje učinkovitosti i održivosti tekstilnih procesa.
Što Vas motivira i pokreće?
Ono što nas motivira vjera je u promjene i želja za stvaranjem pozitivnog utjecaja na svijet oko nas. Inovacije su oduvijek bile pokretačka snaga koja omogućuje rješavanje problema na nove i kreativne načine te potiče napredak. Projekt će donijeti protokol za razvoj održivih rješenja za tekstilnu industriju i služit će podizanju svijesti o važnosti održivosti među potrošačima.
Također, motivira nas vidjeti poticajno okruženje koje mladima omogućuje da iskažu svoje ideje i testiraju ih u projektnim inicijativama. Zbog svega toga, još jednom, hvala HAMAG BICRO-u na prilici!
