Često čujemo: „Dobar biznis je proizvodnja meda* U to treba krenuti* Isplati li se krenuti u pčelarstvo kao djelatnost ili ostati na razini hobija?* Može li se od njega napraviti dobar vlastiti posao?*
Ako vam je sinula ideja o profitabilnoj proizvodnji u trenutku kada ste analizirali cijene meda na policama naših trgovina, tada svakako ostanite na ovim tiskanim recima koji će vam, nadam se, biti koristan podsjetnik na taj unosan «business». čim se malo zagrebe ispod prašnjave površine astronomskih cijena meda u maloprodaji, otkriva se jedna velika, nelogična i neobjašnjiva…
…rupa u obliku razlike od otkupne cijene koju dobiju naši pčelari do one koju upravo gledate i koju ćete platiti na blagajni svog omiljenog mjesta za kupovinu. Priča o pčelarstvu ni približno nije bajkovita kakvom se nekom neupućenom prolazniku ili nadobudnom početniku čini. Budući da mi nije namjera ubiti svaku nadu u razmišljanju o sakupljanju slatkoga dara najvrjednijih kukaca, reći ću da se od pčelarenja ipak može živjeti. Kako to uspjeti, nažalost ne može se reći bez dublje analize same srži ekonomike pčelarstva. Recimo i to da je profitabilnost pčelarstva teško izraziti u kunama jer ono najveći profit daje voćarima, ratarima i povrtlarima kroz oprašivanje njihovih kultura za što pčelari u nas imaju naknadu u obliku ponižavajućeg moljakanja za parkirno mjesto za svoj putujući pčelinjak. U osvještenijim dijelovima Europe pčelari, voćari, povrtlari i ratari žive u simbiozi jer vrlo dobro znaju da pčela ne napada dobrog čovjeka koji ju ne dira,
Profitabilnost pčelarenja
Profitabilnost pčelarenja pokušat ću pojasniti s nekoliko najvažnijih parametara.
Kako bi jednoj osobi bilo u prosjeku na godinu ispunjeno osmosatno radno vrijeme trebala bi imati 200 proizvodnih košnica. Za prosječan mjesečni bruto dohodak od 6000,00 kuna, godišnje opterećenje po košnici iznosi 360,00 kn.To znači da bi čista razlika, dakle ono što ostaje kada se od prihoda oduzmu svi troškovi i amortizacija, trebala iznositi godišnje minimalno 360,00 kn po košnici da bismo mogli govoriti o profitabilnom poslu od kojega se može ostvariti pristojan dohodak.
a osim toga znatno im povećava prinose oprašivanjem. I kod njih, a tako i kod nas, prisutnost pčela povećava prinose u proizvodnji krušaka za 36%, jabuka 38%, jagoda 55%, trešanja 67%, šljiva 72%, malina 81%, krastavaca 42%, luka 30%, suncokreta 43%, uljane repice i djetelina 30% itd.
Baviti se pčelarstvom nije jednostavno i ne može se naučiti samo iz priručnika. Svatko tko ima namjeru početi s pčelarenjem makar kao i s hobijem, trebao bi potražiti nekoga od iskusnih pčelara koji će ga moći uputiti u puno malih, ali izuzetno važnih radnji vezanih uz bavljenje pčelama. Pčela, na primjer, ima dosta nametničkih bolesti, a budući da se radi o medu kao prirodnom proizvodu, puno pažnje treba posvetiti preventivnim radnjama, ali i samom liječenju na način da svaki preparat koji se koristi ne ostavlja nedozvoljenu (antibiotici i teški metali) razinu ostataka u medu. Svaki iskusni pčelar vrlo dobro zna kada i koju vrstu aktualnog preparata smije upotrijebiti za rješavanje odreðenog problema, ali i unatoč tomu dogaða se da zbog nedovoljne djelotvornosti ili nepostojanja prikladnog preparata koji ne ostavlja rezidue, problem ne bude zadovoljavajuće riješen što će za rezultat imati smanjivanje pčelinjih zajednica i naravno gubitke u prinosu meda.
Profesionalno pčelarenje ili hobi?
Više od ostalih poljoprivrednih proizvodnji pčelarstvo je nepredvidivo kako zbog prinosa meda tijekom godine, koji ovisi o klimatskim prilikama, medenju pojedinih biljnih vrsta, rezultatu prezimljavanja pčela, tako i zbog cijena koje se postižu na tržištu (prodaja meda na veliko u bačvama ili u staklenkama). Tek kada dublje uðete u tajne pčelarstva, možete odlučiti jeste li spremni za profesionalno pčelarenje ili ćete se zadovoljiti pčelarenjem kao hobijem.
Razmišljate li o profesionalnom pčelarenju tada biste trebali imati na umu da je stacionaran tip pčelarenja nisko profitabilan zbog znatno manjeg prinosa meda. Mobilnim tipom pčelarenja moguće je ostvariti daleko veće prinose meda, no za takav način proizvodnje potrebno je osigurati znatno više početnog kapitala i biti spreman izdvojiti dovoljno vremena.
Kako izgleda poslovanje s medom kada se usporedi nekoliko godina za redom, najzornije se vidi u grafikonima koji su priloženi.
Za naše pčelare zlatna 2002. godina bila je takva jer se naš med vrlo lako plasirao na europsko tržište i to pakiran u bačvama, ali i zato što je Kina kao veliki izvoznik meda dobila zabranu izoza meda u EU zbog nedozvoljenih tvari koje je njihov med sadržavao. Zbog velike potražnje meda i dobrih otkupnih cijena, tijekom 2002. i 2003. godine pčelarstvo je bilo jako popularna djelatnost na temelju koje je niklo puno otkupnih stanica, novih pčelara i mnogi su nadobudno željeli baš u toj djelatnosti pronaći svoj kruh. Kako se europsko tržište konsolidiralo uvozom i iz drugih krajeva svijeta, tako je potražnja za našim medom padala da bi već 2005. godine bilo veliko umijeće izvesti neku značajniju količinu. Rezultat je to našega nejedinstva u istupu na vanjsko tržište na koje smo slali proizvod izvanredne kvalitete pakiran u bačvama, bez oznake porijekla i bez ikakve marketinške dorade koja bi europskom kupcu dala do znanja o kakvom se proizvodu radi. Tako se naš med koristio i nažalost, još uvijek se koristi, kao oplemenjivač drugih, puno manje kvalitetnih medova.
Tako to izgleda globalno. Meðutim, vidljivo je takoðer da je med plasiran direktno na tržiše u manjim pakiranjima itekako zanimljiva stvar i na takav se način u 2005. jedino i isplatilo raditi. No, da biste na tržište istupili sa svojim medom u staklenkama morate zadovoljiti niz mjera kako bi potrošač znao čiji je i kakav je med koji kupuje.
Sve što vas još o pčelarstvu zanima možete saznati od svakog iskusnog pčelara, pčelarskih udruga koje djeluju na svim područjima RH ili od autorice ovoga članka.
Lj. Kravarščan dipl.ing.agr. veljača 2007.
