Kao što je napisano u prošlom broju Poduzetnika, hrvatsko poduzetništvo je zarobljeno u krivoj definiciji i percepciji samoga sebe. Nedostaje mu novi smjer, smisao i svrha postojanja. Potrebna je nova paradigma koja će promijeniti perspektivu kojom poduzetnici sada sami sebe samozavaravaju.
Poduzetnici su orijentirani na to da očekuju pomoć Vlade u nadi da će Vlada napokon napraviti nešto. S druge strane, ti isti poduzetnici dodvoravaju se parazitima koji od njih traže da poduzetništvo bude „društveno odgovorno poslovanje“, „doprinosi zajednici“, „sudjeluju svi dionici“ i, naravno, moja najomiljenija, da se „pošteno plaća porez sukladno bogatstvu“. Ove stavove nameću ljudi koji nikada nikome nisu isplatili plaću, ali polažu pravo na tuđi rad.
Zato će ovaj članak ponuditi novu paradigmu poduzetništva u Hrvatskoj. Ta nova paradigma mora se temeljiti na osvajanju i agresiji.
Temeljni su problemi hrvatskoga poduzetništva ekstrovertnost i uvjerenje da sva rješenja moraju doći izvana. To je pogrešan stav. Sva rješenja moraju i mogu doći samo i jedino iznutra. Hrvatsko poduzetništvo je kao i Hrvatska. Stalno nas netko pokušava okupirati. Mi se stalno branimo, uglavnom uspješno. Pri tome, čim budemo svoji na svome, idemo ponovno tražiti nekoga gospodara koji će nam govoriti što trebamo raditi i koji će nama upravljati. Snaga države i snaga poduzetništva moraju se temeljiti upravo na suprotnome stavu. Gledanju prema unutra, a ne prema van. Odluke donosimo mi, a ne oni koji nam se nameću izvana. Sve probleme Hrvatske mogu riješiti jedino Hrvati. Ne EU! Ne fondovi! Ne strani investitori!
Prva stavka nove paradigme jest: poduzetnik mora samostalno, unutar svoga poduzeća, težiti k izvrsnosti, a prema van sklapati saveze kojim će osnažiti svoje poslovne aktivnosti.
Druga stavka nove paradigme poduzetništva u Hrvatskoj mora biti: osvajanje i agresija. Osvajanje novih tržišta u Hrvatskoj, regiji, svijetu i agresivno širenje poslovanja u druge države. Mi nismo više privlačno tržište za strane investitore. Hrvatski poduzetnici moraju postati strani investitori koji kupuju i investiraju u drugim državama.
Treća stavka nove paradigme jest da vlasnici koji osnivaju poduzeća imaju svrhu razviti, proširiti i ostavili u nasljedstvo ta poduzeća, a ne ih nekome prodati. Unutar ove stavke nalazi se i nova mantra: hrvatska poduzeća nisu više ta koja se prodaju strancima, nego su poduzeća koja kupuju strance. Besmisleno je sagraditi nešto da bi se prodalo drugima. Mora se stvoriti nešto da se bi posjedovalo.
Uloga fondova, kao što su VC ili PE fondovi u Hrvatskoj, više nije kupnja hrvatskih poduzeća, nego je njihova uloga financiranje rasta, razvoja i širenja. Fondovi su kratkotrajni vlasnici koji svojim novcem omogućavaju međunarodno širenje, a ne netko tko će preuzeti vlasništvo i onda ga dalje prodati strancima.
Prema tome, nismo mi odlična investicijska prilika za razne fondove, nego su oni oruđe putem kojega ćemo mi povećati svoju tržišnu prisutnost i proširiti svoje poslovanje izvan Hrvatske. Nema prodaje, nego ima samo preuzimanja drugih. Gradi se da bi trajalo i širilo se, a ne da bi se nekome prodalo.
Četvrta stavka nove paradigme jest da mi prestajemo raditi za druge i da drugi moraju početi raditi za nas.
Potpuno je nevažno je li ovo moguće ili nije. Potpuno je nevažno vjeruje li netko u ovo ili ne vjeruje. Ja ću to napraviti s Escont Partnersom. Ako budem našao neke saveznike, dobro! Ako ne, možemo mi i sami.
