Ako vjeruješ da se motivacija u timu rješava pizzom petkom, team buildingom jednom godišnje ili bonusom koji netko upiše u Excel tablicu, onda će te ova kolumna možda malo naljutiti. Što, ruku na srce, možda i nije loše! Ponekad nas najviše pokrenu upravo one rečenice koje nam u prvi mah malo zasmetaju.
Jer motivacija nije događaj. Nije ni projekt. Nije ni zgodna HR aktivnost koju odradimo kad vidimo da su ljudi umorni, nezadovoljni ili da nam netko važan već polako pakira stvari i mentalno odlazi iz firme.
Motivacija je puno jednostavnija, ali i puno zahtjevnija od toga. Ona se gradi svaki dan, kroz ponašanje lidera, kroz način na koji razgovaramo s ljudima, kroz količinu povjerenja koju im dajemo i kroz osjećaj koji stvaramo u timu kada stvari postanu teške.
U više od dvadeset godina vodio sam različite timove. Male, srednje i velike. Od nekoliko ljudi do nekoliko stotina zaposlenih. Promijenile su se firme, tržišta, alati, sustavi, očekivanja i generacije, ali jedna stvar se nije promijenila: ljudi nisu tablice. Ljudi su ljudi.
A ljudi ne funkcioniraju na klik.
Što jedan dobar lider mora biti da bi bio dobar motivator?
Budi podrška!
Prva stvar koju sam kroz godine naučio jest da lider mora biti podrška, a ne samo kontrola. Jedno od pitanja koje sam najčešće postavljao članovima svog tima bilo je: “Kako ti ja mogu pomoći?” Ali to pitanje ima smisla samo ako stvarno misliš pomoći. Ljudi vrlo brzo osjete pitaš li ih to reda radi ili si stvarno spreman stati iza njih kada zapne.
Podrška ne znači da ćeš raditi njihov posao. Ne znači ni da ćeš im sve oprostiti, sve riješiti i sve nositi umjesto njih. Podrška znači da ljudi imaju osjećaj da nisu sami kada dođe problem. Da im čuvaš leđa. Da znaš kada trebaš ući, pomoći, zaštititi ih od nepotrebne buke i pokazati da se na tebe mogu osloniti.
Budi filtar!
Druga važna stvar je da lider mora biti filtar. Dobar lider ne prosljeđuje timu sve što dolazi odozgor, sa strane ili iz sustava. Dio pritisaka, besmislica i, da oprostite, sranja, mora progutati sam. To je dio posla. Nije svaki pritisak za tim i nije svaki problem potrebno spustiti na ljude u istom intenzitetu u kojem je došao do tebe.
Pritisak prema timu mora imati ritam. Ne možeš ljude stiskati 365 dana u godini i onda se čuditi što su pregorjeli, pasivni ili nezainteresirani. Kada je važno, pritisak mora biti veći. Kada nije presudno, treba pustiti ljude da dišu. Pritisak koji nikada ne prestaje više nije alat za rezultat. To je samo buka koja dugoročno pojede energiju.
Budi velikodušan s povjerenjem!
Treća stvar je povjerenje. U operativu sam ulazio rijetko, ne zato što me nije zanimalo što se događa, nego zato što sam znao da se ljudi ne razvijaju ako im stalno stojiš nad glavom. Ako si nekome dao odgovornost, onda mu moraš dati i prostor. Da odlučuje. Da pogriješi. Da popravi. Da nauči. Da naraste.
Otvorene ruke nisu znak slabosti lidera. Upravo suprotno. To je znak da lider razumije kako se gradi tim koji sutra može funkcionirati i bez njega. A to je za poduzetnika posebno važno, jer firma koja ovisi samo o vlasniku, nije pravi biznis. To je skupocjeni posao s jednim glavnim zaposlenikom: tobom.
Budi prekomjeran u pohvalama!
Pohvala je još jedan alat koji se često podcjenjuje. Većina nas puno lakše primijeti grešku, nego dobar potez. Lakše komentiramo ono što nije napravljeno, nego ono što je napravljeno odlično. A istina je da pohvale nikada nema previše, pogotovo ako je konkretna i iskrena.
Nije isto reći “bravo” i reći: “Odlično si reagirao u ovoj situaciji jer si preuzeo odgovornost kada je bilo najteže.” Prva rečenica je ugodna. Druga ostaje u glavi. Ljudi žele znati da se njihov trud vidi. Ne zato što su razmaženi, nego zato što je osjećaj viđenosti jedan od najjačih izvora motivacije.
Budi lider koji uključuje ljude u igru!
Važno je i uključivati ljude, pogotovo one koji to žele. Ne žele svi istu razinu angažmana i to je potpuno u redu. Netko želi odraditi svoj posao korektno i otići kući, i u tome nema ništa loše. Ali postoje ljudi kojima je uključivanje gorivo. Oni žele dati ideju, sudjelovati, predložiti, komentirati, biti dio nečega većeg.
Takve ljude ne treba gušiti. Treba ih otvoriti.
Često kažem da su jedan čovjek i jedna daska pametniji od jednog čovjeka. Znam da zvuči kao narodna mudrost iz skladišta, ali ima istine u tome. Kad uključiš ljude, dobiješ perspektive kojih se sam nikada ne bi sjetio. A još važnije, ljudi počnu osjećati da firma nije samo “šefova”, nego da i oni imaju svoj komadić odgovornosti i utjecaja.
Budi otvoren za “small talk”!
I na kraju dolazimo do možda najjednostavnijeg i najpodcjenjenijeg alata motivacije: običnog razgovora. Small talka. Onog najobičnijeg: “Kako si?”, “Kako je doma?”, “Kako je prošao vikend?”
Naravno, samo ako te odgovor stvarno zanima. Jer ako pitaš reda radi, bolje nemoj niti pitati. Ljudi osjete automatizam. Ali ako te stvarno zanima, onda ćeš često saznati stvari koje objašnjavaju puno više od bilo kojeg KPI-ja. Ako ne znaš da nečije dijete ima temperaturu, da mu je doma kaos ili da prolazi kroz težak period, teško ćeš razumjeti zašto mu je pala energija, fokus ili motivacija.
Na kraju, motivacija nije kvantna fizika. Nije ni velika teorija. Nije nešto što se može riješiti jednim sastankom, jednom nagradom ili jednom pizzom petkom.
Motivacija si ti!
Tvoj stil. Tvoje ponašanje. Tvoja pažnja. Tvoja sposobnost da slušaš. Tvoja spremnost da pohvališ, zaštitiš, uključiš i pustiš ljude da rastu.
Poduzetnik koji ne gradi motivaciju tima od prvog dana, zapravo gradi firmu koja ovisi o njemu. A to dugoročno postaje izazov, čak i ako u početku izgleda kao kontrola, brzina ili “tako mi je najlakše”.
O motivaciji treba početi razmišljati onoga dana kada zaposliš prvu osobu. Ne kada narasteš. Ne kada dođe kriza. Ne kada netko da otkaz. Ne kada se atmosfera pokvari.
Od prvog dana.
Jer motivacija nije projekt koji jednom pokreneš pa zaključiš.
Motivacija je navika.
A navika dosljednog liderstva stvara ljude koji žele dati više, tim koji može izdržati pritisak i firmu koja raste s manje drame.
