Novi Zakon o kibernetičkoj sigurnosti i prateća Uredba o kibernetičkoj sigurnosti podcrtali su ono što su lideri odgađali – sigurnost je obveza i strateška odgovornost uprave.
Ako vaša tvrtka spada u kategorizirane subjekte, a niste još uspostavili sustav upravljanja kibernetičkom sigurnošću u skladu sa zakonom, već sada se nalazite u zoni prekršaja. No i ako niste formalno kategorizirani, vaša uključenost u poslovne lance kategoriziranih subjekata čine vas potencijalnim rizikom – i potencijalno dijelom sigurnosne jednadžbe.
Sigurnost nije „zakrpa“
Vrijeme kad se sigurnost mogla “krpati” iznutra je prošlo. Kibernetička sigurnost je složena, specijalistička disciplina koja zahtijeva kontinuirano praćenje regulatornih promjena, dubinsko razumijevanje poslovnih procesa, prepoznavanje rizika i sposobnost brzog, profesionalnog odgovora na incidente. Interni tim, ma koliko dobar bio, rijetko može pokriti sve ove zahtjeve — barem ne na razini otpornosti koju propisuje zakonodavni okvir. Prema Uredbi, uprava mora imenovati odgovornu osobu za kibernetičku sigurnost, provoditi redovite samoprocjene sigurnosne razine, razvijati sigurnosnu kulturu i osigurati provedbu tehničkih i organizacijskih mjera iz Kataloga kontrola. Takva razina sustavnosti i dokumentacije ne dolazi sama od sebe, niti se postiže internim improvizacijama. Upravo tu počinje uloga profesionalnog vanjskog partnera.
Osigurajte objektivnost
Vanjski stručnjak donosi nepristranu i objektivnu procjenu rizika, što je od ključne važnosti u vremenu kad vlastita percepcija sigurnosti često ne odražava stvarnu izloženost. On ne vidi samo tehničke propuste, već i šire organizacijske slabosti, uključujući one koje uprava često previdi. Nadalje, outsourcing osigurava dosljedno i pravodobno usklađenje s regulativom – od pravilne primjene kataloga kontrola, preko dokumentacije i vođenja evidencija, do izrade kriznih i planova oporavaka te pripreme za samoprocjenu. Takvi zadaci nisu jednokratni, već zahtijevaju sustavni pristup, iskustvo i poznavanje šireg poslovnog konteksta.
Kada angažirate vanjske partnere, dobijete kompetencije koji pokrivaju pravne, tehničke i upravljačke aspekte sigurnosti. To je prednost koju teško može replicirati interni kadar, osobito u malim i srednjim poduzećima. Takvi timovi dolaze s provjerenom metodologijom, sigurnosnim alatima i definiranim protokolima, čime se osigurava kontinuitet i otpornost – bez ovisnosti o pojedincima ili internoj fluktuaciji zaposlenika.
Vrijeme za outsourcing
Vrijeme za outsourcing je upravo sada. Ako još nemate definiranu ulogu CISO-a (chief information security officer), ako niste mapirali kritične sustave, proveli samoprocjenu i izradili plan oporavka – već kasnite. Pitanje više nije “hoće li se nešto dogoditi”, već “kada će se dogoditi” i jeste li spremni.
Outsourcing nije luksuz, nego nužnost u trenutku kad su novčane kazne stvarne, reputacijski rizici golemi, a odgovornost formalno na upravi.
Uprave više ne mogu delegirati ovu odgovornost bez posljedica. Sigurnost ne može biti prepuštena entuzijazmu pojedinca iz IT-a. Ona mora biti profesionalno vođena, sustavno dokumentirana i jasno pozicionirana kao poslovni prioritet. Outsourcing kibernetičke sigurnosti je pokazatelj zrelosti i strateške odgovornosti. Ako vam je reputacija važna, vrijeme je da sigurnost prestanete improvizirati i prepustite ju onima koji znaju kako zaštititi poslovanje.
