Iako ljeto zvuči kao sinonim za odmor, sunce i valove – za mnoge ono zapravo znači klimatizirana soba, zatvoreni prozori i pasivno klizanje kroz dane.
I dok toplinski valovi izvana pritišću, iznutra često tinja neka tiha iscrpljenost koju pokušavamo „rashladiti“ serijama, skrolanjem ili odgađanjem suočavanja sa sobom. U radu sa svojim klijentima sve češće vidim isti obrazac: dolazi ljeto, a s njim i iluzija „konačno ću imati vremena za sebe“. No kada to vrijeme dođe – umjesto da ga iskoriste na pametan način, oni ga uzalud potroše. Jer ne radi se tu o slobodnim satima u danu, nego o (ne)mogućnosti uvođenja rutine blagotvorne za njihovo mentalno zdravlje.
Što se događa kad ljeto provedemo u pauzi – ali ne i u kontaktu sa sobom?
Ljeto nosi pravi potencijal jer je ritam života sporiji kroz tople mjesece. Grad je tiši, mailova je manje, a kalendar je tanji. To je prilika koju često ne prepoznamo zato što smo navikli da „rad na sebi“ mora biti još jedna obaveza. Još jedan to-do zadatak. A zapravo… možda je dovoljno da se ujutro probudiš i 10 minuta budeš u tišini sa sobom. Uz zvukove cvrčaka ili ptičica. Ništa više!
Umjesto još jedne epizode – jedan susret sa sobom
Toplinski valovi često nas zakucaju za trosjed. I da se razumijemo – to uopće ne predstavlja problem. Problem je kad nam dani prolaze, a da se nijednom ne zapitamo: Kako sam? Što mi zapravo sada treba? Upravo ljeto može biti idealno vrijeme kada ćemo zastati i pogledati unutra.
Neki će tada krenuti na terapiju. Drugi će možda prvi put sjesti s knjigom koju, ovoga puta, nisu birali zbog posla, nego zbog duše i zadovoljstva. Treći će staviti slušalice i shvatiti da se već na trećoj pjesmi nešto u njima pomaknulo.
Ako želiš iskoristiti ljeto, ne trebaš cijeli novi plan. Dovoljno je da napraviš prostor. Da ujutro ne posegneš odmah za mobitelom. Da navečer, prije spavanja, zapišeš rečenicu koja te boli – i ostaviš je tamo. Da izgradiš naviku postavljanja pitanja: Gdje sam ja u svemu ovome? A onda… da stvoriš svoju malu rutinu.
Možda to može izgledati ovako:
• 15 minuta bez ekrana uz jutarnju kavu
• 10 minuta glazbe koja te umiruje
• bilježenje snova ili misli koje se ponavljaju
• odlazak na terapiju
Psihoterapija ljeti
Za neke ljude ljeto je period u godini u kojem konačno imaju prostor stati. Više nema školskih obveza, pretrpanih sastanaka i poslovnih putovanja. Upravo zato većina se odlučuje upustiti u rad na sebi kroz psihoterapiju. I tada, kada napokon krenu, najčešće kažu: Zašto nisam prije? Jer ljeto nudi taj ogromni kapacitet da napokon čujemo unutarnju buku i posvetimo se samima sebi.
Kroz muzikoterapiju te ne popravljamo, nego te otvaramo za nova iskustva. I ljeto je savršen trenutak za dubine koje nudi ova kreativna terapija.
U mojoj praksi – kroz proces muzikoterapije – uplovljavamo u dubine, osvježavamo uspavana sjećanja i memorije. Ljudi konačno osjete olakšanje jer u ovoj vrsti terapije ne moraju objašnjavati ni sebe ni svoje postupke. Nema analiziranja i nema posramljivanja. Samo aktivno slušanje glazbe i komentiranje onoga što je u nama izazvala. I to je dovoljno da se nešto u njima pokrene. Da prepoznaju trule obrasce. Da se krenu mijenjati.
