Moramo zajedno, nema nam druge! Imamo volju, imamo snagu i, konačno, alat koji nas može povezati brzinom svjetlosti u vječnoj borbi za bolje sutra.
Oduvijek, u povijesti čovječanstva na svaki novi izum gledalo se s dva stajališta. Prvo, ujedno i najraširenije, bilo je stajalište straha. Ljudi su paradoksalna bića. S jedne strane tražimo sigurnost, bila ona emocionalna ili materijalna, a s druge strane, jednom, kada steknemo sigurnost, ona nam prije ili kasnije dosadi i u potrazi smo za novim. I to je potpuno u redu.
Naš istraživački duh doveo nas je do novih spoznaja, ideja, kontinenata i planetarnih tijela. Neki nam obećavaju kako će ljudska noga (američka) uskoro stupiti i na crvenu površinu Marsa. No, strah je prisutan. Uvijek!
Drugo stajalište je benefit novoga i, kako sam već rekao, promjena. Danas, svijet se mijenja svakog trena i nešto što je do prije par godina bilo potpuno nezamislivo, preko noći postaje mainstream i moguće. Naravno, svaki novi izum može se dvojako koristiti. Kada su znanstvenici prvi put rascijepali atom, sigurno im na um nije padala percepcija svijeta koji strepi od nuklearnog uništenja. Nevjerojatna snaga koju rađa cijepanje atoma primamljiva je za beskonačni izvor energije. S druge strane, nismo za nju bili spremni. Nismo ni danas. I živimo u strahu koji je osjećao i tvorac prve atomske bombe: Robert Oppenheimer sa svojom poznatom rečenicom: “Sada postajem Smrt, uništavatelj Svjetova!”
Malo ljudi zna kako ova izjava nije njegova, već potječe iz svetih Hindu spisa koje nazivamo Vede. Očito je kako nam povijest u svojoj mudrosti ostavlja upozorenja.
Što je s društvenim mrežama?
Naravno, prvo ide strah, a kasnije korištenje pametnih telefona u brojkama koje dosežu milijarde. I prvo što ćemo čuti su upozorenja kako nam djeca postaju glupa, dostupno im je baš sve, s društvenih mreža vrebaju zločinci. Naravno kako je to istina. No, s druge strane, pametni telefoni i društvene mreže čine nas povezanijima nego ikada prije.
Zamislite nešto organizirati na razini cijele zemlje u nekoliko dana. Prije samo nekoliko godina, potpuno nezamislivo. No, danas, društvene mreže pokazale su se kao vrlo efikasno oružje u rukama demokracije. Naravno, govorim o bojkotu velikih trgovačkih centara koji je organiziran, proveden i uspješno završen u samo nekoliko dana. Mislim kako smo tek u zadnjim danima shvatili kolika je snaga zajedništva i kako imamo dostupan alat koji nam to zajedništvo omogućuje. Puno malih ruku, ako su složne, izvući će bilo koji vlak koji je zapeo u snijegu, čak i kada se čini kako je taj snijeg prehladan i kako zameteno vozilo niti sam svemir ne bi mogao izvući iz zamrznutosti.
No, masa malih ruku, ako su uporne i složne, mogu pomicati planine, otkrivati nove svjetove i svladati bilo koju prepreku na svom putu. To nas povijest uporno uči. Mislim, doista mislim, kako smo to konačno, bar u kutku uma, dovoljno razumjeli. Nisu svi izumi i “nove” stvari zlo. Samo ako se koriste za povezivanje, umjesto za prijekore, vrijeđanje i neslogu.
Moramo zajedno, nema nam druge! Imamo volju, imamo snagu i konačno alat koji nas može povezati brzinom svjetlosti u vječnoj borbi za bolje sutra. I čini mi se kako smo napokon shvatili kako je to doista i moguće. Naravno, ako ne pokleknemo i ne pretjeramo u cijeloj stvari stvarajući potpuni kaos.
Kao i uvijek, izbor je na nama…
