Hrvatska udruga poslodavaca i tvrtka VETTURELLI, organizator poslovne utrke B2Run, nedavno su predstavili rezultate zajedničke ankete provedene tijekom kolovoza i rujna 2023. na 237 ispitanika iz B2Run zajednice i kompanijskih ljudi odgovornih za ESG pitanja.
ESG je akronim od “Enviromental, Social and Governance” i označava tri ključna čimbenika prilikom mjerenja održivosti, etičnosti i društveno odgovornog poslovanja neke tvrtke ili institucije. Primjeri ovakvog poslovanja uključuju analizu kako se pojedina tvrtka nosi s klimatskim promjenama, kakav je u njoj odnos prema zaposlenima, kako se ponaša prema svojim klijentima i dobavljačima, kakva je korporativna kultura i leadership i slično.
U povodu toga razgovarali smo s direktoricom Vetturellija i pokretačicom startupa qohubs Dijanom Vetturelli te s direktoricom ESG odjela pri HUP-u Natašom Novaković…
Što je pokazala provedena anketa i koji su glavni zaključci?
Dijana: Anketa je donijela puno različitih uvida koji imaju direktan i indirektan utjecaj na poticanje promjena. Rezultati su pokazali kako zaposlenici smatraju da kompanije, javne organizacije i društvo nisu osposobljeni i dovoljno fleksibilni za pokretanje promjena (ocjena 4/10) te da trenutne prakse i aktivnosti njihovih kompanija imaju znatan prostor za poboljšanje, ocijenivši ih sa 6/10. Npr. 70% zaposlenika traži od svojih kompanija veći naglasak na rješavanje okolišnih pitanja i 73% na rješavanje društvenih pitanja, dok 82% ESG stručnjaka ističe potrebu za većim naglaskom na okolišna pitanja, a 33% da se adresiraju i društvena pitanja.
Jesu li vas neki rezultati ankete ugodno ili neugodno iznenadili?
Nataša: Osobe koje se bave ESG-om izrazile su puno veći interes za okolišne nego za društvene teme. Iako me takva razlika u startu iznenadila, poslije sam shvatila da se u ovom trenu osobe zadužene za ESG ponajviše “bore” s okolišnim temama. Regulativa koja dolazi vezana uz okoliš sveobuhvatna je, kompleksna i detaljna, pa je nekako normalno da je to ESG zajednici najrelevantnije. Međutim, društvena pitanja trebala bi biti bar podjednako važna, ali se smatra da ona nisu problem jer nisu mjerljiva i nema toliko propisanih kriterija. Osim toga, svaka kompanija za sebe misli da ovaj društveni segment već ispunjava.
Dijana: Nisam sigurna je li me ovaj podatak iznenadio, ali svakako me zabrinuo. Naime, ESG stručnjaci smatraju kako je utjecaj građana na poticanje promjena svega 21% u odnosu na kompanije i javne institucije. Ovaj podatak otvara pitanje vjerujemo li mi ljudima, njihovoj prosudbi i sposobnosti da budu pokretači pozitivnih promjena. Smatramo li da su kao akteri bitni u stvaranju boljeg radnog okružja i boljeg svijeta? Činjenica da donosioci odluke imaju tako malo vjere u utjecaj ljudi je nešto što će nas kao organizacije i društvo kočiti u daljnjem razvoju.
Kad govorimo o ESG-u, stavlja li se možda prejaki naglasak na ekologiju?
Nataša: Pa ne bih mogla reći stavlja li se prejaki naglasak na ekologiju ili se premalo gleda na društveno i na upravljanje. Činjenica jest da bismo se trebali brinuti za okoliš i održivost, no s druge strane podjednako bi trebala biti važna i briga za društvo, kako za zaposlenike, tako i za utjecaj na društvo generalno, lokalnu zajednicu i dr. Dobar način upravljanja također je izuzetno bitan jer kada se ne upravlja na transparentan i uređen način, sve je dobro dok se ne dogodi neki problem koji na kraju postane reputacijska šteta za kompaniju. Rekla bih da se na ekologiju možda previše stavlja naglasak na svim edukacijama pa i konferencijama, jer sve se svodi na taksonomiju i izvještavanje. A ESG je puno više od toga.
Kako vi vidite budućnost ESG izvještavanja u Hrvatskoj? Neke projekcije govore da će do 2030. godine organizacije morati konkretnije demonstrirati svoju predanost transformaciji.
Nataša: Vjerujem da je upravo tako, jedan dio kompanija morat će se zbog regulative potruditi da njihov ESG izvještaj bude kvalitetan i mjerljiv, a s druge strane kompanije koje su u nabavnom lancu velikih kompanija, također će se morati potruditi i prigrliti ESG izvještavanje, kako bi ostale u igri. U konačnici već sada mnoge inozemne kompanije prilikom traženja poslovnih partnera inzistiraju da se radi o kompaniji koja je predana održivosti. Svakako će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj.
Dijana: Ovdje je potrebna promjena mnogih paradigmi, primjerice – da sve treba biti mjerljivo. Često se spominje kako je u ESG kratici dimenziju S (social) teže izmjeriti, pa je veći fokus organizacija stavljen na E i G. Želja za postizanjem brzih mjerljivih rezultata, koji imaju kozmetički efekt i odmiču od promišljanja pojma i življenja “održivosti” u njezinoj cijeloj kompleksnosti dostigla je svoj vrhunac davanjem nagrade kompanijskim čelnicima za doprinos ESG-u i DEI-u. Što se time daje na znanje? Da ćemo i dalje raditi samo na onome što možemo mjeriti i prikazati u izvještajima, kroz kvote i sve ono što će nekom osigurati bonuse. U tome su kompanije iskusne i uvježbane. Ono u čemu nisu uvježbane, a nužno je za stvaranje boljih radnih okružja i boljeg svijeta, leži u domeni društvenoga. Nisu uvježbane u mijenjanju percepcije, promatranju i vođenju argumentirane rasprave o organizacijskim praksama na razini cijele kompanije i stvaranju zajedničkog razumijevanja za bolja radna okružja i bolji svijet. Odgovor leži u organizacijskom diskursu.
