Naša sigurnost, naša mikroskopska zona komfora i zaklon od ogromnosti i sveobuhvatnosti zakona svemira. Naš oslonac u svijetu nesigurnosti kojim nas zasipaju i straše svakoga dana. Naš odmor i opuštanje. Naša obitelj. Od nje sve počinje i u njoj sve završava. ✍ Darko Balaš mr. oec.
Obitelj kao mala karika u lancu svih obitelji
Zamislimo vlastitu obitelj kao malu kariku u lancu obitelji koje čine sastavno tkivo društva već tisućama godina. Organizacija društva u cjelini jedan je zatvoreni sustav koji je jak koliko i njegova najslabija karika. Oni koji se vole razmetati velikim riječima, koje pokazuju samo nečiju zabrinutost i pokušaj nametanja vlastitog znanja, namjesto otvorenosti i jasnosti, odmah će takav sustav nazvati holističkim. Uporaba riječi koje rijetki razumiju samo je vlastita obrana od straha nesigurnosti u kojem svi zajedno preživljavamo nekoliko posljednjih godina. Baš zato što ona osnovna karika, koju nazivamo obitelj, polako postaje demode i gubi svoje osnovne funkcije. Zaštitu, sigurnost, edukaciju i na kraju – ljubav.
Danas je potpuno normalno biti sam, ne trpjeti nikoga i razvijati se u smjeru koji odgovara samo nama. I to je u redu, no samo u slučaju kada nam omogućava osobnu slobodu. No što u trenutcima krize, neizvjesnosti i straha, koji sada iz trenutaka već prerastaju u godine?
Možemo li organizirati svoj život potpuno sami ili su nam ponekad potrebni podrška, razumijevanje i topla ruka osobe ili osoba koje s nama dijele naše najintimnije trenutke? Hoće li nam usamljeni zaslon laptopa ili pametnog telefona dati baš sve odgovore i zagrliti nas kada nam je najteže? Možemo imati sve znanje ovoga svijeta, no ono je besmisleno ako ga nemamo s kime podijeliti.
Stara narodna izreka kaže: “Ako s nekim podijeliš svoju tugu, ona će se prepoloviti. Ako s nekim podijeliš svoju sreću, ona će se udvostručiti.”
Možemo li ove osnovne emocije dijeliti s cijelim Svijetom? Naravno. Zato imamo društvene mreže. No je li cijelom svijetu doista stalo do naše sreće ili tuge? Naravno! Nekoliko minuta, dok neka druga tema ne postane zanimljivija i privlačnija.
Organizirajte svoje obitelji na počelima razumijevanja, podrške i svakodnevne komunikacije bez skrivanja, lažnih osmijeha i straha. One zato i jesu tu. Kako bi nas učinile boljima nego što zaista jesmo.
Vratimo se na kariku u lancu. Obitelji se uništavaju, čine staromodnima, udaljavaju i razdvajaju. I tako lanac organizacije cjelokupnog društva postaje samo zakrpa na lažnoj odjeći modernosti. Njegovim trganjem društvo postaje gomila usamljenih pojedinaca koji traže vlastitu svrhu i ne razumiju tuđu.
Onaj veliki JA kojeg hrani mašinerija moderne promocije u biti je samo obmana koja se rasplinjava kada u teškoj noći nemamo tog JA s kime podijeliti. Znanje, ljubav, mudrost i sigurnost ne gube se, oni se umnožavaju dijeljenjem. A temeljno dijeljenje počinje isključivo u funkcionalnoj obitelji. Neću ulaziti u uloge očeva, majki, istospolnih partnera, iskompleksirane i zapostavljene djece koja su prepuštena odgoju s interneta. Prevelika je to tema za ovaj mali tekst.
Želim vam samo poručiti da ne date svoje obitelji, ma kakve one bile. Ulogu tople ruke, ponosnog osmijeha na vaše uspjehe i oprost svakog neuspjeha na kojem svi zajedno učimo, ne može ništa zamijeniti. Život se trči na duge staze.
