Pogledajmo duboko u sebe. Jesmo li oličenje profesionalnosti, odgovornosti, samoregulacije ili ipak nešto sasvim stoto? Milijarde odličnih zakona, strategija, poslovnih planova i organizacija ostaju samo mrtvo slovo na papiru ako ih nitko ne primjenjuje, ako nemamo samokontrolu i samoodgovornost.
Evo, i ovaj članak koji pišem nastaje dan prije zadanog roka predaje jer mi moja osobna komocija govori kako za poznate teme uvijek imam dovoljno vremena. A nemam! Tisuće stvari koje si dnevno zadajemo i o kojima maštamo nikada ne mogu sve biti profesionalno ispunjene do kraja. Nadam se kako to ne umanjuje kvalitetu ovog članka jer mi je ova kolumna jedna od najvažnijih stvari u životu.
Zamislite kako je tek sa stvarima koje mi nisu toliko bitne! Ne znam jesam li tipičan predstavnik prosječnog hrvatskog građanina, no neobjektivno procjenjujem kako nisam daleko od njega.
Sve radimo u zadnji čas!
Zvuči li vam poznato? Ili sam na potpuno krivom putu?
Ukupna organizacija jedne obitelji, poduzeća i države holistički je skup samoorganiziranih, motiviranih i odgovornih ljudi. Čak i kada nisu adekvatno nagrađeni za svoj rad. Profesionalac se biva zbog sebe, ne zbog drugih. Pogledajmo obitelji Kostelić ili Vlašić. Bez ikakve pomoći do svjetskog vrha! Bez ičije pomoći! Samoprijegorom, upornošću, tvrdoglavošću i savršenom organizacijom svakog koraka na putu do uspjeha. Nažalost, ovakvih je svijetlih primjera organizacije doista malo oko nas, puno je više onih: “Mogao sam, ali nisam dobio šansu, nisam imao vremena, novca ili dovoljno podrške.”
Još samo 5 minuta! Još imam vremena, još imamo vremena za sve promijeniti, sagledati poslovni plan i reagirati na vrijeme, prije propasti. Problem s organizacijom počinje od osobne razine, osobne discipline, snalaženja u stresnom vrtlogu svakodnevice, razumijevanju kako svaka neplanirana komocija i odgađanje vode kašnjenju, otkazu, nekontroliranom debljanju i sporazumnom razvodu.
I to se prenosi na poslovnu organizaciju. Komocija i “ima još vremena” smrtonosni su mindset koji može voditi jedino u propast. Novogodišnje odluke koje se zaboravljaju već pri buđenju nakon najluđe noći, nemaju mjesta u samoorganiziranosti, odlučnosti i ispunjavanju postavljenih rokova. Kako osobnih tako i poslovnih!
Sve oko nas kreće upravo od nas
Nerijetko, kad objašnjavamo egzodus mladih u zemlje Europske unije, spominjemo krivu organizaciju, krive lokalne vlasti, krivi državni aparat, krivu politiku pogodovanja i nepotizma, krivi postav zvijezda u dnevnom horoskopu popularne web stranice. No ono što svi zaboravljamo jest činjenica kako sve oko nas, pa tako i uspjeh organizacija, kreće upravo od nas.
Želimo li biti u scenariju Kostelića ili ovom drugom, masovnom, ovisi isključivo o nama. U odgovornosti prema samima sebi i ljudima koji nam daju svoje povjerenje. Bio to bračni drug, obitelj, djelatnici ili ministri. Komociji, odgađanju i strahu od neuspjeha nema mjesta u životu dobro organiziranog pojedinca. Nema gubljenja vremena na nepotrebne ili pogrešne planove, treba posložiti prioritete i dati im vremensko trajanje. Adekvatno i realno. Bez šupljih bulažnjenja o uspjesima drugih.
Naravno, osim u slučaju kada su nam ti drugi poticaj i primjer dobre organizacije i uspjeha.
Treba učiti od boljih, priznati vlastite slabosti i biti bolji, odlučniji, educiraniji i organiziraniji.
- Prvi dio Balaševa teksta o organizaciji pronađite na poveznici.
