Dok na Jadranu, nažalost, vidimo masovnost i nerijetko uništavanje obale kako bi se što više gradilo, kontinentalni turizam je na više načina u prednosti. Destinacije dosad nisu bile “meta” masovnog turizma, a samim time ni masovne gradnje za potrebe turizma te imaju priliku promišljeno pristupiti razvoju turizma, učeći iz grešaka “apartmanizacije” na obali. U ovom ćemo se članku pozabaviti temom gradnje smještajnih kapaciteta u manjim, ruralnim sredinama.
Apartmanizacija vs. tradicijska arhitektura
Ako vučemo paralelu sa situacijom na obali, gdje je prekomjerna “apartmanizacija” nanijela trajnu štetu prostoru, treba li kontinentalni, u ovom slučaju ruralni turizam slijediti ovaj primjer? U praksi se pokazalo da su na kontinentu najtraženije kuće ili manjih hoteli za odmor okruženi prirodom ili smješteni u tradicijskim ruralnim ambijentima. Što se tiče smještajnih kapaciteta, na višoj je cijeni kvalitetan autentičan ambijent. Kako bismo postigli kvalitetu i autentičnost, imamo dvije mogućnosti – koristiti tradicijsku arhitekturu, koju je potrebno prilagoditi suvremenim potrebama, ili graditi novu.
Korištenje tradicijske arhitekture
Kada govorimo o tradicijskoj arhitekturi, vrlo je atraktivna mogućnost smještaja u starim kućama i očuvanim seoskim cjelinama, kojih u Hrvatskoj, posebice u Slavoniji i Baranji ne manjka. Tradicijske kuće građene su lokalno dostupnim materijalima i tehnikama gradnje, organizirane na način kako se tradicionalno živjelo. U većini slučajeva tradicijske kuće treba u većoj ili manjoj mjeri prilagoditi turističkoj namjeni – uvesti nove instalacije, dodati sanitarne prostorije i opremiti ih. Naglasak uređenja trebao bi biti na prepoznavanju vrijednosti koje tradicijska gradnja nosi te uređenjem ne narušiti tu vrijednost.
Primjerice, ako se radi o adaptaciji tradicijske drvene kuće, kvalitetnom adaptacijom ostavljaju se svi prepoznatljivi elementi arhitekture poput natkrivenog trijema, drvenih zidova i podova, obloge krovova crijepom ili slamom itd. Kod dodavanja novih prostorija ili sanitarija treba nastojati minimalno zadirati u tradicijsku tlocrtnu organizaciju. Osim osnovne kuće, tradicijska imanja najčešće su sadržavala i dodatne gospodarske građevine, poput štagljeva i žitnica u kojima se također krije mogućnost prilagodbe u dodatne sadržaje za boravak i smještaj posjetitelja.
Autentična arhitektura nije nužno samo ona tradicijska i “stara”
Ako govorimo o gradnji nove arhitekture, kao i kod svake druge gradnje bitno je primjereno se odnositi prema lokaciji gradnje i namjeni prostora. Kao što tradicijska arhitektura ima prepoznatljiv izgled i kvalitetu, isto tako i suvremena arhitektura mora imati svoj stil, koji se može savršeno uklopiti u tradicijsko okruženje.
