Marina Bolanča rođena je u Zagrebu gdje je završila Prehrambeno biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer – nutricionizam, no nutricionizmom se u praksi nikada nije bavila. Ostalo obrazovanje stjecala je radeći i prateći ono što joj je za posao bilo važno, pa je tako među prvim generacijama u Hrvatskoj završila Londonsku školu za odnose s javnošću, a nakon toga magistrirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Marina je danas najponosnija na svoju obitelj, posebno na svoju Tiu, danas 17-godišnju djevojku.
Nakon završetka srednje škole upisali ste Prehrambeno-biotehnološki fakultet. Spletom okolnosti Vaša je karijera otišla u drugom smjeru. Što se ustvari dogodilo?
Upisati PBF, smjer nutricionizam 1991. godine kada je počeo rat, bilo je pomalo egzotika, a ni nakon diplome, 1997. godine, tržište nije bilo spremno za nutricionizam. Struka se tek razvijala, bilo je malo ili gotovo uopće nije bilo prilike baviti se nutricionizmom kao kliničkom sferom uključenom u proces liječenja ili poboljšavanja kvalitete života. S druge strane, ja se nisam vidjela u laboratoriju ili pogonu neke prehrambene tvornice. Meni su odnosi s ljudima uvijek bili najveća pokretačka snaga i što mojom željom, a što spletom okolnosti, moj je karijerni put otišao u drugom smjeru. Zaposlila sam se u nekadašnjem najvećem i jedinom lancu robnih kuća u državi – Nami te sam tamo počela otkrivati ljepote marketinga i komunikacija. To je bila i prekretnica jer je nakon Name moj put išao od velikih domaćih do internacionalnih kompanija, a nakon deset godina korporacijskog iskustva prešla sam u agencijski svijet i totalno se zaljubila u sve njegove aspekte. Od kreativnosti koju pruža preko širine područja na kojima se može raditi pa do ludog tempa koji se ni s čim ne može usporediti. Abecedu sam osnovala nakon pet godina rada u najvećoj domaćoj full service agenciji i posljednjih devet godina korak po korak rastemo.
Abeceda komunikacije je agencija koju ste osnovali prije devet godina. Kako biste je predstavili?
Abeceda je počela s radom 2013. godine u trenutku u kojem sam shvatila da je vrijeme da krenem u nešto svoje – sada ili nikada. Na početku nisam bila tipičan poduzetnik. Krenula sam u sve puno više sa srcem nego planski, ali kako živim tako i radim, pa se na te početničke greške mogu samo osmjehnuti. To sam jednostavno ja. Danas, nakon tih devet godina, mi smo agencija s 20 komunikacijskih stručnjaka iz različitih područja komunikacije, marketinga, produkcije, digitalne komunikacije. Certificirani smo partneri Global Comma, internacionalnog udruženja komunikacijskih agencija i njihov smo ekskluzivni partner za tržište Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Vodimo se principom jedan ured tri tržišta, što za klijente konkretno znači da imaju svog acconuta koji o njima brine nevezano uz to na koliko ih tržišta zastupamo. Mi smo tu da im olakšamo posao i to su mnogu klijenti prepoznali kao veliku prednost jer tako jednostavnije funkcioniraju. Mi pokrivamo sve industrije od FMCG-a, maloprodaje, prodaje namještaja, osiguranja, financijskih institucija, farmacije, mode, IT-ja… Ono što je danas bitno, a mi smo se tako i organizirali, jest da klijent dobije najbolju uslugu za što više područja, stoga u svom timu imamo i kreativni odjel s copywriterima, dizajnerima, produkcijom, pa sve do digitalnog odjela koji se bavi kreiranjem sadržaja. U nedavno provedenom NPS istraživanju najviše klijenata nas je svrstalo u strateško-kreativnu domenu, a mi tako i vidimo Abecedu komunikacije. Komunikacija mora imati strukturu, ali mora biti i zapamćena. Bez kreativnosti nema uspjeha.
Bavljenje komunikacijom traži specifična znanja, vještine, ali i odricanja. Kako ste uspjeli ovladati procesom komunikacije? Čini mi se da ste zaljubljenica u svoj posao.
Jako sam zaljubljena u komunikaciju, što i nije teško biti. Kada vidite da se zbog nečega što radite smanji broj oboljelih od neke bolesti, osvijesti o nekom potpuno nepoznatom oboljenju, smanji broj smrtno stradalih u prometu ili pomogne samo jednom djetetu, ja sam najsretnija na svijetu i moja je misija ispunjena. Bavljenje komunikacijom je za mene 24/7 posao, ali ja ga ne doživljavam kao posao, to je moj život. I ove odgovore pišem u nedjelju nakon što sam cijelo jutro obavljala poslovne zadatke. Ne osjećam da sam zbog toga zakinuta ili da sam se nečega odrekla. Uvijek nađem vremena za meni drage ljude i stvari koje volim. Sigurno neću propustiti dobar rock ili jazz koncert, a znam vam i sve najnovije serije i filmove. 😊
A sada nešto o nagradama. Dobitnici ste mnogih nagrada, a najvažnije su dvije osvojene nagrade IPRA Golden World Award u 2021. i 2022. Ovo su svojevrsni PR Oscari. Jedina ste žena vlasnica PR agencije u Hrvatskoj koja je osvojila IPRA-u. Čestitamo.
Voljela bih da javnost doživi koliko je IPRA velika nagrada i koliko ju je teško osvojiti. Za najveću nagradu za izvrsnost u komunikaciji na svijetu u konkurenciji ste s tisućama kampanja, agencija, korporacija, udruga iz cijelog svijeta. S druge strane, kada znate s kojim budžetima raspolažu neki projekti, mi o tome možemo samo sanjati. I zato je važno s resursima koje imate, koliko god oni možda bili mali, napraviti maksimalno. Tu je svakako važna kreativnost. Hrvatske kampanje sve više dobivaju nagrade na IPRA-i i to je sjajno, no želim istaknuti da sam jedina žena vlasnica agencije s dvije uzastopno osvojene IPRA-e. Da su drugačija vremena, ovo nikada ne bih napisala, ali u današnje dominantno muško vrijeme želim i svojim primjerom ohrabriti makar samo jednu ženu! Uspjeh ne ovisi o spolu, važni su samo upornost, znanje i predanost.
Pokazalo se da i hrvatske kompanije i agencije mogu konkurirati kampanjama u cijelom svijetu. Kako to objašnjavate?
Mi smo pametan i vrijedan narod. Izvrsni smo u sportu, umjetnosti, znanosti, biznisu, pa i u komunikaciji. Veličina neke zemlje ne znači ništa u odnosu na njene uspjehe, jedino što nas diferencira su resursi, od tehničkih do financijskih. Vjerujem da smo toliko razvili gen snalažljivosti da nam ni to više ne predstavlja problem. Nikada nije bilo lakše pratiti komunikacijske trendove, nama u tome jako pomaže i članstvo u Global Commu gdje s kolegama iz cijelog svijeta razmjenjujemo znanje, a to je najdragocjenija valuta.
Pokrenuli smo projekt “Biti Bolji – Be Better” i akciju “Svaki učenik poduzetnik”, namijenjene mladima. Postoji li mogućnost da posjetite neku od škola u Slavoniji/Osijeku i razgovarate s učenicima?
Vrlo rado, jako volim Slavoniju! Recite kada i doći ću. Samo nemojte u vrijeme “vladavine” ambrozije – ona je jača od mene. 😊
Mladi su super, jako mi se sviđaju njihovi stavovi i mislim da su promjena u društvu koja nam je potrebna. Doduše, nedostaje im strpljenja, no to nije ništa čudno jer su oni instant generacija koja sve što treba, treba odmah i sada. Mi malo stariji znamo da će ih život u tome demantirati. To je škola koju smo svi na neki način prošli, stoga će i oni. S druge strane, nije da smo im dali puno izbora. Zemlju im ostavljamo u lošem stanju i njihovo je ubrzano djelovanje potrebno.
Iako se kontinuirano educirate, ponekad nema edukacija koje nas mogu pripremiti za baš sve situacije. Jedna takva situacija je pandemija koja je testirala sve dosadašnje načine rada. Krizna komunikacija je u pandemiji dobila na važnosti. Koliko se koronavirus razlikovao od svega s čime smo se susreli?
Krizna komunikacija je dio našeg posla. Ono što nastojimo jest baviti se njenom prevencijom, ali daleko od toga da nismo noći proveli rješavajući neku situaciju koja je zadesila klijenta. Koronavirus nas je sve naučio kako život od danas do sutra može biti potpuno drugačiji. U trenutku kada je pandemija krenula, naše su se aktivnosti fokusirale na internu komunikaciju i na rješavanje eksterne krizne situacije. Mi smo se u svojem području vrlo brzo nakon početka pandemije suočili s još jednom krizom s kojom se nosimo i danas, a to je potres koji je također utjecao na naše živote, pa samim time i na komunikaciju. Bavili smo se humanitarnim radom, pomagali smo klijentima kako, kamo i komu usmjeriti pomoć. Bila su to jako izazovna vremena iz kojih smo, kao i iz svake krize, puno naučili.
Provodite i mentorske programe, koje razine i tko je u njih uključen?
Prošlu sezonu sam bila mentorica u programu Mentorstva kao oblika networkinga među ženama i moram priznati da je to bilo sjajno iskustvo. Prije nekog vremena i sama sam u sklopu Cherie Blair Fondacija bila mentorirana, imala sam sjajnu mentoricu iz New Yorka i to mi je iskustvo zaista pomoglo kada sam se suočavala s nekim dilemama. Mentorstvo obogaćuje obje strane i svakomu bih ga preporučila.
Pazimo li svi mi na javno izgovorene riječi, pa i one u poslovnom svijetu? Svjedoci smo javnih komunikacija koje nisu nimalo “lijepe”.
U komunikaciji je sve važno – od ponašanja do onoga što govorimo. Retorika bez pristojnosti i argumentacije najviše govori o onomu tko je izgovara, pa to prepuštamo njihovoj savjesti. Problem je što tako dajemo loš primjer i dajemo prostor onima koji ga nikako ne zaslužuju. Prije ili kasnije svatko će biti suočen s posljedicama svog ponašanja i svojih riječi, pa je možda dovoljno da pričekamo i vidimo kako će se dogoditi promjene.
