U svojoj knjizi The Four Agreements Don Miguel Ruiz savjetuje: „Nikada ne pretpostavljajte, uvijek pitajte“. U prošlosti sam svoje sugovornike često oklijevala pitati stvari koje su me zanimale jer nisam željela zvučati glupo. No s godinama sam shvatila da postavljanje pitanja sprječava mnoge nesporazume i konflikte. I to ne samo u osobnim odnosima, već i u odnosu s kolegama u radnom okruženju.
Što su pretpostavke? Pretpostavka je, zapravo, naše mišljenje koje smo formirali o određenoj situaciji, problemu i/ili osobi. Pretpostavke se temelje na našim prošlim iskustvima; podsvjesno projiciramo svoja prošla iskustva kada stvaramo pretpostavke o nekomu ili nečemu. Budući da se u svakodnevnom životu u velikoj mjeri oslanjamo na svoje pretpostavke, često donosimo brzoplete zaključke, što neizbježno dovodi do nekog oblika emocionalne drame. Ulazimo u sukobe i/ili sami postajemo “rastrgani” iznutra. To iscrpljuje i nas i našu okolinu, postupno narušavajući naše odnose s ljudima.
Zašto upadamo u tu zamku? Zašto – umjesto da budemo izravni i pitamo što nas zanima – automatski počinjemo pretpostavljati. Možda niste dobili telefonski poziv ili e-mail od osobe koja vas je trebala kontaktirati pa ubrzano, u mislima, “pronalazite” neki razlog za to. Ako je osoba, primjerice, tiša po prirodi, skloni smo pretpostavljati da je to učinila jer je zasigurno arogantna, distancirana ili neprijateljski raspoložena prema nama.
Pretpostavke odražavaju način na koji promatramo sami sebe. Kada pretpostavljamo da neka osoba ne želi razgovarati s nama ili da želi nešto od nas, često u stvarnosti nedovoljno cijenimo sami sebe. Ako često automatski pretpostavljamo da određeni postupak neke osobe ukazuje na to kako nas ona želi povrijediti ili kontrolirati, trebamo ozbiljno preispitati odražavaju li te prepostavke naš stav prema sebi. Trebamo se istinski zapitati – kako vidimo sami sebe? Što u nama budi nesigurnost? Budite iskreni prema sebi.
Učeći ne stvarati pretpostavke, učimo više prihvaćati druge ljude – bolje ih razumijemo i dozvoljavamo im da budu ono što jesu. Više nismo fokusirani na prosuđivanje i mijenjanje drugih, već na promjenu vlastitih reakcija – i tada ista ponašanja počinjemo sagledavati na drugačiji način, a naši odnosi s drugima dobivaju novu kvalitetu.
Vježba samoanalize
- Razmislite koliko puta u danu sami sebe prosuđujete. Nakon toga razmislite i koliko puta u danu prosuđujete druge – na temelju njihovoga govora, stila odijevanja, njihovog backgrounda itd.
- Sjetite se kada ste prvi put upoznali nekog prijatelja. Kakav je bio vaš dojam? Jesu li se neki vaši stavovi o njemu u međuvremenu promijenili?
- Jeste li ikada na poslu svakodnevno šuteći prolazili pored nekog kolege, sve dok niste u nekoj prilici shvatili koliko toga imate zajedničkog?
Izvor: The Mindful Word
