Ako u Cambridge rječniku potražimo definiciju zakona, možemo utvrditi da je zakon definiran kao “pravilo, koje obično donosi vlada, a koje se koristi za uređivanje načina ponašanja društva” ili “pravilo koje donosi vlada koja navodi kako se ljudi mogu i ne smiju ponašati u društvu i u poslu i koja često nalaže određene kazne ako se tomu ne pokore”.
Mnogi pravni sustavi podržavaju pravno načelo ignorantia juris non excusat. Prema navedenom načelu, osoba koja nije svjesna postojanja zakonskih odredbi, ne može izbjeći odgovornost za kršenje te zakonske odredbe samo zato što nije bila svjesna njezina sadržaja. Trebamo se zapitati trudimo li se dovoljno, kao pravni profesionalci, prilikom donošenja i prezentacije zakona onima koji su ga se dužni pridržavati, s obzirom na to da je, ako će netko biti vezan nekim pravilom, pošteno da taj zna i razumije sadržaj tog pravila.
Zakone koji su obvezujući za građane kreiraju pravnici
Napisani su na strogom, formalnom, pravničkom jeziku. Nesporna je činjenica da su slabo komunicirani prema onima na koje se primjenjuju. Nedovoljno je da oni nakon donošenja budu objavljeni u nekim službenim novinama ili objavljeni na webu.
Unatoč činjenici da se ulaže malo truda kako bi pravne norme upoznali i razumjeli oni na koje se iste odnose, pravni sustav primjenjuje svoju punu snagu na nedisciplinirane građane kada se oni ne pridržavaju tih propisa, čak i onda kada nisu bili svjesni njihova postojanja ili sadržaja. Ovdje, pravni sustav ne razlikuje ili nedovoljno razlikuje one koji možda ne razumiju zakonske odredbe koje krše.
Iz svih ovih razloga, u svjetskim modernim pravnim krugovima jača stav da je potrebno hitno započeti proces promjene u izradi i objavljivanju zakona i primjeni prava kako bi bili pristupačniji i razumljiviji građanima, onima na koje se zapravo odnose. Naime, mnogi ne razumiju da su glavni korisnici zakona građani, obrtnici, poduzetnici, poslovni ljudi, pripadnici različitih profesionalnih, interesnih, socijalnih skupina, a ne pravnici, odvjetnici, suci niti državna, odnosno javna uprava.
Ideja kao polazna točka
Trebamo razmišljati o procesu donošenja i primjene zakona kao o procesu usmjerenom na čovjeka, bolje rečeno, o postupku dizajniranja koji je usmjeren na građane kao korisnike. Pritom nije bitno samo da građani imaju pristup zakonima i pravnim informacijama, već je jednako tako bitno da ih razumiju.
Nije više ključna mogućnost pristupa informacijama, već je ključno da oni na koje se te informacije odnose shvate njihovu važnost, za što je prva pretpostavka da ih razumiju.
Upotreba vizualnih i netekstualnih dokumenata
Donedavno, to je bilo izostavljeno u pogledu prava i pravnih dokumenata, jer se vjerojatno smatralo da slike i grafički elementi nisu dovoljno službeni, formalni i ozbiljni. Međutim, komunikacija svih informacija postaje sve više vizualna i sve brža pa je mora slijediti i komunikacija pravnih informacija. Tako, osim pravnog jezika i pisanog teksta, kao standarda za donošenje i objavljivanje zakonskih odredbi, novi pristup zagovara grafički dizajn i, još preciznije, informacijski dizajn, koji je specifični oblik grafičkog dizajna vezan uz prikazivanje informacija na logičan način tako da ih svi mogu učinkovito razumjeti. Razmatra se i uključivanje grafikona, grafika, dijagrama i slika kako bi se sadržaj zakona i pravnih dokumenata učinio razumljivijim i jednostavnijim za korisnike.
U svijetu postoji puno primjera vizualizacije pravnih pravila
Primjer takva novog pristupa dizajniranju pravnih propisa je aktivnost Centra za urbanu pedagogiju u New Yorku. Centar provodi projekt pod nazivom “Javno objavljivanje politika”, koji obuhvaća niz plakata čiji je cilj informacije učiniti uistinu javnima. Tako je Centar surađivao s grafičkom dizajnericom Danicom Novgorodoff kako bi stvorio pristupačni alat koji će mladima pomoći da se lakše kreću labirintom njujorškog maloljetničkog pravosudnog sustava. Izrađen je poster s naslovom “Uhićen sam! Što sad?”, koji sadržava grafički i slikovni opis različitih pravnih postupaka i aktivnosti koje u takvoj situaciji maloljetnici mogu poduzeti.
U Velikoj Britaniji, pravni tim londonskih pravnika pretvorio je propise u vezi s dobivanjem britanske dozvole za motocikle u interaktivni dijagram koji pomaže korisnicima da razumiju kako sudjelovati u postupku za izdavanje dozvole. Slično je učinjeno u New Yorku izradom vizualnog vodiča za propise koji se odnose na desetak tisuća uličnih prodavača.
Kanada je naručila Bijelu knjigu koja predlaže novi format zakona te je njezin autor predstavio metode grafičkog dizajna i koncept korištenja dijagrama za lakše opisivanje zakonskih odredbi.
Vizualni elementi su čak ušli u sudske odluke. Tako su u Švedskoj u presudu žalbenog suda ušle slike vremenske linije koje prikazuju lanac događaja koji je ključan za razumijevanje činjenica slučaja.
Ista situacija odnosi se i na ugovore
Istraživanja pokazuju da većina ljudi ne voli ugovore jer ih ne razumiju. To je zapravo veliki prigovor pravnicima, odnosno onima koji ih sastavljaju, jer bi svima trebalo biti u interesu da se pišu jasni ugovori koje potpuno razumiju oni koji ih potpisuju i čije odnose uređuju. Pravnici koji sastavljaju zakone i ugovore moraju raditi na tome da se poboljša njihova kvaliteta, ali ne u smislu njihove složenosti i kompliciranosti, već u pravcu njihove jasnoće i razumljivosti za korisnike, a to su građani i poduzetnici.
Što donosi budućnost?
Sve navedeno samo je početak. Pokret vizualizacije prava i propisa ne može se zaustaviti. Kao pravnici i odvjetnici, imamo puno toga naučiti i možemo puno bolje raditi svoj posao ako počnemo razmišljati kao dizajneri, a ne isključivo kao pravnici. To se ne odnosi samo na zakone, već i na sve ostalo što „proizvodimo“: ugovore, dopise, korporativne dokumente, pravilnike, priručnike, pravne upute.
Zašto je važno zakone i pravne propise učiniti razumljivijima i dostupnijima građanima?
Razumijevanje zakonskih odredbi povećat će se. Vlada će uštedjeti vrijeme i novac potrošen u borbi protiv nepridržavanja zakona, ali postići će se ponajprije veći stupanj socijalne uključenosti. Preuzimanje izazova da zakone i pravo učinimo razumljivijim i dostupnijim društvu rezultirat će ukupnom dobiti: ljude će više privlačiti poznavanje zakona, razumijevanje zakona će se povećati, vlada će uštedjeti vrijeme i novac potrošen na objašnjavanje zakonskih odredbi i na borbu protiv nepridržavanja zakona, a prije svega, dat ćemo vrijedan doprinos socijalnoj uključenosti.
