Na kineskom se jeziku riječ KRIZA izražava sa dva ideograma. Prvi znači OPASNOST, a drugi ŠANSU (dobru priliku). Većina ljudi koronavirus doživljava kao OPASNOST koja se iskazuje u svojim najgorim oblicima. Uzrokuje drastičnu promjenu ponašanja, karantenu i društvenu izolaciju. Stvara paniku, nestašice i zabrinutost. Dramatično smanjuje gospodarsku aktivnost, ruši burze i otvara put prema recesiji. Ne rade škole, fakulteti, čak niti dječji vrtići. Otkazani su sportski susreti, koncerti, takmičenja i prvenstva. Prenapregnuti zdravstveni sustav puca po šavovima. Granice su zatvorene, promet je stao, ugostitelji, prijevoznici, kulturne institucije, turizam i industrija zabave trpe ogromne gubitke. Zabrinuti čelnici vlada svakodnevno drže tiskovne konferencije na kojima oslikavaju sve mračniju stvarnost i nude sve drastičnije mjere i sve restriktivnija rješenja.
Je li u takvoj situaciji uopće moguće vidjeti koronavirus kao ŠANSU, neku vrstu dobre prilike?
Većina ljudi vidi svijet kakav jest i prihvaća ga, ili postaje frustrirana. Kriza je dobra prilika za manjinu koja vidi svijet kakav bi mogao biti i željna je da ga promijeni.
Glavni problem današnjice nije virus, nego kriza vodstva. Na posljednjem Globalnom ekonomskom forumu istaknuto je da se vođama više ne vjeruje. Posebno je malo povjerenja u političare (16%), medije (18%) i poslovne ljude (19%). To je nepovjerenje rezultat dugoročnog nezadovoljstva većine ljudi stanjem stvari. Unatoč brojnim tehnološkim inovacijama, naši se vođe ne znaju nositi s gorućim pitanjima zdravstvenih kriza, političke nestabilnosti, usporenim gospodarskim rastom, siromaštvom, nepravdom, međunarodnim terorizmom, globalnim zatopljenjem ili depresijom. Koronavirus je samo dodatni povod za shvaćanje da se čovječanstvo nikad nije suočilo s tako dubokim problemima, a istovremeno posjedovalo tako nisku razinu razumijevanja opsega i dosega tih problema.
Istodobno, buran znanstveno-tehnološki napredak daje nam mogućnost da ostvarimo gotovo sve što poželimo postići. No problem je u tome što gađamo pogrešne ciljeve, vjerujemo u krive ideje i slijedimo istu smrtonosnu rutinu iz prošlosti. Izvor problema je u vrijednostima i uvjerenjima. Kao što bi rekao Albert Einstein, problem ne možemo riješiti istim mišljenjem koje smo koristili kad smo ga stvorili. Način mišljenja i vrijednosti koji su nas doveli u sadašnje stanje moraju se promijeniti, želimo li ostvariti istinski napredak.
Glavni je izvor svih problema postojeći način mišljenja. Oko nas ima previše gluposti koje nitko ne dovodi u pitanje jer smo, i kao pojedinci i kao institucije, zarobljenici starih ekonomskih, društvenih i političkih vrijednosti, utemeljenih na istinama koje smatramo očitim, a koje već odavno ne vrijede, na primjer:
- Svijet se mnogo godina razvija uspješno, zašto bismo se sada mijenjali.
- Nitko nije nepristran i svatko ima interese, stoga nikome ne treba vjerovati.
- Demokracija je najbolji način rješavanja javnih pitanja.
- Većina je uvijek u pravu, samo slijedite mase.
- Laganje je normalno i u redu, svi to rade.
- Morate pobijediti, biti u pravu i postići kontrolu, kompromis je znak slabosti.
- Priznavanje krivice, pogreške ili neznanja znaci su slabosti i treba ih izbjegavati.
- Vi ste ono što radite i ono što “posjedujete”, novac otvara sva vrata.
- Uspješno poslovanje znači maksimiziranje profita, normalno je da pohlepa pobijedi velikodušnost.
- Da bi vođa bio uspješan, mora biti na vrhu hijerarhije i kontrolirati informacije i odluke.
- Sigurni smo samo s ljudima s kojima smo bliski u smislu religije, kulture, etničke pripadnosti i spola.
- Kvaliteta hrane, zdravstvene zaštite, pristupa vodi i kvaliteti života nisu univerzalna prava već su određeni bogatstvom i sposobnošću plaćanja tih pogodnosti.
- Neetično, pa čak i kriminalno ponašanje je u redu, samo da nas ne uhvate.
- Globalni resursi rastu i obnavljaju se; nema potrebe za promjenom ponašanja prema njima.
- Održivost je usmjerena samo na brigu o okolišu.
Iza svake od ovih “istina” stoji vrijednost koja podupire djelovanje. Ljudi sve rade u skladu s idejama koje ih pokreću. Što se događa kad nas na akciju pobuđuju pogrešne “istine” i lažni mitovi? Rezultat je razbijeni svijet, kriza demokracije, tržišne ekonomije, morala i etike, kulture, zdravlja, obrazovanja i ekologije. A sve će se to najbolje vidjeti u krizi koja se upravo odmotava oko nas.
Što nas, dakle, Covid 19 može naučiti?
Prije svega, možemo propitati svoje vrijednosti i pokušati se riješiti lažnih mitova poput onih s prethodne liste. Možemo se zapitati jesu li sebičnost, konzumerizam, otuđenost i sukobljavanje s drugima i različitima na našu korist ili na opću štetu. Također, možemo propitati osobne prioritete, smisao života, rada i djelovanja. Možemo bolje shvatiti rizike globalne povezanosti i složenost svih njezinih posljedica. Možemo bolje sagledati potrebnu ravnotežu između osobnih sloboda i ograničenja koja nameće opći interes. Možemo, također, usporediti kako probleme u kriznim situacijama rješavaju populističke demokracije u odnosu na autoritarne režime. Iz svega toga možemo izvući pouke za brže i temeljitije reforme političkog, obrazovnog, zdravstvenog, socijalnog i, naravno, ekonomskog sustava.
Niz je sasvim konkretnih mogućih pozitivnih posljedica virusne krize. Smanjena potrošnja energije izazvat će (kratkotrajne) pozitivne ekološke promjene. Ojačat će suradnja znanstvenika i povećat će se razmjena informacija na relaciji Istok-Zapad. Smanjit će se otpor cijepljenju protiv zaraznih bolesti. Povećat će se i ubrzati trend rada na daljinu i rada od kuće. Afirmirat će se potreba za otvorenošću i transparentnošću u informiranju, a smanjiti težnja produkciji “lažnih vijesti”. Porast će senzibilitet za starije i osjetljivije dijelove populacije koji su zanemareni i marginalizirani. Promijenit će se percepcija „privatnog prostora“ i poboljšati higijenske navike.
U međuvremenu, dok traje kriza i karantene raznih vrsta, evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da zadržite unutarnji mir i ne padnete u depresiju:
- gledajte vijesti o pandemiji samo dvaput dnevno
- hranite se pozitivnim mislima
- slušajte glazbu koju volite i koja vas smiruje
- vježbajte, plešite, meditirajte
- budite dobri prema najbližima
- igrajte društvene igre
- komunicirajte s dragim osobama na daljinu
- započnite dugo odgađanu dijetu
- vratite se zanemarenom hobiju.
Velimir Srića sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki kao što su Coca Cola, Fina, Gorenje, dm, INA, PBZ i Krka. Bio je direktor Zavoda za informatičku djelatnost, Predsjednik Komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku i član Hrvatske vlade. Programski je direktor privatne konzultantske tvrtke za digitalne inovacije i razvoj menadžmenta. Objavio je sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Redoviti je profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, gostujući profesor na UCLA (University of California at Los Angeles) i na Renmin sveučilištu u NR Kini, a predavao je na sveučilištima u Shanghaiju, Budimpešti, Dubaiju, Grazu, Mariboru, Rijeci, Sarajevu, Splitu i Osijeku. Ekspert je Svjetske banke za Change Management, član Europske akademije znanosti i umjetnosti te Komisije za Digitalno društvo pri ICC (International Chamber of Commerce).
