“I trči prema košu, i trči, juri… Iiiiii zakucavanjeeeeeee!!! Ljudi moji, je li ovo moguće???” BAM! Prekrasno je gledati košarkaša kako zakucava i diviti se ljepoti pokreta i preciznosti njegova pogotka.
Zakucavanje ili “slam dunk” košarkaškom terminologijom označava slatki vrhunac pobjede, uspjeha, ljepotu izvedbe koja je dovela do samog zakucavanja.
Slično je u prezentacijskim vještinama ili govorništvu. Ono što čini razliku, što prelazi rampu, što dopire do ljudi i “zakucava” neku prezentaciju jest upravo izvedbena priprema neke prezentacije ili govora.
Što to znači?
Napravimo mali test – odgovorite na sljedeća pitanja:
- Kako se pripremate za neku prezentaciju? Zapišite.
- Koliko se vremena “mentalno” pripremate (izrada prezentacije, sadržaja i sl.)? Zapišite.
- Koliko se vremena pripremate izvedbeno, tako da izgovarate neki tekst naglas, izgovarate nekome, uvježbavate, snimate izvedbu ili sl.? Zapišite.
Sad usporedite svoje rezultate.
Ekipa koja redovito “zakucava”, više vremena ulaže u izvedbenu pripremu, nego u sadržajnu. Kada se vratimo na košarku – uspješan košarkaš dnevno provede minimalno 2 sata trenirajući. U predsezoni i dva puta dnevno po dva sata. Dakle, to je prosječno 24 sata tjedno, cca 100 sati mjesečno. Kada pomnožimo koliko je to godišnje i koliko se godina trenira da bi se došlo do profesionalne razine, dolazimo do vrlo impozantne brojke.
Usporedimo te brojke s brojkama naše pripreme za javne nastupe!
Neki dan na dječjem igralištu promatram dječaka kako vježba vođenje lopte. Ne ide mu, pa plače i ljutito baca loptu, govoreći: “Glupa lopto, mrzim te!”. Mudri djed ga gleda, utješno mu govoreći: “Nije lopta glupa, tek si je danas dobio, pa kako bi znao s njom? Vježbaš tek tri minute. Znaš li ti koliko vježbaju oni veliki košarkaši? Ne ide to preko noći. Ajmo ispočetka…”
Često se nalazimo u poziciji mudrog djeda prenoseći poruku o važnosti uvježbavanja i treniranja javnih nastupa. Javni nastupi su fizička disciplina. Vidjet ćete i zašto…
Kako izgleda izvedbena priprema?
Svi navedeni elementi međusobno su povezani poput domino kockica, jedan utječe na drugi.
Držanje
Naše držanje direktno utječe na disanje. Postura treba biti izduljena, posebno u vratnom dijelu kralježnice, uz težinu koja je blago prema naprijed. Zašto? Radi trbušnih mišića, koji trebaju biti opušteni i omogućiti abdominalno disanje.
Disanje
Prakticiramo i uvježbavamo duboko abdominalno disanje. Ovakvo je disanje preduvjet govorničke snage. Ono umanjuje tremu, dajući glasu potrebnu snagu i jačinu.
Glas–ton i artikulacija
Glas je naše osnovno sredstvo komunikacije. Vježbamo ga tonskim i vježbama artikulacije. Ovakve vježbe omogućavaju čujnost, razumljivost i uvjerljivost u našim nastupima.
Rad s tekstom
Rad s bilo kojom vrstom teksta spaja sve prethodne elemente. Omogućava nam da se bavimo ritmom govora, dinamikom, naglašavanjem ključnih poruka i sl.
Odnos s publikom
Kontakt očima ključan je za uspostavljanje odnosa s publikom. Da bismo se mogli fokusirati na našu publiku, sve ranije navedeno treba biti posloženo i uvježbano.
Svi se navedeni elementi vježbaju. Mislim da je to sjajna vijest jer demistificira cijeli proces pripreme javnih nastupa. Vratimo se na naše brojke. Samo povećajmo one koje su preniske i zakucavanje nam sigurno slijedi!
Just do it! BAM!
Jelena Vukmirica Makovičić hrvatska je glumica, savjetnica i trenerica za javni nastup, govorništvo, komunikaciju i internu korporativnu komunikaciju te jedina certificirana trenerica i konzultantica scenskog pokreta, glasa i govora s prestižne The Royal Central School of Speech and Drama u Hrvatskoj.
