“Nakon pet godina mukotrpnog rada i razvoja, ponosni smo na činjenicu da imamo jedinstveno rješenje za globalni ekološki problem o kojem se skoro uopće ne priča. Naše tenisice žele svi, a nama je najvažnije da posao razvijamo stabilno te u skladu s našim vrijednostima i vizijom.” – Domagoj Boljar, suosnivač Mireta.
Svake se godine proizvede dvadeset milijardi parova obuće. Ne dvadeset milijuna, već dvadeset milijardi! Ta se obuća najvećim dijelom sastoji od kože i plastike. Kada bismo sve te silne tenisice, cipele, natikače, čizme, sandale i papuče posložili u jedan red – cijelu zemaljsku kuglu mogli bismo omotati tristo puta. Ne trideset, nego tri stotine puta! S druge strane, mnogo se priča o očuvanju okoliša, no veoma rijetko se govori o konkretnoj vrsti zagađenja otpadom kojeg čini odbačena obuća. Imajući na umu šokantne brojke koje smo naveli na početku, pitamo se gdje odlaze te ogromne nakupine naftnih derivata i prerađene kože. Većinom nigdje – ostaju nerazgrađene hrpetine smeća. Dok čitate ovaj tekst, velika je vjerojatnost da na stopalima imate kombinaciju kože i/ili plastike (obrađene nafte) koja će, kad istraje, završiti kao smeće, zajedno s milijardama drugih komada obuće.
Rješenje globalnog problema dolazi iz Duge Rese
Ovom rastućem ekološkom problemu odlučili su doskočiti braća Domagoj i Hrvoje Boljar iz Duge Rese, koji zajedno s majkom Barkom čine tvrtku Miret. Iako je njihovo poslovanje itekako povezano i ovisno o više vrsta vrhunskih tehnologija, Miret nije “klasičan” startup koji je razvio neku aplikaciju. Miretovci su odlučili doprinijeti spašavanju planetu Zemlji inovacijom u proizvodnji jedne od najraširenijih i svima zajedničkih stvari – obuće. Za razliku od svih drugih tenisica, Miretove se sastoje od 99 % prirodnih materijala i gotovo su u potpunosti razgradive. Njihov slogan možda najbolje opisuje ove vrhunske tenisice: “Invisible to nature”, u prijevodu “Nevidljivo/neprimjetno prirodi”, što će reći da su iz prirode nastali te se istoj vraćaju kao njen sastavni (biorazgradivi) dio. Tenisice Miret najekološkiji su brend obuće na svijetu.
Materijali i sirovine od kojih braća Boljar izrađuju tenisice uključuju eukaliptus, konoplju, lan, pamuk i još štošta biljnog i prirodnog. No, Miret je mnogo više od biljaka pretvorenih u tenisice i čak mnogo više od čuvanja okoliša. Miret je priča o znanju, viziji, ludosti, upornosti, tradiciji, tragediji, krahu, novom početku i transformaciji. Kao u mnoštvu drugih poslovnih (čitaj: luđačkih) poduzetničkih pothvata, ovi zvučni termini savršeno opisuju realnost u pozadini uspjeha koja se najčešće ne vidi. Miret je priča o uspjehu, a Boljarovi su tek (službeno) krenuli.
Radoznalost i inovacija proizašli iz ruševina donedavno ugledne tvrtke
Obitelj Boljar ima zanimljivu povijest. Hrvojev i Domagojev pokojni otac Josip, zvani “Gospon Joža”, bio je poznati dugoreški poduzetnik i vizionar kojeg je odlikovala velika hrabrost. Dokaz tome jest činjenica da je nakon dvadeset godina bavljenja proizvodnjom strojeva za obradu kože, uspješno “pivotirao” svoje poslovanje prema proizvodnji cipela pod brendom Mr. Joseph – i to u trenutku kad je čitava tekstilna industrija munjevito propadala – kako u malom gradu na rijeci Mrežnici, tako i u ostatku Hrvatske. Boljarovi su zajedničkim radom od Mr. Josepha stvorili vrhunski brend, do te mjere da su mnogi ljudi mislili kako je riječ o inozemnoj modnoj marki (ruku na srce, nije li pomalo tužno da toliko Hrvata još uvijek ono što je “izvana” automatski smatra boljim od domaćeg?). Tvrtka je imala stotinjak zaposlenih i dvadesetak prodavaonica. Na vrhuncu poslovanja proizvodili su rekordnih stotinu tisuća pari obuće godišnje, a svoje su proizvode izvozili i prodavali sve do Skandinavije.
Gospon Joža očigledno je svoje vizionarstvo i poduzetnički duh prenio na sinove. Jedan od proizvoda i podbrendova Mr. Jospeha, kojeg će se možda sjećati mlađe generacije, a koje su osmislili i uz minimalni budžet plasirali braća Boljar, posebne su urbane tenisice naziva Jots.
Nažalost, uslijed sve osjetnije financijske krize i sve prisutnije nelojalne konkurencije te jeftinih proizvoda slabije kvalitete koji su navirali s Dalekog istoka, legendarni Joža Boljar obolijeva i umire 2015. godine. Smrt oca, uz već prisutne probleme na tržištu, dovela je do kraha čitave kompanije. Oni koji nisu (još) iskusili nešto slično, ne mogu razumjeti tu vrstu izazova. Tim je i fascinantnija činjenica da Domagoj i Hrvoje nisu odustali, već su se nastavili boriti pokušavajući realizirati čitav niz koraka, uz mnogo dodatnih padova. Budući da su praktički odrastali u tvornici, učili, školovali se te naučeno direktno primjenjivali u proizvodnji i vođenju poslovanja, vjerovali su da trebaju ostati uporni. I tako je rođen Miret, čije ime je zapravo hommage pokojnom ocu čija je prva tvrtka nosila taj naziv.
Ranije smo naveli kako je priča o Miretu zapravo priča o znanju, viziji, ludosti, upornosti, tradiciji, tragediji, krahu, novom početku i transformaciji. Dečki su, naslanjajući se na obiteljsku tradiciju, u proizvodnji obuće i poduzetništvu općenito stekli mnogo znanja, a o ludosti i upornosti nećemo ponovno.
Pokretanje Mireta značilo je transformaciju svega, od vizije do poslovnih procesa. Kao što kaže Domagoj: “Moj brat Hrvoje često bi prigovarao kako proizvodimo previše smeća te kako on u tome ne želi sudjelovati, a istovremeno je bio zaokupljen osmišljavanjem potpuno drugačijih, biorazgradivih tenisica, što je mnogima zvučalo ludo.” Hrvojevo razmišljanje potkrijepljeno je i njihovom čestom obilaženju terena i čitave industrije, gdje ih je zaprepastilo saznanje kako 30 posto umjetnih i štetnih materijala koji se koriste u proizvodnji obuće zapravo odlazi u otpad, dok je kod velike većine proizvođača neizbježna uporaba izuzetno opasnih materijala i sirovina poput naftnih derivata, poliestera, teškim metalima i svime onime što bi se klasificiralo opasnim otpadom. Jedna od poruka Mireta jest kako je takvom štetnom i ekološko-licemjernom načinu proizvodnje odzvonilo te kako je krajnji čas da i tenisice postanu stopljene s prirodom, odnosno “nevidljive”.
Nove pobjede
Miret postaje sve prepoznatljiviji brend čija priča osvaja, ili u najmanju ruku intrigira i najveće skeptike. Dečki će definitivno nastaviti borbu oslanjajući se, kako na obiteljsku tradiciju, tako i na vlastiti ljudski kapital. Naime, Domagoj je završio studij ekonomije poduzetništva i ima gotovo desetogodišnje iskustvo u upravljanju sustavom proizvodnje obuće, dok je Hrvoje industrijski dizajner koji je godinama surađivao s nekima od najpoznatijih svjetskih brendova u istoj industriji.
Miretovci su dosada uspješno sudjelovali u programu EIT Climate-KIC od kojega su osigurali potporu od 15.000 EUR te svoje rješenje predstavili na konferenciji u Frankfurtu, a nedavno su osigurali tzv. seed investiciju od jednog VC fonda. Tenisice u različitim bojama prodaju najviše putem online trgovine na svojoj web stranici miret.co, raspon maloprodajne cijene je između 95 i 125 EUR. Sljedeći veliki projekt na kojemu intenzivno rade je pokretanje crowdfunding kampanje kako bi prikupili dodatni razvojni kapital, dok su istovremeno otvoreni za nove investicije, suradnje i partnerstva.
Miret čeka širenje na strana tržišta, no ono što bi nam svima trebalo biti posebno drago čuti, jest da žele ostati u Hrvatskoj i nastaviti upravo iz Lijepe naše razvijati jednu od najinovativnijih i svakako najekološkiju priču na svijetu kada su u pitanju tenisice.
