Sjajno je biti oštrouman i pametan, ali istovremeno je poželjno biti i mudar. Iako nam je to svima jasno, ne bismo s lakoćom mogli reći što zapravo podrazumijevamo pod mudrošću.
Definirati mudrost nije uopće jednostavan zadatak. Autorica članaka The Science of Older and Wiser, objavljenog u časopisu New York Times, analizira, primjerice, različita istraživanja o ovoj temi iz perspektive stručnjakâ i pita se zašto tek s godinama postajemo mudriji.
Jedna od jasnijih (i korisnijih) definicija mudrosti jest ona Ursule Staudinge, psihologinje sa Sveučilišta Columbia:
“Istinska osobna mudrost uključuje pet elemenata: uvid u samoga sebe, sposobnost demonstracije osobnog razvoja, samosvijest o vlastitoj i obiteljskoj povijesti, razumijevanje o tome kako prioriteti i vrijednosti (uključujući vaše vlastite) nisu apsolutni i nepromjenjivi, svijest o složenosti i višeznačnosti života.”
Mudrost, dakle, podrazumijeva sposobnost prepoznavanja da nešto ne znamo, prihvaćanje granica i višeznačnosti života, promatranje situacijâ iz različitih perspektiva, poštovanje i prihvaćanje drugih. Očito je da su to ujedno i ključne kvalitete dobrog liderstva te da su u uskoj vezi s poniznošću – još jednom važnom osobinom dobrih lidera.
Prepametni ste da biste bili mudri?
Ako postoji pozitivna korelacija između liderstva i mudrosti, mogu li ponekad oštroumnost i mudrost biti u negativnoj korelaciji? Može li nas pretjerano nastojanje da budemo pametni učiniti manje mudrim?
To je sugestija Sharon Salzberg, učiteljice meditacije i autorice članka objavljenog u časopisu On Being. Premda Salzberg govori o tenziji između mudrosti i pameti u kontekstu meditacije, njezini uvidi mogu jednako tako biti korisni i poduzetnicima i direktorima.
U svom članku Salzberg priznaje kako je kao početnica previše vremena provodila razmišljajući o tome kako meditirati i koju praksu odabrati. Sumnje koje su je mučile stajale su na putu praksi kojoj se željela posvetiti.
Takve se sumnje, nastavlja ona, često pojavljuju kada želimo ispasti pametni. Kada smo usredotočeni na pokazivanje svoje oštroumnosti, postavljamo brojna pitanja, kao npr.: Postoji li bolji način kako bih to učinio/učinila? Kako optimizirati ovo iskustvo? Ima li neka ‘kvaka’ u ovome, a koju ja ne vidim? itd.
Što je “brbljanje uma”?
Naravno, postoji mnogo situacija u kojima je sjajno biti skeptičan, fokusirati se na poboljšanja i uspoređivati opcije. No – ne uvijek! Ponekad se od nas jednostavno očekuju poniznost, mudrost, prihvaćanje neposrednog odgovora, slijeđenje puta koji je pred nama, umjesto traženja prečaca ili okolišanja te prihvaćanje situacije (ili osobe) onakvom kakva jest bez želje da je promijenimo.
“Sumnja se često vješto preruši u naizgled briljantne misli. Ili – drugačije rečeno – ono što izgleda kao domišljatost i oštroumnost, možda je samo ‘brbljanje uma’ s ciljem izbjegavanja onoga što znamo da trebamo učiniti. Sumnja nas udaljava od intuicije, našeg unutarnjeg osjećaja za istinu. Stoga se, dakle, prepuštamo stalnom preispitivanju i uspoređivanju: kao što sam i sama svojedobno beskonačno razmišljala o meditaciji, umjesto da sam jednostavno sjela i meditirala”, kaže ona.
Stalna želja da budemo pametni obilježje je današnjeg vremena, dodaje ona.
“Mnogo je ironije oko nas. Mnogi misle kako cinizam pokazuje snagu. Ustvari, samo ostajemo zaglavljeni, ne želimo riskirati i isprobati nove stvari”, upozorava ona. Jednostavno rečeno, oštroumnost je ponekad prepreka mudrosti.
Ovo je osjetljiva tema, ali bi lideri – koji su programirani da stalno preispituju stvari i budu oštroumni – mogli imati koristi od dubljeg poniranja u mudrost. To misli i poduzetnica Catarine Fake koja je, u osvrtu na spomenuti članak, rekla: Briljantne misli često su lukav način da bi se izbjeglo prihvatiti i razumjeti neke situacije.
Izvorni tekst pronađite na poveznici.
