“Naša je specijalnost i čarolija u tome što sve radimo ručno, koristimo najbolje domaće namirnice i već 20 godina koristimo iste starinske recepte koji ljude podsjećaju na djetinjstvo. Naša torta Krčka kneginja je posebna priča”, kaže Sanela Jurešić iz slastičarnice Casa del Padrone s Krka.
Poznati otočni brend Casa del Padrone, iza kojeg stoji obitelj Sanele Jurešić s Krka, spoj je modernog i starinskog, a otoku je vratio mirise i okuse tradicionalne domaće kuhinje i delicija spravljanih prema receptima naših djedova i baka.
Sanela Jurešić za sebe će reći da je ponajprije supruga, majka troje djece, prijateljica, a tek slijedom okolnosti i poduzetnica. Živi i radi na otoku Krku, a svoje slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji i u druženju s bliskim prijateljima.
Iza Vas i Vaše obitelji je 30 godina neumornoga rada, ponajviše u ugostiteljstvu. Kako vas je ljubav dovela do slastičarnice koja spaja tradicionalno i moderno?
Kad sam prije 25 godina upoznala svoga supruga Deniela Jurešića na Krku, odmah smo oboje znali da je to-to. Udala sam se iz ljubavi, a ljubav me odvela u ugostiteljstvo. Iza nas su brojni zajednički projekti, no u samom ugostiteljstvu, posebice u noćnom dijelu te priče, nikad se nisam pronašla. No oduvijek sam voljela slatko. Često sam pekla ukusne i bogate torte. Još kao mlada djevojka, s prijateljicom sam znala petkom izraditi finu tortu kako bih odobrovoljila mamu da me pusti u izlazak.😊 Dakle, svi koji me znaju, znaju da obožavam slatko.
Ideja o Casi del Padrone došla je spontano. Deni i ja smo vodili lokal, pa smo razmišljali kako unaprijediti postojeću ponudu. Nije nam na pameti bila proizvodnja, već više slastice koje bismo ponudili kupcima. Prve torte pekla sam doma. Htjeli smo ponuditi isključivo domaće kolače, no ljudi su prepoznali kvalitetu te se iz sve veće potražnje, razvila i prava proizvodnja. Kupci su počeli naručivati kolače, htjeli su torte za svadbe i rođendane, a naš posao je spontano rastao. I danas, kad je posao uhodan, često sam u proizvodnji, puna sam novih ideja, uvijek je nešto slatko pokraj mene i volim taj osjećaj da mogu usrećiti ljude finim tortama i kolačima. U Casu del Padrone uloženo je zbilja puno ljubavi uz još dva važna sastojka: nepopuštanje u kvaliteti i poštovanje tradicije.
Imati obiteljsku tvrtku ima svojih prednosti, ali i izazova. Kako ste djecu uključili u cijelu priču?
Djeca su u našem životu napravila pravi zaokret. Kako smo postali roditelji, rasla je i jačala naša želja da radimo nešto kvalitetnije, da prenesemo djeci neke prave vrijednosti u životu. Naša su djeca tako odmalena u poduzetništvu. Vrijedni su i pomažu u obiteljskom poslovanju, no dajemo im punu slobodu da sami biraju svoje puteve. Ako ih to odvede u nastavak obiteljskog poslovanja, odlično! Ako će pokrenuti neke nove poslove, slažem se i s time. Još se školuju, no što god ih bude usrećivalo, vjerujem da imaju jake temelje za uspjeh u bilo čemu čega se dohvate.
Je li lakše u manjoj sredini pomiriti svoj poduzetnički život s onim obiteljskim? Ima li Krk svojih prednosti i koje su to?
Kako ne! Krk je zbilja divan za život. Lijepo nam je ovdje. Sve je nadohvat ruke. Povezani smo sa svime. Može se kvalitetno stvarati te mirno i lijepo živjeti. Upravo to nam je omogućilo da stvorimo uspješan otočni brend Casa del Padrone, a istodobno živimo i obiteljski život, što nam je uvijek na prvome mjestu. Možda je to ono što nas je i održalo sve ove godine – ljubav i zajedništvo. Naravno da je bilo uspona i padova, uvijek ih ima, no uz međusobnu podršku, lakše se digneš i nastaviš dalje.
Casa del Padrone smještena je na krčkoj rivi, a ovog ljeta puni 20 godina postojanja. Mjesto je to gdje se stvaraju uspomene s Krka i gdje se ljudi osjećaju bolje. Na koji ste način to postigli?
To i jest bila jedna od mojih ideja, da ljudi koji nam dođu ponesu uspomene na predivne i pune okuse, na prave kreme, na tradicionalne kolače. Već 20 godina nabavljamo sve domaće sastojke. Uporno radimo samo s domaćim jajima našeg lokalnog peradarskog obrta „Oblić“ iz Krka. Pazimo na svaki detalj, tražimo lokalne partnere kako bismo imali najbolje namirnice za izradu naših slastica, kako zbog kvalitete – tako i zbog podrške proizvođačima.
Maline i borovnice često nabavljamo iz Koprivnice, trešnje iz Lovrana, orahe, bademe, imamo jaku mrežu proizvođača s kojima godinama surađujemo. To je možda teži i skuplji put, ali za nas ispravan i jedini. Casa del Padrone je već 20 godina posebna oaza na krčkoj rivi, u koju smo uložili mnogo truda, rada i ljubavi, a vjerujemo da ljudi baš to i prepoznaju.
Vaše slastice su zaista posebne. Na popisu su izvornih krčkih suvenira. Kako ste dobili markicu „Dar iz Krka“ i proizveli prvu tortu u RH koja ima zaštićena autorska prava?
Hrana isprva nije bila dio natječaja za „Dar iz Krka“, ali mislim da smo upravo time što poštujemo ovaj otok i njegovu tradiciju, prepoznati kao važni ambasadori otoka Krka. Krčka kneginja je nešto posebno! To je zapravo jedinstvena priča koja je otvorila vrata za torte kao suvenire. Danas oznaku „Dar iz Krka“ nose naša Krčka kneginja, Torta krčkog kneza i smokvenjak.
Krčka kneginja je, dakle, naša najpoznatija torta. Nastala je kao Denijeva ideja da napravimo nešto baš za grad Krk, a ja sam onda uložila veliki angažman, trud, ljubav i energiju u realizaciju cijele priče. Htjela sam povezati povijest i tradiciju, ljubav i slatko. Razgovarala sam s mnogim ljudima i čitala brojne knjige. Maja Parentić iz Centra za kulturu grada Krka, žena bogatog znanja, upoznala me s detaljima priče o ljubavi i vjenčanju Doroteje Blagajske i Nikole Frankopana, koji su se vjenčali u Vrbničkom polju u drugoj polovici 15. stoljeća, što me posebno inspiriralo.
Priča je išla u smjeru da je na vjenčanju bilo brdo slastica kako bi se impresioniralo bosanskog bana. U čast toga događaja željela sam napraviti slasticu iz tog vremena, jer sam u toj priči o ljubavi, vidjela i svoju ljubavnu priču, kako onu sa suprugom, tako i onu prema slatkom. Mislim da je baš zato Krčka kneginja toliko posebna. Rađena je iz ljubavi i za ljubav! Kako je bila nešto nama zbilja bitno, Deni je došao na ideju da je zaštitimo autorskim pravima, pa je postala i prva torta u Republici Hrvatskoj zaštićena autorskim pravima.
Stvorili ste svoj mali slatki svijet. Konkurencija je danas na svakom koraku, no vi se ne bojite. Po čemu ste drukčiji od drugih?
Kao što sam već spomenula, kod nas je posebno i drukčije to što sve radimo i dalje ručno, koristimo najbolje namirnice, ne koristimo gotove pripravke i već 20 godina koristimo iste recepte. Ja i dan-danas čuvam svoju bilježnicu s receptima koje sam skupljala još kao djevojka. Nikad nismo odustajali od naših standarda. Moram napomenuti da je lokal nekoliko godina držao proizvodnju baš zato što nismo htjeli ustuknuti pred jeftinijom verzijom i načinom. Bilo nam je bitno što i kako plasiramo na tržište. Ovakva proizvodnja je skuplja, no definitivno ne želimo raditi drukčije. Kroz tradiciju smo nastali i u njoj ćemo ostati. Djeca su naš motivator i inspiracija te im želimo prenijeti tu ljubav i znanje.
Moje zaposlenice su uhodan i skladan tim, žene koje su vrhunske u svome poslu, koje svoj posao odrađuju s veseljem, što se fino osjeti u svim našim kolačima. One su ključna karika u svemu jer, kao što sam rekla, sve kreme i biskviti rade se ručno. Radimo cijelu godinu, postali smo važan dio najljepših životnih događaja naših otočana, od svadbi, krštenja, pričesti, rođendana, proslava i obljetnica, što nas najviše veseli. Posao je uvelike obilježen turističkom sezonom, ali imamo tu povlasticu da ne ovisimo o sezoni.
Činite se kao osoba s puno ideja. Koja je vaša iduća priča? Kako vidite budućnost svoga posla?
Radimo cijelu godinu, no smanjili smo kapacitete lokala. Zašto? Želja nam je bila ostaviti više vremena za obitelj. Renovirali smo prostor i stvorili toplo mjesto za susrete uz slatko. Postoji još mnogo ideja koje želimo ostvariti, naše torte i kolači su traženi i prepoznati, ali nam trenutno odgovara mirniji, ispunjeniji obiteljski život. Paralelno ostvarujemo još neke velike projekte izvan ugostiteljstva jer Deni uvijek ima mnogo svojih ideja. Lijepo nam je i uživamo u svemu što radimo.
