Kad biramo sebi životni put, osim odabira posla i karijere, moramo izabrati što još želimo činiti da budemo bolji ljudi i da oplemenimo život u zajednici u kojoj živimo i svijetu. Ujedno ćemo i ljude činiti sretnim. Piše Rajko Pavić
Kad sam bio dječak, često sam išao tijekom godine s ocem brati gljive u obližnju šumu koja je, na moju radost, bila blizu doma. Naravno, išli smo i u šumu preko potoka koja je imala znakovito ime – Gljivnice. Kad sam išao prvi put, poučen sam da ako se izgubim, hodam tako dugo dok ne naiđem na stazu. U većini šuma postoje staze. Staze su napravili ljudi koji tuda prolaze. Kad krenem na bilo koju stranu, naići ću na kraj šume i znat ću gdje se nalazim i kamo trebam dalje ići ili ću naići na nekoga tko će me usmjeriti dobrim smjerom, odnosno s vremenom ću naići na neko mjesto odakle ću vidjeti neko selo. Dovoljno da se snađem. Potrebno je samo znati kamo želim doći i snalaziti se u prostoru.
Jedna od temeljnih osobina otvorene ljubavi je i nesebično dobročinstvo, altruizam
• Altruizam je nesebično davanje bez očekivanja nagrade.
• Altruizam je koristan za mentalno zdravlje, jednako kao i obiteljski ili društveni odnosi.
Neki znanstvenici vjeruju da je čak i korisniji. Osjećaj koji je posljedica dobročinstva je blagostanje. Spokoj i sreća su pratitelji tog osjećaja. Također je bolje i tjelesno i mentalno zdravlje, što je logično, jer čim smo sretni, spokojni i zadovoljni, isijavamo pozitivnu energiju u okolicu i okolinu, stvarajući pozitivno ozračje koje hrani naš um i duh izravno utječući na stanje tijela.
Razina nečije predanosti dobrotvornom radu može biti bitna za stjecanje optimalnih dobrobiti za kvalitetan život. Altruizam je oblik ljubavi za bližnje i prirodu, za sve. Stoga je učinak ljubavi na onoga tko živi altruizam nemjerljivo snažan. Ljubav se ljubavlju vraća, bilo prema ljudima, životinjama, prirodi, svemu.
Poznajem dosta ljudi koji su altruistični i sukladno s tim tako i žive. Oni u mudrim godinama djeluju mlađe i duhom svježiji u odnosu na svoje vršnjake koji žive uobičajenim životom. Ne samo da su duhom mlađi, nego i zdraviji. To me pobudilo na razmišljanje o njihovom životnom vijeku. Prateći ih, primijetio sam da žive dulje i da su zdraviji. Naravno, na to utječu i životne navike, životni stil, prehrana, tjelesna aktivnost i nasljeđe. Gotovo da sam uvjeren da žive dulje. To je ustvari dio nagrade za življenje ljubavi.
Baveći se dobrotvornim radom, upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi koji su me naučili brojnim znanjima iz raznih područja, a koja su mi korisna za posao i život. Ne samo moj život.
Ljudi koji žive i rade za dobrobit svijeta, imaju bolje samopoštovanje, jače samopouzdanje i vjeru u bolju budućnost. To bi trebao biti smisao svega što činimo i kako živimo.
Ljudi koji žive ljubav za druge, imaju manju razinu stresa i lakše odlučuju donoseći životne odluke.
“Jesenji sumrak / Lišće na stazi / Ovom stazom već dugo nitko nije prošao.” (Basho)
