Umjesto opcije prijevoza automobilom, autobusom ili vlakom, Švicarci u Baselu, nakon odrađena posla, svoje stvari stavljaju u plutajuću vreću koja će ih održati suhima, skaču u Rajnu, rijeku na kojoj Basel leži, i plutaju nizvodno kako bi stigli doma. Povratak s posla plivajući, odnosno plutajući, postao je također i velika turistička atrakcija.
Švicarske vlasti već desetljećima osiguravaju sigurnost plivača
The Guardian piše kako švicarske vlasti već desetljećima, u gradovima poput Basela, Berna, Ženeve i Züricha, omogućavaju pristup rijekama i osiguravaju sigurnost plivača. Razvoj gradova u osamdesetim godinama prošlog stoljeća uključivao je izgradnju postrojenja za obradu otpadnih voda i preusmjeravanje kućnih otpadnih voda dalje od rijeke. Izgrađene su i betonske stepenice za lakši pristup vodi te objavljene smjerice i karte za plivače.
Novinar The Guardiana i sam je isprobao ovo iskustvo te istaknuo kako većina ljudi pliva između Schwarzwald i Johanitter mosta, gdje puste riječnu struju da ih nosi nizvodno. Znak pored rijeke prikazuje kartu za plivače, osmišljenu 1984., koja označava sigurno područje za plivanje. Tu je i improvizirana prostorija za presvlačenje i nekoliko toaleta. Spasioca nema, već plivači ulaze u rijeku na vlastitu odgovornost. Mnogi plivači sa sobom nose tzv. Wickelfisch.
Riječ je o vodonepropusnoj šarenoj vreći u obliku ribe, u koju stavljaju stvari kako bi ih mogli sigurno prevesti preko rijeke. Vreće se prodaju po cijelom gradu, a osiguravaju odjeću i osobne predmete, poput torbice, mobitela i dokumenata, da ostanu suhi tijekom ‘vožnje’ niz Rajnu. Oni koji svakodnevno koriste ovaj oblik commutea, već su istrenirani pa odjeću presavijaju i stavljaju u vodonepropusnu vreću, a turisti slijede njihov primjer. Nakon plivanja, vrijeme je za još jedno osvježenje, ovog puta u obliku druženja uz piće u tzv. buvettes, odnosno barovima na otvorenom smještenima tik do rijeke.
Cijeli tekst o plivanju ili plutanju s posla do doma možete pročitati na After5 poveznici.
