Proteklih deset godina, dok sam živjela na Cipru, ulagala sam puno vremena u grčki jezik. Sa žaljenjem moram reći da u tome nisam bila pretjerano uspješna. Nesumnjivo je kako su mi svi ti sati konjugiranja glagola pomogli da bolje komuniciram s prijateljima, obitelji i prodavačima u trgovini.
No, s vremena na vrijeme, pitala sam se – s obzirom na to da u svijetu ima samo 12 milijuna grčkih govornika i činjenicu da imam mnogo poslovnih obveza – koristim li svoje vrijeme i energiju na najbolji način.
A onda sam naišla na članak časopisa Classical Wisdom pod nazivom: 12 Ancient Greek Terms that Should Totally Make a Comeback i prisjetila se vrijednosti učenja stranih jezika koji imaju relativno mali broj govornikâ u svijetu.
Lingvisti i psiholozi tvrde kako učenje stranih izraza širi spektar riječi kojima opisujemo svijet oko sebe i reakcije na njega. A to nije samo korisno u komunikaciji. Sposobnost da točnije opišemo svoje osjećaje i iskustva pomaže nam da bolje razumijemo i kontroliramo svoje emocije. Bogatiji vokabular čini nas pametnijim i u emocionalnom i u praktičnom smislu.
“Emocionalna granularnost [da, zaista postoji točan izraz za to] pomaže našem mozgu da shvati kada treba djelovati… i što treba učiniti”, objašnjava neuroznanstvenica Lisa Feldman Barrett.
Koji nam, dakle, drevni grčki izrazi pomažu da precizno definiramo važne aspekte modernog života i bolje reagiramo na njih?
Classical Wisdom navodi dvanaest takvih izraza, ali tri su mi se činila posebno korisnima.
1. Eudaimonija
U engleskom jeziku jako se oslanjamo na riječ “sreća” kada želimo opisati sveukupni osjećaj zadovoljstva. No psiholozi kažu kako je ta riječ problematična jer postoji nekoliko različitih oblika sreće. Postoji trenutna radost zbog nekog ugodnog doživljaja – to je vrsta sreće koju osjećate kada jedete ukusan kolač. A tu je i opći osjećaj postignuća zbog dobro proživljena života za koji stručnjaci koriste poseban izraz: životno zadovoljstvo.
Nobelovac Daniel Kahneman kaže kako su ove dvije vrste sreće često u međusobnom konfliktu. Morate se odreći puno kolača i slobodnih dana da biste iskusili životno zadovoljstvo koje proizlazi iz prvog otrčanog maratona ili nekog poslovnog uspjeha.
Svakodnevni engleski jezik ima poteškoća u opisivanju tih razlika, no stari Grci imali su riječ za sveobuhvatnije životno zadovoljstvo. Eudaimonia se obično prevodi kao sreća ili dobrobit, međutim, precizniji prijevod bio bi “čovjekov procvat ili prosperitet”.
U Aristotelovim djelima eudaimonia je korištena kao “izraz za najviše ljudsko dobro”, navodi časopis Classical Wisdom.
Kad imamo riječ za sreću višeg reda – sreću kao odraz dobro vođenog života koji donosi mir i zadovoljstvo – koja nas ujedno podsjeća da takva sreća zahtijeva određenu žrtvu, bolje se nosimo s kompromisima današnjeg kompleksnog svijeta.
2. Arete
“Osnovno značenje riječi arete je ‘izvrsnost bilo koje vrste’. Ovaj izraz može označavati i moralnu vrlinu. U početku se izvrsnost vezivala uz ideju ispunjenja određene svrhe ili funkcije, a to je podrazumijevalo ostvarenje punih potencijala”, objašnjava Classical Wisdom.
Zašto bi današnjem modernom čovjeku ova riječ mogla biti korisna – osim za prevođenje djelâ starogrčke književnosti?
Ljudi su se oduvijek pitali za čim bi trebali težiti u životu. Danas mnogi žele postati ‘uspješni’.
Ali, kako definiramo uspjeh?
Obično procjenjujemo ide li nam u životu bolje nego susjedima ili poslovnim konkurentima. No uvijek postoji netko s većim bankovnim računom i zvučnijom titulom. Tako da nikad ne silazimo s pokretne trake za trčanje, što nas s vremenom počinje deprimirati.
Pa, kako bi bilo da nam umjesto toga ideal bude arete?
Težnja prema izvrsnosti i maksimalno iskorištavanje vlastitih talenata mnogo je sigurniji put da ostvarimo utjecaj i postignemo unutarnji mir, nego utrka za uspjehom.
3. Aidos
Mislim da vas neću morati puno uvjeravati kako je riječ aidos očajnički potrebna današnjem modernom svijetu.
Aidos je “osjećaj dubokog poštovanja te stida koji odvraća ljude od činjenja loših djela. Obuhvaća i emociju koju bogata osoba može osjetiti u prisutnosti siromašnih ljudi – osjećaj da je takva raspodjela bogatstva, u konačnici, nezaslužena i nepravedna.
Poniznost i u antici i u kršćanstvu zahtijeva odbacivanje ega, sebičnosti, arogancije, nezdravog ponosa te prepoznavanje čovjekovih ograničenja. Aristotel smatra da se ona nalazi u zlatnoj sredini između taštine i kukavištva, navodi Classical Wisdom.
Što s današnjim svijetom?
Današnji svijet bio bi puno bolji kada bi ljudi više obuzdavali svoj ego i uvažavali ulogu sreće u svom uspjehu. No, čak i ako nekoga ne zanima promjena svijeta nabolje (a to je stvarno nešto što bi svakoga trebalo zanimati), intelektualna poniznost pomoći će mu da brže uči, pažljivije sluša i donosi bolje odluke – do toga su došli mnogi znanstvenici u svojim istraživanjima (npr. Cognitive and Interpersonal Features of Intellectual Humility, 2017.).
Pojam aidos, koji uzima u obzir prevrtljivost sreće i mogućnost pogreške, kvaliteta je koja nam očito nedostaje u današnjem društvu.
Ako ste fascinirani drevnim grčkim konceptima i njihovim mjestom u današnjem modernom životu, istražite stranicu Classical Wisdom.
Izvorni tekst pronađite na POVEZNICI.
