Zvonimir Viduka dugo je poduzetnik. Biti poduzetnik nije lako, posebno kad nemate sigurno okružje. Zvonimir je odabrao put stvaranja. Na moje pitanje koja je zadovoljstva sve osjetio na tom putu i što bi možda mijenjao da kreće od početka, odgovara: “Najveće zadovoljstvo koje se osjeća na poduzetničkom putu jest vidjeti vašeg kupca kako koristi i zadovoljan je proizvodom koji ste osmislili i proizveli. Mislim da je to ono čemu svaki poduzetnik teži i, na kraju krajeva, razlog zašto poduzetnici postaju i ostaju poduzetnici. Veliko je veselje i čast vidjeti kako naši kupci diljem svijeta koriste i nastavljaju koristiti naše proizvode, javljaju se svakodnevno. Lako je biti general poslije bitke, ali svaka stranputica koju sam imao na svom putu na neki način je oblikovala mene kao poduzetnika i tvrtku Altpro danas. Iz tog razloga, ne bih mijenjao ništa, već mislim da je ovako kako jest – najbolje.”
Od osnivanja 1994. Altpro je prošao dalek put. Od malog poduzeća koje se borilo za svoje mjesto na tržištu do jednog od globalnih lidera u području signalno-sigurnosne tehnologije za željeznice te sigurnosnih sustava za željeznička vozila. Što se sve promijenilo u poslovanju od tih početaka do danas? Što je bilo ključno za uspjeh?
Od naših početaka promijenio se svijet, ali i tehnologija – pa se ranih 90-ih mobiteli još nisu ni koristili. A u vremenu promjena, priliku imaju inovatori. Za uspjeh su bili ključni inovativni proizvodi i podrška našeg okružja. Prvom investicijom 2011. godine u vlastitu zgradu u Odri stvorili smo pretpostavke rasta, koji se nastavlja i dalje – novim investicijama u razvojne centre i proizvodne pogone koje su sve bile podržane od HBOR-a i HAMAG BICRO-a.
Mi smo najviše rasli kao tvrtka kada smo uspjeli doći u prave uvjete koji su nam omogućili razvoj. Tu prvenstveno mislim na prostorne uvjete, a zatim i dolazak do prave opreme koju koristimo te pravih stručnjaka u svojim procesima razvoja, proizvodnje i kontrole kvalitete. Velika je razlika radite li u sobi od 10 kvadrata s proizvodnom/ispitnom opremom koja nije vrh svjetske ponude ili radite u hali gdje možete smjestiti sve što vam je potrebno da se možete koncentrirati samo na svoju viziju. Tu su nam puno pomogli i razni EU fondovi i poticaji jer je izrazito teško iz tekućeg poslovanja financirati takve “komade” opreme kao i prateće uvjete. Ja ne dvojim da bismo do iste razine došli i bez poticaja, no taj bi put zasigurno bio duži i dugotrajniji.
Proizvodnja je Vaša misija i ljubav. Koliko je zahtjevno biti uspješan u proizvodnji kad znamo da ona traži stalna ulaganja, istraživanja, razvoj, inovacije, ljude?
Tako je, razvijati i proizvoditi je lijepo, no nije lako održavati najvišu razinu na koju su naši kupci navikli. Pogotovo zato što u proizvodnji uvelike ovisite i o svojim dobavljačima, niste u potpunosti “sam svoj gazda”. To se najviše vidi u zadnjih par godina otkad je pandemija poremetila dobavne lance, a onda je došao i rat. Ostajem vjeran svojoj misiji proizvodnje, no ne mogu reći da je lagan zadatak. Danas su srećom oko mene mladi ljudi s novim idejama koji snažno vuku naprijed.
Rekli ste mi kako su inovacije i konkurentnost plod sve većeg znanja tvrtke. Kako ste akumulirali spomenuto znanje koje je ipak u ovom slučaju specifično?
Mislim da ne postoji neki drugi način kako bi se znanje moglo akumulirati bez kontinuiranog i dugotrajnog rada, učenja i stvaranja u jednom području. Na krilima tog znanja, inovativnost je stvorila konkurentne proizvode.
Od svojih početaka Altpro je izvozno orijentirana tvrtka. Danas ste prisutni u više od 50 zemalja na 6 kontinenata. Pokazalo se da su izvoznici jači od krize. Vi ste krize iskoristili kao prilike. Što je razlog Vašem uspjehu i konkurentnosti na izvoznom tržištu?
Naši kupci uvijek vole reći kako im se sviđa naša inovacija i fleksibilnost. To su karakteristike koje nas krase na globalnom tržištu i jako mi je drago što imamo takvu reputaciju. Radimo u vrlo tradicionalnoj i konzervativnoj industriji, gdje su promjene rezervirane za velike. Ali specifična znanja i uska niša proizvoda i maloj tvrtki iz male zemlje danas omogućavaju poziciju na globalnom tržištu.
Sljedeći korak koji s punim ponosom mogu najaviti jest novi pogon u Velikoj Gorici, gdje ćemo preseliti kompletnu proizvodnju i kontrolu kvalitete. Važnost takve investicije je velika jer ćemo sad imati značajno povećane kapacitete za proizvodnju, a to nam oslobađa prostorne kapacitete za širenje drugih sektora. Sve u svemu, ta investicija će označiti novu eru u razvoju tvrtke koja će ALTPRO-u omogućiti da se odvaži u novim poslovnim i razvojnim smjerovima. Veseli nas da te smjerove predvode kadrovi iznikli unutar tvrtke, a ja ću uvijek biti u blizini savjetom i prijedlozima.
Na nedavno održanoj konvenciji Hrvatskih izvoznika (3. srpnja 2023.) istaknuto je nekoliko globalnih izazova za gospodarstvenike i izvoznike. Ukratko, koji su to izazovi koje smatrate važnima?
Na nas se zapravo odnose dva najveća izazova, kao i za bilo koju drugu tehnološku tvrtku – dobavni lanci i ljudski kadar. Dobavni lanci se još i mogu na određene načine i nekim tehnikama urediti na način da ne stvaraju problem, no ljudski kadar je izazov s kojim se svi moramo pozabaviti u Hrvatskoj. Bez ljudi i s obrazovanjem koje izbacuje pretežno kadrove za administrativni, a ne stvaralački rad, nema ulaska među razvijene zemlje. Posla na tržištu za sve koji stvaraju i proizvode ima jako puno i moguće ga je realizirati, ali uz stalno povećanje kapaciteta, tehnološkog i ljudskog. To je nešto što se mora rješavati na državnoj razini kroz naš visokoškolski sustav, kao i motiviranjem mladih za studiranje unutar STEM područja.
Kako se na Vaše poslovanje odrazio problem kvalificirane radne snage? Na koji način ste riješili ovaj problem, ako ga imate?
Imamo taj problem, baš kao i slične nam tvrtke. Radimo na dugoročnim i kratkoročnim rješenjima. Kratkoročno nastojimo pronaći potrebne kadrove i zadržati ih, a dugoročno provodimo kontinuirano školovanje i obučavanje kroz vlastiti razvijeni način obrazovanja. Dugoročna rješenja, kojima težimo, jesu edukacija i mentoriranje mlađih kolega kako bi se od prvog dana prilagodili našem načinu rada, kao i pružanje specifičnih znanja. Srećom, mladi ljudi koji nam dolaze na praksu i koje pratimo kroz školovanje pokazali su se željni znanja i učenja te vrlo brzo postaju punopravni članovi timova.
Nove tehnologije, digitalizacija, razvoj umjetne inteligencije… Koliko su ovi elementi izazov za tvrtku, ali i za sve nas?
Jesu izazov koji mi uvijek prihvaćamo i nastojimo što prije njime ovladati. Željeznica, iako konzervativna, jednako se tako brzo kreće u smjeru novih, visokih tehnologija. Nas to veseli jer smo uvijek i sami bili na “fronti mogućeg” u željezničkim sigurnosnim tehnologijama. Brojne norme i reguliranost industrije, ali i rigorozni standardi koje proizvodi moraju zadovoljavati ograničavajući su faktor za inovaciju i razvoj, no dosad smo naučili kako se nositi s time.
Kazali ste mi kako je kriza loš rezultat u utakmici. Da bi se rezultat promijenio, treba mijenjati sve, što točno? Ne smijemo kao rezultat imati uništenje industrije i proizvodnje u Hrvatskoj.
Moramo mijenjati percepciju poduzetništva i naš državni sustav treba svakodnevno razmišljati kako proizvodnim poduzetnicima olakšati rad i poslovanje. Mi smo igrači u utakmici, donosimo dodanu vrijednost i treba nam dobra logistika. Određeni koraci na tom planu čine se kontinuirano, ali uvijek može i bolje.
Na poduzetničkom mindsetu se mora još puno raditi, no rekao bih da je stanje ipak sve bolje. Svjedoci smo lijepih poduzetničkih priča koje izranjaju sve češće, a tu veliki posao radi i Vaš časopis. Mislim da su to prave teme koje trebamo gurati u prvi plan. Ja od početka promoviram razvoj, proizvodnju i izvoz. Smatram da time dajem najbolji doprinos svom okružju. A otkad znam za sebe, govori se o krizama, pa se čini kao da su krize vječna tema.
Teške posljedice odnosa prema prirodnim resursima osjećamo već sada. Postoji li rješenje za smanjenje ekološkog prekoračenja i jačanja biološke obnove? Gdje je naš put k održivoj budućnosti, kako ga postaviti?
Iz perspektive željeznice mogu Vam reći da se na tome radi jako puno oduvijek jer je željeznica najzeleniji modalitet prijevoza. Zasigurno zeleniji od cestovnog i zračnog prometa. U željeznici se zadnjih godina događa prava mala revolucija zato što je na mala vrata ušao, a sada se već i profilirao u ozbiljnu alternativu, i vodik kao gorivo za vlakove i lokomotive. Emisije takvih vlakova i lokomotiva su minimalne, što željeznicu čini još zelenijom i održivijom.
