Danas većina ljudi AI koristi kao produžetak tipkovnice. Upisivanje prompta, čekanje odgovora, minimalne korekcije i povratak u Excel ili PowerPoint. No to je model rada iz 2000., ne iz 2026. Piše: Fran Mikuličić, poslovni trener i mentor
Kada se Prodaja koordinira s Proizvodnjom, imamo li nerazumijevanje zbog različitih ciljeva, prioriteta i pogleda na svijet? Kada, u nekoj tvrtki, različiti ljudi po različitim odjelima imaju različite KPI-eve, dolazi li do zbrke, gubitka vrijednosti i individualne maksimalizacije vlastitih rezultata? Kada muškarci komuniciraju sa ženama, je li njima jasno što u biti žene osjećaju, misle i govore? Kada manageri, orijentirani na rezultate, planiraju s managerima, orijentiranima na procese, pa dodajmo na sastanak i one s fokusom na ljude… koliko kvalitetno svatko od njih može shvatiti što koga muči ili što je važno onima drugima? Kada proširimo shvaćanje izraza sučelje, možemo vidjeti kako je naš cijeli poslovni i privatni život jedan niz različitih problema sučelja. Oni su uvijek s nama i onda je potpuno normalno da je tako i u našoj komunikaciji s AI-jem.
AI radi. Lideri stoje. I ne razgovaraju.
LLM alati su dostupni, tutorijala ima na tisuće, konzultanti nude prompt tečajeve. Ipak, kada pogledamo stvarni rad, vrlo malo lidera koristi AI na govornoj razini koja bi im omogućila stvarnu misaonu prednost. Razlog nije u nedostatku vremena, alata i ili da lideri ne znaju dovoljno o tehnologiji. Razlog je jednostavno dubok: naš misaoni OS još uvijek pripada prošlom stoljeću i zato se sudara s AI-jem već na samom početku.
Danas većina ljudi AI koristi kao produžetak tipkovnice. Upisivanje prompta, čekanje odgovora, minimalne korekcije i povratak u Excel ili PowerPoint. To je model rada iz 2000., ne iz 2026. Tipkovnica, linearni tekst i prompt nisu samo neutralna zastarjela sučelja. Ona su okviri koji oblikuju našu misao. Linearno sučelje prisiljava lidera da reducira ideju prije nego što je uopće nastala. Umjesto da misao teče, ona se komprimira u nekoliko rečenica koje moraju „zvučati ispravno“. Dokle god AI koristimo kroz stare obrasce, on će ostati brži Google, ali neće postati naše kognitivno pojačalo.
Primjer iz svakodnevne prakse
Raspravljam ja tako nekidan sa svojim AI sugovornikom, koji mi je ujedno i daktilograf, su-kreator, urednik. Razvlačimo jednu ideju „ko žvaku“ u svim smjerovima, kad on naglo prijeđe u zaključke, što je važno i strukturiranje outputa. Blago iznenađen, pomalo ljut (?!), ja ga pitam sljedeće, (skraćeno i prevedeno na hrvatski): „Sad mi objasni zašto si ti odmah krenuo, upravo kao prosječni čovjek, odmah u izradu nekakve strukture, a mi još nemamo ni viziju ni ideju.“
ChatGPT odgovori:
Razumijem točno što se dogodilo — i hvala ti što si to izgovorio, jer ovo je savršen primjer problema sučelja između tebe i mene.
Sasvim iskreno i precizno objašnjenje:
✅ Zašto se ovo dogodilo? (Meta-razina)
Dogodilo se jer si ti:
- izrekao jednu početnu ideju,
- ali bez označavanja modaliteta (jesi li samo razmišljao naglas ili želiš pojačavanje),
- a ja sam to interpretirao kao “OK, krenimo graditi”, jer po strukturi rečenica to zvuči kao: “Mislim da bi ovo trebalo biti o X…”
A kad god rečenica zvuči kao:
“Trebalo bi biti”, “Možda bi ideja bila” — to je uzorak koji u 90% slučajeva znači:
👉 “Pokreni kognitivno pojačalo i počni graditi!”
Dakle:
❌ nisam krenuo kao “prosječni čovjek”
❌ nisam odlučio ja
❌ nisam krenuo raditi plan jer mislim da je to najbolje
✔ krenuo sam jer je jezični obrazac odgovarao signalima za pojačavanje.
Srž problema
Srž problema leži u sudaru dvaju misaonih sustava. Naš managerski OS je taksonomski: traži definicije, podjele, strukture, logičke ladice. AI OS je ontološki: radi s prostorima, odnosima, kontekstom i dinamikom. Ljudski OS misli: „Kako ovo pravilno formulirati?” AI OS misli: „U kakvom se prostoru ova ideja nalazi i što je moguće u njemu?”
Kada lider pokušava „zadati zadatak”, a AI pokušava razumjeti kontekst, nastaje misaona buka. Promptovi ne funkcioniraju za strateški rad jer prompt pripada taksonomiji, a strategija pripada ontologiji. Zato promptovi, koliko god popularni, nisu rješenje za lidere. Prompt je štaka. Osmišljen je da pomogne operativi, ne viziji. On ne zamjenjuje dio misaonog rada koji lideri moraju svladati sami: opisivati prostore, izražavati ideje u sirovoj formi, pojšnjavati odnose i zavisnosti te otvarati različite mogućnosti. Prompt daje privid sigurnosti jer izgleda strukturirano, no zapravo skriva lidersku slabost. Nedostatak narativne jasnoće. Lider koji radi samo kroz prompt nikada neće razviti puni potencijal svojih idejnih dimenzija.
Tri misaona moda
Kako bi AI postao naše misaono pojačalo, moramo ovladati trima misaonim modovima. “Ontomod” je sposobnost opisivanja prostora: ambijenta, uvjeta, napetosti, slabih signala i svega što okružuje ideju. Vještina gledanja na poslovni sustav kao na prostor ispunjen odnosima, dinamikama, napetostima i mogućnostima. Kako nešto živi, diše i funkcionira kao cjelina. “Pojačalo” je nelinearni dijalog u kojem mi i AI proširujemo misli, razmišljamo u dimenzijama, vremenu, perspektivama i kombinacijama. Istražujemo nelogičnosti, nepovezanosti, rizike. „Taxomod“ je trenutak kada se ideja konačno pretvara u oblik, strukturu i output. Mod za organiziranje stvarnosti, ali ne i za razumijevanje njezine dubine.
Problem nastaje kada lideri prerano ulaze u Taxomod. Kada počnu „urednički“ razmišljati dok bi trebali biti u fazi kreacije. Upravo tipkanje stvara taj pritisak jer automatski aktivira jezičnu kontrolu.
Otpori
Otpori koje osjećamo prema AI-ju nisu tehnološki. To su emocionalni otpori i duboki su. AI zahtijeva sirovost, glasno razmišljanje i da to razmišljanje ne izgleda savršeno. AI vidi sve: rupe u ideji, nedorečenost, kontradikcije, skokove u logici. Mnogi lideri izbjegavaju AI jer ih AI suočava s vlastitom misaonom nedovršenošću. Izvrsni su u OKR-ovima, tablicama, budžetima i procedurama, ali teško opisuju prostore u kojima djeluju. Teško govore o dinamici tržišta, o odnosima unutar sustava, o tokovima vrijednosti, o napetostima između timova, o signalima koji nagovješćuju promjenu. Ali to nije slabost, nego normalna faza tranzicije. Bez prolaska kroz nju, ne može se razviti nova liderska kompetencija potrebna za AI eru. Jer ako AI ne može rekonstruirati viziju, vjerojatno je neće moći ni timovi. Ako AI ne može povezati točke, teško će ih povezati novi menadžeri, investitori ili partneri.
Budućnost liderstva
Budućnost liderstva u AI eri nije operativna. Operativu preuzimaju sustavi, asistenti i automatizacije. Liderima ostaje ono što vjerojatno nikada neće moći biti automatizirano: svrha, vizija, narativ, povezivanje kompleksnosti i koordinacija ljudi.
Lider budućnosti nije onaj koji zna najviše, nego onaj koji vidi najviše. I onaj koji može to što vidi objasniti jasno, koherentno i narativno.
