Pojavom pandemije COVIDA-19, milijuni ljudi diljem svijeta iznenada su morali napraviti veliki zaokret u načinu obavljanja svoga posla. Stoga ne iznenađuje što je to kod poslodavaca izazvalo određenu zabrinutost za produktivnost zaposlenika. No u ovoj situaciji bez presedana, poslodavci bi trebali posvetiti pažnju i jednom drugom problemu koji sa sobom nosi dugoročni rizik. Riječ je o burnoutu zaposlenika.
Granica između posla i slobodnog vremena postaje nejasna na potpuno nov način, a mnogim zaposlenicima koji prvi puta rade na daljinu vjerojatno neće biti lako održavati zdravu granicu između profesionalnog i osobnog života. Kako bi pokazali svoju lojalnost, predanost i produktivnost, mogu osjećati pritisak da trebaju stalno raditi. Poslijepodne će se spojiti s večeri, radne dane s vikendom pa gotovo i neće imati slobodnog vremena. Takva situacija mogla bi potrajati jer je moguće da će se od nekih zaposlenika zatražiti da nastave raditi na daljinu i sljedećih nekoliko mjeseci.
Mnoga istraživanja potvrđuju kako je iznimno važno, kako bismo zaštitili naše mentalno zdravlje, napraviti granicu između profesionalnog i osobnog života. Ali to je, čak i u najboljim okolnostima, teško. Jedan od uzroka jest taj što je današnje gospodarstvo, temeljeno na znanju, radikalno promijenilo pojam “idealnog zaposlenika”.
Naše istraživanje, u kojem je sudjelovalo više od 2000 zaposlenika, pokazalo je kako zaposlenici često i nesvjesno otežavaju svojim nadređenima i kolegama održavanje tih granica. Jedan od načina za to je slanje poslovnih e-mailova izvan radnog vremena. Istraživanje je otkrilo da pošiljatelji e-mailova nakon radnog vremena podcjenjuju osjećaj pritiska koji se javlja kod primatelja da odgovore odmah, čak i kad takvi e-mailovi nisu hitni.

Ovo krizno vrijeme moglo bi pojačati pritiske s kojima se zaposlenici i inače suočavaju. Čak i kada je riječ o zaposlenicima koji imaju prirodnu sklonost odvajati posao i osobni život, trenutne okolnosti to ne dopuštaju. Škole i vrtići su zatvoreni što dodatno opterećuje zaposlene roditelje. Zbog svih tih okolnosti tvrtke trebaju posvetiti pažnju tom pitanju i svojim zaposlenicima pružiti potrebnu podršku.
Kako zaposlenici mogu u ovoj izvanrednoj situaciji povući granicu između posla i slobodnog vremena? Kako možemo “ostaviti svoj posao na vratima” kada više ne izlazimo iz svog doma? Što poslodavci, menadžeri i suradnici mogu učiniti kako bi olakšali ovu situaciju?
Zadržite fizičke i socijalne granice
Blake Ashforth u svom je radu opisao aktivnosti koje ljudima pomažu u postavljanju granice između svojih uloga. U uobičajeno vrijeme to je, primjerice, odijevanje za posao, putovanje od kuće do posla. Te aktivnosti predstavljaju fizičke i socijalne pokazatelje da se nešto promijenilo – pokazuje da ste napravili tranziciju od “kućnog ja” do “poslovnog ja”.
Pronađite načine da i u ovim uvjetima održavate tê granice. Kratkoročno, možda će vam se učiniti dobrodošlom promjenom to što ne morate uhvatiti rani vlak za posao ili što možete provesti cijeli dan u pidžami, ali kako vrijeme prolazi, postaje sve jasnije koliko je tê granice, u ovim okolnostima, važno njegovati. Nastojte ujutro odjenuti odjeću koju ste u ovim uvjetima namijenili za posao iako, naravno, i u tome možete napraviti pokoji izuzetak poput “ležernog petka”. Razmislite i o tome da, prije nego što započnete s radom, odete u kratku šetnju u blizini kuće što će simbolički predstavljati zamjenu za jutarnje putovanje. Mnogi zaposlenici su već osmislili kreativne i jednostavne načine za održavanje svoje uobičajene radne rutine.
Zadržite, koliko god je to moguće, vremenske granice
Zadržavanje vremenskih granica od ključne je važnosti za vašu dobrobit i radni angažman. To je posebno važno sada, u vrijeme kada se veliki broj zaposlenika treba u svoje redovno radno vrijeme brinuti i o svojoj djeci i/ili starijim osobama. No zahvaljujući mobilnim uređajima koji su stalno uz nas, zadržavanje vremenskih granica u ovim uvjetima predstavlja izazov čak i za zaposlenike koji nemaju nikakvih obiteljskih obveza.
Održavanje “9 – 17 rasporeda” može se pokazati nerealnim. Zaposlenici trebaju imati mogućnost pronaći radno vrijeme koje im najbolje odgovara. Također, trebaju shvatiti da kolege možda rade u vrijeme različito od njihovog. Neki možda koriste vrijeme dok djeca poslijepodne spavaju ili dok partner priprema objed. U određene sate tijekom dana, kada se trebate posebno fokusirati na određene zadatke, možete postaviti automatski e-mail odgovor koji drugima daje do znanja da ćete možda reagirati sporije nego inače, čime i sami sebi smanjujete pritisak.

Stvaranje jasnih vremenskih granica često ovisi i o sposobnosti usklađivanja vremena s kolegama. Zato bi lideri trebali pomoći zaposlenicima u strukturiranju, koordinaciji i upravljanju tempom rada. To može zahtijevati redovito održavanje virtualnih sastanaka sa zaposlenicima kao i osiguravanje potrebnih alata. U ovakvim je okolnostima od iznimne važnosti zadržati osjećaj normalnog života, stoga je dobro omogućiti zaposlenicima redovito okupljanje na “virtualnoj kavi”.
Fokusirajte se na svoje najvažnije zadatke
Ovo nije vrijeme za preuzimanje velike količine posla. Zaposlenici bi svoju energiju trebali posvetiti prioritetnim pitanjima.
Dok rade od kuće, zaposlenici često osjećaju pritisak da moraju pokazati visoku razinu produktivnosti, no to ih može navesti da rade na zadacima koji su hitni, umjesto na onima koji su važni – što je tendencija koja je dugoročno kontraproduktivna, čak i ako kratkoročno postoje određeni benefiti. Zaposlenici bi, posebice oni koji se dodatno opterećeni jer pokušavaju uskladiti obiteljske i poslovne obveze, trebali obratiti pažnju na određivanje prioriteta i dati prednost najvažnim zadacima.

No raditi po cijeli dan, čak i kada je riječ o najvažnijim zadacima, nije odgovor. Prema nekim procjenama, prosječan stručnjak je zaista produktivan u prosjeku samo tri sata dnevno i u to vrijeme ne bi trebalo biti prekida ili multisakinga. I prije pandemije COVIDA-19, zaposlenici su imali poteškoća u pronalasku vremena u kojem bi se u kontinuitetu usredotočili na svoje najvažnije radne zadatke. Sada, kada su izgubljene granice između poslovnog i obiteljskog života, vrijeme zaposlenika nikad nije bilo fragmentarnije.
Zaposlenici koji osjećaju da bi cijeli dan trebali raditi, izloženi su većem riziku od burnouta, sada kada rade od kuće, nego u uobičajeno vrijeme kada su išli u ured. Dugoročno, pokušaj da se u svaki slobodni trenutak između obiteljskih obveza “ugura” posao i odgovaranje na e-mailove, može značiti da se zaposlenici odriču potrebnog odmora tijekom dana i slobodnih vikenda. To nije samo kontraproduktivno, već je i štetno za naše opće blagostanje. Svi trebamo pronaći nove načine za pronalazak vremena potrebnog za fizički i mentalni odmor te i drugima pomoći da učine isto.
Ovo su samo neke od preporuka koje mogu pomoći zaposlenicima da zadrže granicu između svog poslovnog i privatnog života te tako dugoročno izbjegnu burnout. Zaposlenicima je potrebno omogućiti fleksibilnost da eksperimentiraju te da, u okviru svojih životnih okolnosti, pronađu najbolji način da uspješno obavljaju svoj posao.
Izvor: Harvard Business Review