Naš put bio je težak put uz puno odricanja, ali s vjerom da samo poštenim radom i kvalitetnim međuljudskim odnosima možemo puno postići. Thomas Heinz Pandžić, Alles d.o.o. – Požega
Thomas Heinz Pandžić rođen je 1964. godine u Njemačkoj od oca Hrvata i majke Njemice, a materinski jezik mu je njemački. “Tek po preseljenju u Hrvatsku 1973. prvi se put susrećem s hrvatskim jezikom i učenjem istoga. Čak mi i danas, kad razgovaram s Nijemcima, ne vjeruju da sam Hrvat zbog originalnog njemačkog naglaska. Završio sam Trgovačku školu i cijeli radni vijek, već 37 godina, vezan sam uz trgovačko poslovanje. Ranije kao zaposlenik, a od 1994. supruga Vlasta i ja kao vlasnici tvrtke Alles d.o.o. iz Požege, koja i danas, uz našu obitelj i trenutno 86 zaposlenika, uspješno posluje na domaćem i međunarodnom tržištu. Sretni smo što su se sinovi Mihael, Leo i Teo uspješno priključili obiteljskom poslu, kao i njihove supruge Klaudija, Ena i Karla te smo ponosni djed i baka petero unučadi. I ovi najmlađi rado dolaze i slažu pričice o Allesu. Nadamo se da će u budućnosti netko od njih nastaviti obiteljsku tradiciju. Mihael i Teo aktivno sudjeluju u svim procesima rada tvrtke Alles gdje zauzimaju ključne pozicije, a Leo uspješno vodi drugu obiteljsku tvrtku Zlatni Lug d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, koja trenutno zapošljava 26 djelatnika.”
Kada smo prije 16 godina krenuli u avanturu, tada kao prilog zvan Slavonski poduzetnik u sklopu Požeške kronike, bili ste jedni od prvih koji su nas podržali. Ni u jednom se trenutku niste dvoumili oko toga želite li nas financijski podržati. Ako se sjećate, što je bilo presudno?
Naš je put bio trnovit i neizvjestan u poslijeratnim godinama, stoga sam uvijek imao razumijevanja i pružao sam podršku drugima na putu do svog cilja. Od samih smo početaka uvijek imali dobru i kvalitetnu suradnju sa svim medijskim kućama – lokalnim i regionalnim. Oduvijek smo smatrali da je svaka kuna uložena u marketing prilika za stvaranje još jedne dodatne kune, a s godinama se ta suradnja s medijskim kućama sve više produbljivala i dizala na višu razinu, a time i pozitivno utjecala na rast prihoda i napredak poslovanja u oba smjera. Rado smo se tada odazvali Vašem pozivu na intervju koji ste objavili te time doprinijeli prepoznatljivosti i kvaliteti naše firme na području cijele Slavonije i Baranje. Vama i časopisu Poduzetnik želim još puno brojeva u kojima ćete podržati i druge poduzetnike.
Sjećam se Vaše priče o počecima Allesa. Sve je krenulo prije više od 25 godina. Znam da ste tada imali viziju kako razviti ovaj posao. I uspjeli ste. Što je bilo ključno?
Da, sve je krenulo prije 27 godina, u poslijeratnom vremenu, vremenu privatizacije, kada smo, nažalost, moja supruga Vlasta i ja ostali bez posla u društvenim poduzećima. Tada nam se otvorila prilika za novi početak – odabrali smo težak put uz puno odricanja, ali s vjerom da samo poštenim radom i kvalitetnim međuljudskim odnosima možemo puno postići. Kako bi rekli naši stari: “Lijepa riječ i željezna vrata otvara.” I ovom se prilikom zahvaljujem svim svojim suradnicima, zaposlenicima, partnerima, a posebno svojoj obitelji, koji su sve ovo vrijeme imali povjerenja u nas i pružali nam podršku na tom putu.
Na neki ste način bili pioniri u ovoj djelatnosti. Danas ste jedan od najvećih elektrocentara u Slavoniji. Kao što ni početak izlaska našeg časopisa nije bio lagan, ni Vama nije bilo lako. Još mi je u sjećanju fotografija novčanice njemačke marke koju ste vezali uz posebnu uspomenu?
Vrijeme početka Allesova rada bilo je vrijeme velikih zaokreta. Mnogi su započeli s privatnim poslovima, no možda nisu ustrajali, nisu imali dobre prilike za napredak, nisu dobro raspolagali kapitalom… Svoj poslovni put započeli smo 1994. godine s početnim kapitalom od 10 DM/njemačkih maraka, nakon ulaganja u računalo, telefax i kombi na kredit, a danas ta novčanica simbolično stoji uokvirena u mom uredu, kao podsjetnik na “put bez granica”. Mi smo započeli ovo putovanje, a naša djeca i naši suradnici neka ga nastave.
Kako onda, tako i danas, mi smo prije svega imali svoje prioritete – na prvome mjestu pravovremeno podmiriti obveze prema državnim institucijama, na drugom mjestu obaveze prema zaposlenicima i na trećem mjestu obaveze prema dobavljačima. Tijekom proteklih 27 godina nikada nismo kasnili sa svojim obvezama, a time smo postigli dugogodišnju stabilnost tvrtke i povjerenje svojih partnera i dobavljača.
Ono što me posebno fascinira je stvaranje uspješne obiteljske tvrtke čije će vodstvo u budućnosti preuzeti mlađe generacije. Na koji ste način pripremili svoje sinove za preuzimanje obiteljskog posla? Ponekad djeca ne žele krenuti obiteljskim stopama. Kako su oni odlučili ostati u poslu?
Danas je velik problem obiteljskih firmi nastalih početkom devedesetih godina smjena generacija, a mnoga djeca nemaju želju nastaviti obiteljski posao ili su se pak pronašli u nekim drugim sferama života i rada. Mi imamo sreću da su naša djeca, sinovi Mihael (34), Leo (31) i Teo (24), koji sada imaju već svoje obitelji, od malih nogu pokazivali interes za obiteljski posao te danas uspješno rade uz mentorstvo roditelja i iskusnih menadžera u firmi te stječu iskustvo i znanje za preuzimanje obiteljskog posla, uz potporu svojih supruga koje se odlično snalaze u poslu i primjenjuju svoje stečeno stručno znanje.
Rekli ste mi da je sve krenulo devedesetih i da je sve bilo naporno i stresno. Što ste tada očekivali od vlastitoga posla?
Devedesete su godine bile neizvjesne. Bile su to ratne godine. Bio sam sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1995. i odlikovan sam Spomenicom Domovinskog rata.
Ipak, kako se nazirao kraj ratu, samim se time nazirala i vjera u bolju budućnost. Nakon raspada mnogih društvenih poduzeća i privatizacije, moja supruga Vlasta i ja ostali smo bez posla. Vrlo brzo, 1994. godine, odlučili smo otvoriti vlastitu tvrtku. Znali smo da će biti teško, ali imali smo vjeru i poštene namjere da stvorimo sigurnost za našu obitelji i naše zaposlenike. Išli smo korak po korak, sigurno, bez upuštanja u nepromišljene poslovne poteze. Iza nas su stajali ljudi i tvrtke koji su nam ukazali povjerenje koje smo u svakom trenutku nastojali opravdati.
I tada, vjerujem i danas, izmjenjivali su se dobri i loši ciklusi. Važan iskorak u poslovanju Allesa bila je 2006. godina kad je započeo projekt Zlatni Lug. Kako ste prepoznali priliku da Zlatni Lug postane najveće i najpoznatije turističko seosko gospodarstvo na ovome području?
Tijekom godina uspješnog poslovanja stvorile su se ideje, prilike i kapital za pokretanje nove tvrtke Zlatni Lug d.o.o. u području turizma i ugostiteljstva. Budući da živimo u prelijepom ruralnom dijelu Hrvatske, sa svim predispozicijama za ozbiljan razvoj seoskog turizma i pratećih sadržaja, odlučio sam samoinicijativno, uz posao kojim se uspješno bavimo, ući u investiciju ulaganja vlastitim sredstvima – samofinanciranja i ostvarenja cilja – izgradnje seoskog gospodarstva pod nazivom Zlatni Lug sa smještajnim kapacitetima, vinotekom i krčmom, sa zavidnom gastronomskom ponudom autohtonih slavonskih specijaliteta i vina poznatih vinara požeško-kutjevačkog vinogorja, koje se nalazi na lokaciji Donji Emovci i Emovački Lug, Požega. Osim toga, danas u ponudi imamo i kamp odmorište, izletište s ribnjacima i druge sadržaje.
Na OPG-u od cca 70 ha zemlje radimo na ekološkoj proizvodnji hrane, uzgoju stoke, a posebno smo ponosni na uzgoj slavonskog podolca, autohtone vrste goveda, i crnih slavonskih svinja. Imanje sadrži ribnjake s ribarskom kućom, sportsko-rekreativne sadržaje, poučne staze, biciklističke staze, mali zoološki s domaćim životinjama i divljači, izletište za turiste, dječje igralište…
U budućnosti planiramo veće zahvate i investicije na unaprjeđenju turističke ponude, stoga suradnju na projektima ostvarujemo i prijavama na natječaje Ministarstva turizma koje je već prepoznalo vrijednost naših projekata i podržalo nas potporama putem raznih turističkih programa. Zlatni Lug sustavno planski uvrštavamo u najpoželjnije turističke destinacije kontinentalnog turizma u Hrvatskoj te ostvarujemo suradnju s inozemnim turističkim tržištima i brojnim zadovoljnim gostima.
Treći i najmlađi projekt tvrtke Alles bila je Poljoprivredna televizija, pokrenuta 2012. kao prva i jedina hrvatska televizija specijalizirana za poljoprivredne teme. Otkud ova ideja, što planirate u budućnosti?
Osnivanjem Poljoprivredne televizije Požega, prve i jedine hrvatska poljoprivredne televizije koja donosi specijalizirani programski sadržaj vezan uz poljoprivredu, ruralni razvoj i hrvatsko selo, 2012. godine pokrenut je projekt davanja medijske pažnje poljoprivredi, ruralnom turizmu, proizvodnji hrane, očuvanju okoliša i zaštiti prirode, vodnih resursa, šuma i parkova te čuvanja izvornih običaja, čime je naša Slavonija izuzetno bogata i očuvana. Time smo za obradu dobili brojne teme koje su povezane i s ostalim djelatnostima koje putem marketinških aktivnosti i vlastite produkcije, znanjem i zalaganjem naših stručnih zaposlenika, pronose glas i sliku do naših gledatelja. Zadovoljni gledatelji često šalju pozitivne recenzije i podržavaju programsku shemu i teme koje se obrađuju.
Početkom jeseni u Požegi, već pet godina, Poljoprivredna televizija organizira sajam poljoprivrede i seoskog turizma „AgroTour Slavonija“, na koji se odaziva sve veći broj proizvođača poljoprivrednih proizvoda iz Slavonije i Baranje te vlasnika seoskih domaćinstava.
Kao i svima koji se bave medijskim poslom, krizna vremena ne idu „na ruku“ jer čim poslovni subjekti dođu u poteškoće iz bilo kojeg razloga (a posljednji je globalna pandemija), prvo „rezanje“ troškova odnosi se na marketing. No uvijek gledamo pozitivnu stranu, tako da se poslovanje nastavlja u dobrom smjeru i u bližoj budućnosti očekujemo rast ukupnog medijskog sektora.
Kroz Alles ste pokrenuli djelatnost koja tada, ali i danas ima veliku konkurenciju. Uspjeli ste bez obzira na sve. Kakva je danas situacija u ovom području?
Nikad na konkurenciju nismo gledali s neprijateljskog aspekta, osim na onu nelojalnu, već kao na poticaj i razvoj vlastitih snaga i resursa, kao i na mogućnost kvalitetne obostrane suradnje s konkurentskim tvrtkama, posebice posljednjih godina zbog globalizacije tržišta. Svatko od nas ima svoje mjesto na tržištu. Napredak ovisi o novim uslugama i tehnologijama, fleksibilnosti, inovativnosti, konkurentnosti, istraživanju i razvoju unutar svake tvrtke.
Zanimljivo je kako ste mi rekli da država možda nema razumijevanja za poduzetnike. Je li država do kraja utvrdila jednaka pravila za sve u biznisu? S jedne strane su poduzetnici, a s druge radnici.
Budući da je Hrvatska među najsiromašnijim zemljama u Europskoj uniji, a prema resursima za razvoj među najboljima, žalosno je što toliko zaostajemo s razvojem gospodarstva i standardom građana za ostalim zemljama EU-a. Iz tog razloga snosimo brojne posljedice, među kojima je najgora odlazak mladih, obrazovanih ljudi koji bi trebali biti nositelji razvoja i napretka u Republici Hrvatskoj, koja je zahvaljujući svom geostrateškom položaju i prirodnim resursima idealno mjesto za život.
Hrvatski poduzetnici opterećeni su visokim davanjima u odnosu na ostale zemlje Europske unije, nepotrebnim parafiskalnim nametima, kompliciranom i sporom administracijom, nemogućnošću naplate potraživanja. Potrebno je fleksibilnije radno zakonodavstvo.
Poduzetnici u Hrvatskoj sve više imaju problem s pronalaskom radne snage, upravo iz razloga što je došlo do otvaranja tržišta rada u Europskoj uniji, neujednačenih mjerila i kompetencija u RH i masovnog iseljavanja stanovništva, a time i pada nataliteta, što će nas dugoročno koštati razvoja i napretka zemlje. Mladi su nepovjerljivi i pesimistični, što nije dobro za budućnost.
U svom ste razvoju sigurno imali prekretnice i teške godine. I pored svega nikada niste ni pomislili na odustajanje. U svemu su važni volja i rad. Sjećate li se svojih prekretnica?
Početak je zaista bio “kruh sa sedam kora”, no bilo je i prekretnica, donošenja ključnih odluka u razvoju, gdje bih istaknuo odluku iz 2001. godine o izgradnji vlastitog poslovnog prostora te otvorenja trgovačkog centra Allesa u Industrijskoj ulici u Požegi.
Od 2002. godine Alles Elektrocentar prostire se na više od 3000 m2 prodajnog prostora s vlastitim parkiralištem, logistikom, otvorenim i zatvorenim skladišnim prostorom, upravom i ugostiteljskim objektom.
Onda su početkom 2008. došle krizne godine koje su bile posljedica globalne recesije, koja je uzrokovala pad gospodarskih aktivnosti, nedostatak potražnje i probleme u građevinskom sektoru, a sve se to što direktno, što indirektno doticalo i naše tvrtke.
Uz ogromne napore uprave, poslovnih partnera, kupaca, dobavljača i naših djelatnika uspjeli smo iz te situacije izaći “zdravi” i jači, spremni za nove izazove.
Sve smo to vrijeme imali dovoljno robe za tržište, uredno smo podmirivali obaveze i nismo otpuštali radnike te nismo bili kreditno opterećeni, što smatramo izuzetnim uspjehom u odnosu na tadašnju situaciju.
Razvojne strategije se trebaju ubrzano rješavati na nivou države i regija kako bi se ubrzale gospodarske aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta, posebice u perspektivnim područjima i regijama gdje je najveći odljev stanovništva.
U poslu trebaju ostati samo oni koji su sposobni i imaju znanja. Je li se tržište očistilo od onih kojima tu nije mjesto? Ušli smo u Europsku uniju i to je trebala biti poluga za ovo čišćenje.
Mogu reći da je u tom smislu došlo do poboljšanja, odnosno da su nezdrave, nelikvidne, prezadužene tvrtke uglavnom nestale s tržišta ili su se preoblikovale, a da se situacija znatno popravila s kvalitetnim i ozbiljnim tvrtkama i partnerima.
Sigurno imate ciljeve za narednih deset godina, ali za te ciljeve trebate osigurati kadrove, zar ne?
Naravno, kao i proteklih godina uspješno se nosimo s novim izazovima, novim trendovima i tehnologijama, pratimo inovacije i implementiramo ih u razvoj svog poslovanja. Zapošljavamo izuzetno kompetentne i stručne djelatnike, naše dugogodišnje zaposlenike, ali i mlađe generacije koje su dobile priliku za usavršavanje i primjenu svog stečenog znanja, primjenu novih tehnologija, korištenje društvenih mreža u svrhu razvoja poslovanja i slično.
I dalje ćemo ulagati u njihovo obrazovanje kako bismo u budućnosti zadržali čvrstu poziciju na tržištu, održali nivo konkurentnosti i rasta poslovanja, zadržali pozitivan status i prepoznatljivost na tržištu, koja se veže za naš slogan “Alles – Uvijek prvi”.
I na kraju, smatram da je potrebno reći da je Alles društveno odgovorna tvrtka koja ima bogatu i raznoliku suradnju s užom i širom društvenom zajednicom koju ćemo nastaviti s konkretnim akcijama i dalje, a koje se provode u odgojno-obrazovnim, sportskim, kulturnim, socijalno-humanitarnim i drugim kategorijama aktivnosti u kojima je takva pomoć potrebna radi poticanja i pomaganja projekata.
Tvrtka Alles dobitnik je velikog broja priznanja, diploma, pohvalnica i zahvalnica za suradnju, sudjelovanje, pomoć, donacije i sponzoriranje raznih humanitarnih, kulturnih i sportskih događaja.
