U svibnju 2021. godine započeli smo s uzgojem kalifornijske gliste i proizvodnjom glistala, a ekološka proizvodnja povrća za vlastite potrebe bio je logičan slijed, govori nam Igor Hršak s OPG-a Hršak – Kloštar Ivanić
Igor Hršak, inače elektrotehničar 20-ak godina zaposlen u HEP-u, bavi se uzgojem kalifornijske gliste i glistala na svom OPG-u u Kloštar Ivaniću, gdje živi sa suprugom Lidijom i dvoje djece. Njegova nesvakidašnja priča osim što zaslužuje pozornost, možda nekoga potakne i da se okuša u eko-poljoprivredi.
– Kako radim u smjenama po 12 sati, što uključuje i noćni rad, imam, recimo to tako, dosta ‘slobodnog’ vremena. Kada su djeca krenula u školu, to sam slobodno vrijeme odlučio iskoristiti kako bih popunio kućni budžet dodatnim poslom. Bilo je tu raznih ideja, ali vodio sam se time da taj posao mora biti u blizini kuće. Logičan slijed bilo je raditi nešto na malom komadu zemlje 0,5 ha, koji se nalazi uz obiteljsku kuću. Razmišljao sam čime bih se mogao baviti na relativno malom komadu poljoprivredne zemlje, a da ne iziskuje veliki početni kapital, kao npr. podizanje nasada borovnice, ili da ne iziskuje 7-10 godina čekanja da bi se uloženi kapital počeo vraćati, kao kod nasada lješnjaka ili oraha.
OPG Hršak nalazi se u Kloštar Ivaniću, mjestu nadomak Zagreba. Nositeljica OPG-a je supruga Lidija, a članovi OPG-a su moji roditelji i moja malenkost. Zasad kupcima nudimo glistal koji pakiramo u vreće od 20 litara, legla i mini legla glisti za vlastitu proizvodnju glistala, ribičima pokoju glistu za ribolov. U planu imamo proširiti svoj asortiman proizvoda na tekući glistal za prihranu povrća, voća, ratarskih kultura itd.
Najvažnija nit vodilja bila je ekološka proizvodnja
Čitajući o konvencionalnoj poljoprivredi i činjenici da je velik broj bolesti povezan s hranom koju konzumiramo, jer je ta ista hrana prekomjerno tretirana pesticidima i umjetnim gnojivima, ekološka proizvodnja povrća za vlastite potrebe bila je logičan slijed. Htio sam za svoju obitelj proizvesti zdravo povrće i znati što jedemo.
Pokušajte u svom okružju pronaći nekoga tko proizvodi povrće, voće ili bilo što na ekološki način i za prihranu koristi glistal. Kupite od tog proizvođača neko povrće i usporedite ga s povrćem iz nekog trgovačkog lanca. Siguran sam da ćete se ugodno iznenaditi.
U veljači 2021. godine, nakon razgovora s bratom Darkom koji mi je skrenuo pozornost na Josipa Mijakovića s OPG-a Mijaković, kasnije mog ‘mentora’ koji je nesebično podijelio iskustvo i savjete oko uzgoja kalifornijske gliste, odluka je pala upravo na njihov uzgoj.
Prikupljao sam informacije, pomno istraživao kako krenuti s uzgojem kalifornijske gliste i odrađivao korake koji su bili nužni, od pokretanja OPG-a do nabave materijala za izradu ‘bazena’, odnosno nastambi za gliste. Za ovaj je posao potrebno puno ljubavi. Da biste došli do konačnog proizvoda – glistala, sve mora proći 8-10 puta kroz ruke, no sam boravak na otvorenom u prirodi i učenje djece o ekološkoj proizvodnji hrane pričinjava mi posebno zadovoljstvo.
Koliko je u posao uključena cijela obitelj, kako izgleda podjela poslova? Tu su i vrijedne ručice Vaših najmlađih OPG-ovaca. Jesu li oni budućnost Vašeg posla?
Nismo radili podjelu poslova, nekako se to samo od sebe posloži. Svatko odradi onoliko koliko stigne. Ja se uglavnom bavim fizičkim dijelom posla i komunikacijom vezanom uz korištenje glistala, a dostavu kupcima na kućni prag odradi supruga s djecom. Vrijedne ručice najmlađih OPG-ovaca često sudjeluju u poslovima i procesu proizvodnje. Pokušavamo ih naučiti da treba stvarati vlastitim rukama, čuvati prirodu i živjeti u skladu s njom. Dok radimo, razgovaramo o budućnosti i nadam se da ćemo im uspjeti prenijeti ljubav prema takvoj vrsti posla. Kako je znao reći jedan veliki čovjek – “utvaram si” da moja djeca imaju privilegij odrastati uz jednu zdravu priču.
Što je to farma kalifornijskih glista? Koji je dio ove proizvodnje posebno važan kako bi proizvod bio kvalitetan?
Kalifornijske gliste su naoko mirna i tiha bića od kojih ljudi imaju ogromnu korist. Proces proizvodnje kreće tako da za njih napravimo nastambe koje zovemo “bazeni”.
Bazeni su napravljeni od betonskih blokova, a na dnu se nalazi 20-ak cm drenaže jer su ukopani u zemlju radi lakše regulacije temperature. Na taj sloj drenaže stavili smo “rabic” pocinčanu mrežicu koja je iznimno bitna zbog najvećih neprijatelja – krtica. Kada je nastamba spremna, na svaka 2 kvadratna metra ide jedno leglo glista. Pripremimo im stelju od 15 cm zrelog stajskog gnoja i na njoj ih nastanimo. Moramo paziti na temperaturu legla jer u ljetnim mjesecima ona ne smije prelaziti 34 °C, a zimi ispod 0 °C.
Također, moramo paziti i na vlažnost. Optimalna je oko 85%. Glista dnevno pojede, odnosno preradi otprilike onoliko gnoja ili neke druge organske hrane, koliko ona sama teži, otprilike 1 gram. 40% usisane hrane iskoristi za svoj rast i život, dok 60% izbaci u obliku kuglica – glisnjaka, odnosno humusa.
Nakon 15-ak dana dodajemo novi sloj i tako sve dok ne napunimo “bazen”. Potom slijedi proces odvajanja glista od prerađenog dijela, vadimo prerađeni dio, a gliste vraćamo na dno bazena i novi ciklus može početi. Nakon vađenja glistala, on sazrijeva, prosušuje se, prosijava i na kraju uvrećava. Vreće se vare kako bismo sačuvali vlažnost glistala i tek tada je glistal spreman za isporuku kupcima.
U ovom procesu je svaki korak važan. Ako zanemarimo bilo koji od ovih koraka, naš proizvod neće imati kvalitetu koju želimo prvenstveno za sebe, a onda i za svoje kupce.
Vaš proizvod je visokovrijedno gnojivo za voće, povrće, cvijeće… Ovo je na neki način specifičan posao/proizvod, čini mi se da nema puno ovakvih proizvođača. Zašto glisnjak zovu “crno zlato”?
Humus, lumbrihumus, glistal ili glisnjak je visokovrijedno, prirodno, organsko, ekološko gnojivo dobiveno preradom stajskog gnojiva i biootpada kao što su ostaci voća, povrća, lišća itd. Nezamjenjivo je u organskoj i ekološkoj proizvodnji povrća, voća, vina, maslina, cvijeća pa i ratarskih kultura. Uz kvalitetan glistal nemate potrebu za dodavanjem mineralnih, tj. umjetnih gnojiva.
Ne znam točan broj, nazovimo ih tako, ozbiljnijih proizvođača glistala u Hrvatskoj, ali po mojim saznanjima nema nas mnogo. Zovemo ga “crnim zlatom” jer poboljšava strukturu tla i čini ga plodnijim. Sadrži mnogo mikro i makroelemenata, tj. hranjivih tvari koje su topive u vodi i koje tako postaju dostupne biljkama. Za taj dio su zaslužne gliste koje razgrađuju i miješaju hranjive sastojke i elemente potrebne biljkama za rast. Glistal sadrži visoku koncentraciju mikroba i korisnih bakterija, već spomenute makro i mikroelemente te biljne hormone rasta. Neutralne je pH vrijednosti, sadrži dvostruko više kalija, trostruko više magnezija, četiri puta više dušika i čak šest puta više fosfora od stajskog gnojiva.
Za razliku od stajnjaka, možemo ga dodavati biljkama bilo kada i u bilo kojim količinama, nema straha da će spaliti korijen biljke. Štoviše, preporučljivo ga je dodavati direktno ispod korijena biljaka. Korištenjem glistala su povrće, voće i svi ostali plodovi zdraviji, sočniji i veći, a samim time i ukusniji. Povećava se veličina biljke i korijenskog sustava te biljka postaje otpornija na razne bolesti i vanjske utjecaje.
Korištenjem glistala poznato je da se povećava udio C vitamina za 100% kod rajčica i paprika, u krumpiru za 200%, a u mrkvi i peršinu do čak 500%. Upotrebom glistala smanjuje se potreba za zalijevanjem jer je on poput spužve i zadržava vodu. Glistal nema neugodan miris, pa je samim time pogodan i za prihranu kućnih biljaka. Radio sam jedan mali eksperiment, dao sam svojoj djeci kupljenu mrkvu i mrkvu iz našeg vrta, prvo da je pomiriše i da je onda probaju, mislim da ne moram govoriti o njihovoj reakciji. Nisu oni jedini koji su ovako reagirali na povrće iz našeg povrtnjaka. Mene ti okusi i mirisi podsjećaju na plodove iz bakinog vrta dok sam bio u godinama u kojima su danas moja djeca.
Uz proizvodnju glisnjaka imate i dodatne proizvodnje kao dopunu osnovnoj djelatnosti. O čemu se radi?
Uz proizvodnju glisnjaka odlučili smo se za proizvodnju presadnica raznog povrća, uzgoj povrća, prvenstveno za svoje potrebe, ali kako nas je urod iznenadio, nešto podijelimo obiteljima koje nemaju mogućnost proizvesti ili kupiti povrće, a nešto se i proda pa tako pridonesemo kućnom budžetu. Na svom primjeru ljudima želimo pokazati da se uz malo truda i kvalitetno organsko gnojivo može proizvesti ukusno i zdravo povrće za svoju obitelj.
Specifičnost ovog posla i jedan od najvećih pluseva zašto smo se odlučili baviti ovim poslom, jest taj da kad jednom spakirate glisnjak u vreće, on se praktički ne može pokvariti. To uvelike olakšava cijelu priču. Najveće priznanje nam je kada se kupci vrate zadovoljni i povećavaju svoje narudžbe.
Jeste li zadovoljni postignutim? Jesu li se upornost i “ludost” ipak isplatili?
Postali smo potrošačko društvo, usudio bih se reći društvo koje ne želi fizički raditi. Ako tako gledamo na ovaj posao, zasigurno nije lako. S druge strane, ako gledamo tako da svojim radom ispunjavamo svoje zamisli i ciljeve, da ipak činimo nešto dobro za sebe, za društvo oko nas i, na kraju krajeva, za budućnost naše djece, onda svakako moramo biti zadovoljni. Upornost i “ludost” isplatili su se i isplaćuju se svakim danom, svakim osmijehom naših najmlađih dok nešto rade na našem OPG-u, a posebno svakim zadovoljnim izrazom lica dok ubiremo i konzumiramo plodove svog rada.
Kako postižete konkurentnost, a istovremeno i kvalitetu? Vjerojatno su za ovu proizvodnju potrebni edukacija, praćenje novih tehnologija…
Kvalitetu održavamo tako da se držimo pravila proizvodnje glistala. Rekao bih da u ovom poslu nema konkurentnosti jer mi, proizvođači, djelujemo poput neke male zadruge. Komuniciramo, dijelimo iskustva, iznosimo problematiku i pokušavamo jedni drugima pomoći savjetima, ali i preporukom kolega koji se bave ovim poslom u slučaju da dobijemo upit iz njihova kraja ili ako mi nemamo dovoljno glistala.
Poslu ste se posvetili do kraja, no pronašli ste vremena i za neka svoja zadovoljstva i hobije. Odličan ste igrač stolnog tenisa. Jeste li u tom dijelu postigli značajnije sportske uspjehe?
Kada se upustite u ovako nešto, jednostavno vas vuče da dajete sebe do kraja. Nekih zadovoljstava sam se kratkoročno odrekao zbog posla i ulaganja u isti, kao npr. vožnje i posjedovanja motocikla, moje velike strasti, ali nekih zadovoljstava se nisam mogao i morao odreći.
Sport je općenito moja velika strast i ljubav. U šali bih rekao da je svaki odlazak na trening ili utakmicu moj mali uspjeh. Ljubav prema stolnom tenisu traje već nekih 25 godina i smatram ga cjeloživotnim sportom. Od 1999. godine natječem se, uz kraće prekide, u amaterskoj stolnoteniskoj organizaciji SOKAZ. Sudjelujem na ponekom turniru kada mi to vrijeme i obaveze dozvole, kao i na radničkim sportskim igrama. Osvojim ponekad i neku medalju ili pehar. Nedavno sam dobio poziv da se priključim ekipi koja se natječe u 2. hrvatskoj stolnoteniskoj ligi. Neka je zdravlja pa da se okušam i u tom rangu natjecanja.
Kažete kako ste svakom novom sezonom, svakim novim danom sve jači i odlučniji. Jeste li ostvarili svoje snove ili je to ipak samo početak?
Svakim danom učimo i skupljamo iskustvo. Ubrzali smo radove, olakšali si nekim strojevima i nadamo se da ćemo si još olakšati da ipak ne bude sve čista fizikalija. Nakon skoro dvije godine bavljenja ovim poslom, možemo napraviti neki presjek i reći da sada znamo dosta toga o uzgoju kalifornijskih glisti, kako glistal utječe na biljke i tlo, ali još uvijek moramo puno toga naučiti i svakako imamo prostora za napredak. Moje mišljenje je da je ovo tek početak.
Naši kupci su većinom ljudi koji žele proizvesti povrće i voće za svoje vlastite potrebe, no nađe se tu i pokoji kupac koji se bavi poljoprivredom naveliko i neki obrti koji se bave uređenjem okoliša. Svoj proizvod plasiramo putem Facebook stranice na kojoj povremeno objavimo ono što radimo. Svakim danom raste broj pratitelja našeg OPG-a, a samim time se širi i krug naših kupaca, no vjerujemo da i usmena predaja dovodi kupce na naš prag.
Ima li ova proizvodnja budućnost?
Nedavno sam čitao da su najveći potrošači glistala Španjolska, Italija i Nizozemska, a proizvedu samo 10% svojih potreba. Konvencionalna poljoprivreda svake godine osiromašuje tlo, tj. plodnu zemlju, umjetna gnojiva su sve skuplja, a prinosi svake godine sve manji.
Svi koji se bave nekom poljoprivrednom proizvodnjom počinju razmišljati o ekološkoj proizvodnji. Vjerujem da u današnje vrijeme, kada su informacije nadohvat ruke, nije teško pronaći informaciju ili iskustva poljoprivrednika koji su probali i uvjerili se da postoji prihrana za povrće, voće, vinovu lozu, masline i sve ratarske kulture koja nije štetna za tlo, a samim time i za nas koji sve to konzumiramo. Prinosi svake godine rastu jer takvom poljoprivredom tlo oživljava i postaje onakvo kakvo treba biti, zdravo i plodno, a samim time i plodovi postaju sočni, zdravi i ukusni. Također, u mom se okružju sve više obitelji vraća vrtu i proizvodnji vlastitog voća i povrća – što me iznimno veseli. Smatram da malim koracima idemo dobrim putem prema svijetloj budućnosti.
Kao i u svakom drugom poslu – i u ovom postoji rizik. Rizik od prekomjernog naleta vode, visokih i niskih temperatura, krtica, poljskih miševa i voluharica. U kolovozu prošle godine krtica nam je ušla u bazene i u nekoliko dana pojela sve gliste. Sanirali smo bazene, spasili što se spasiti dalo i nadamo se da takvih iskustava više nećemo imati. Od jednog bazena smo strpljivim radom razmnožili gliste i trenutno imamo 40 m2 površine bazena gdje proizvodimo glistal. Kažu ljudi da se svaka škola plaća, pa smo tako i mi platili svoju.
