Za ovu godinu svakako možemo reći kako je po mnogočemu različita od prijašnjih. Nalazimo se u nekom obliku poslovanja koji predstavlja “novo normalno“, ali ne možemo reći da ne čekamo povratak na “samo normalno”. Ta je situacija jednaka i kod nas u event menadžment industriji. Zadnjih, sada već sedam mjeseci, sastoje se od pojmova poput ograničenja, restrikcija ili zabrana, preporuka HZJZ-a… Svakodnevno se pojavljuje ograničenje broja ljudi na eventima, ograničenja samih evenata ili odustajanje zbog nemogućnosti usuglašavanja s mjerama.
Udarac na evente
Svakako treba naglasiti da postoji dodatan udarac na održavanje i planiranje održivih evenata. U situaciji kada je održivost izašla na površinu i kada su ljudi počeli malo više obraćati pažnju na ono što rade i način na koji rade, u trenutku kada se svijet krenuo oporavljati bez svakodnevnih letova i broja turista na pojedinim destinacijama, sve nas je dočekala ona crna strana pandemije – maske i rukavice koje se ne mogu reciklirati, povratak na korištenje jednokratnog pribora, ali i socijalna distanca. Kako je to utjecalo na održive evente?
Skupina za koju možemo reći da je definitivno najviše pogođena ovim svakodnevnim restrikcijama je svakako catering. Izostanak višekratnog pribora, čaša ili salveta, uklanjanje švedskih stolova, u nekim hotelima čak i dodatno pakiranje hrane u neodrživu ambalažu, sve su nas vratili korak unazad kod planiranja održivog eventa. Ako se postavi pitanje koliko je opravdano korištenje jednokratnog pribora ukoliko je alternativa npr. pranje salveta i stolnjaka na 90 stupnjeva u perilicama rublja, ili posuđa u profesionalnim perilicama koje postižu 70 stupnjeva, zapravo ćemo vidjeti kako je uporaba jednokratnog pribora ovdje neopravdana.
I drugi segmenti su pogođeni ovom pandemijom
Od transporta kod kojeg se javljaju restrikcije, zbog kojeg nismo u mogućnosti uštedjeti na emisiji CO2 prilikom dolaska i odlaska na event, preko lokacije održavanja eventa čiji nam je izbor ograničen zbog kvadratura, odabira između otvorenih i zatvorenih pa sve do izložbenog prostora koji mora biti prilagođen mjerama koje se često mijenjaju, a koje je gotovo nemoguće predvidjeti.
Pravi primjer toga je i prva održiva konferencija u Hrvatskoj koja se trebala održati ove godine. Zbog svih restrikcija, nažalost, morala je biti odgođena. Smanjenje broja sudionika kako bi se održao potreban razmak, utjecaj na program koji je rezultirao nemogućnošću održavanja cjelokupnog sadržaja, uvođenje već spomenutog jednokratnog pribora čime se gubi jedan cijeli segment eventa pa sve do straha koji je trenutno u ljudima koji ne znaju hoće li im novac koji će dati za kotizaciju biti ključan u trenutku kada ostanu bez posla.
Bez obzira na sve navedeno, još uvijek postoje segmenti održivih evenata na koje ova pandemija nije imala utjecaj, poput smještaja, komunikacije, društvenog aspekta eventa, materijala na eventu i reciklaže te tehnologije. Upravo zato trebamo u ovom “novom normalnom” učiniti pomak i fokusirati se na navedene segmente kako bismo bili spremni po povratku u normalno prigrliti i druge segmente održivih evenata i razvijati svoje evente u pravom smjeru prema boljoj i kvalitetnijoj budućnosti.
