Iza Aleksandra Vlahovića je 35 godina poslovnog iskustva u gotovo svim područjima privrednog i društvenog života. Karijeru je započeo kao konzultant u Ekonomskom institutu, a od 1995. počinje raditi u Deloitteu. Od 1998. godine bio je partner u Deloitteu Central Europe i vodio je ured u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Od 2000. do 2004. godine, kao ministar u Vladi Republike Srbije, bio je odgovoran za proces privatizacije i institucionalni razvoj privatnog sektora. Nakon toga sa svojim partnerom osniva investicijsko-konzultantsku tvrtku, a u tom je poslu i danas. Od 2011. godine predsjednik je Saveza ekonomista Srbije. Danas je i član Uprave Erste banke Srbija, kao i Wiener Städtische osiguranja. Bio je angažiran i u sportu kao predsjednik sportskog društva Crvena Zvezda i Odbojkaškog saveza Srbije.
Imate zaista bogatu poslovnu karijeru. Što biste izdvojili kao nešto što je utjecalo na Vaš daljnji poslovni put?
Posebno bih izdvojio razdoblje koje sam proveo u Vladi Republike Srbije, koju je predvodio jedinstveni i neponovljivi Zoran Đinđić. Bio sam ministar za privatizaciju u veoma osjetljivom i turbulentnom vremenu. Trebalo je pokrenuti procese, nakon deset godina tapkanja u mjestu za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića. Povjerenje i samostalnost u definiranju načina privatizacije i izgradnji institucija, koje sam imao od Zorana Đinđića, zapravo su potvrda koliko je taj čovjek bio vrijedan. Okupio je tim eksperata, dotad izvan politike, i vjerovao je u njega. Razdoblje rada sa Zoranom pridonijelo je tomu da se u vrijednosnom smislu dodatno izgradim te se zaista ponosim time što sam bio dio njegove Vlade.
Povod za ovaj razgovor je 30. Kopaonik biznis forum koji će se održati od 5. do 8. ožujka 2023. Sigurno nije bilo lako održati ovaj kontinuitet. Forum je postao jedan od najvećih i najznačajnijih događaja u regiji. Kako ste u tome uspjeli? Osjećate li posebne emocije nakon svih ovih godina?
Na ovim našim prostorima, koji se odlikuju diskontinuitetima u gotovo svim društvenim sferama, zaista je velik pothvat ostvariti kontinuitet tijekom 30 godina bilo kojeg događaja. Prije 30 godina, kada je grupa entuzijasta u Savezu ekonomista Srbije (među kojima sam i sam bio) došla na ideju da osnuje Kopaonik biznis forum, zaista nije mogla ni da predvidi veličinu i značaj koji ovaj događaj ima danas. Godišnje okupljanje nije prekidano čak i u najizazovnijim vremenima sankcija, rata, pa i pandemije koronavirusa, na što smo posebno ponosni. Tijekom svih 30 godina Forum je rastao u organizacijskom i sadržajnom smislu. Najprije je to bio jednodnevni događaj, pa smo tijekom vremena stigli do četiri dana, koliko traje danas. U početku smo imali 4-5 panela, razgovora, a danas imamo, s plenarnim sesijama, više od 40.
Na prvom Forumu bilo je prisutno 80 sudionika, a ove godine očekujemo 1500. Posljednjih 10 godina imamo sve veći broj sudionika iz regije te smo zbog toga Forum prilagodili tematski. Premostili smo nacionalne granice, što nam je bio i cilj koji smo 2012. definirali. Drago mi je da velik broj sudionika iz akademske i privredne zajednice dolazi iz Hrvatske. I da, zadovoljni smo dosadašnjim uspjehom, ali, vjerujte, ne spavamo na lovorikama. Već sada znamo kako ćemo dalje razvijati ovaj događaj.
Ilustrirajte nam Forum kroz ovih 30 godina…
Već sam spomenuo da smo u startu imali 5 panela i 80 sudionika. Danas imamo 40 panela i više od 200 panelista koji sudjeluju u programu i dolaze iz Srbije, regije i svijeta. Ove godine očekujemo 1500 sudionika na Forumu. Promijenila se i struktura sudionika. Na početku su to uglavnom bili ljudi iz akademske zajednice i nešto malo privrednika. Danas dolaze vodeći privrednici iz zemlje i regije, akademski analitičari iz svijeta, predstavnici međunarodnih financijskih organizacija, ambasadori zemalja EU-a, SAD-a i drugih ključnih zemalja, predstavnici vlada. Danas oni koji sjede u publici dolaze iz privatnog sektora, a nekada je dominantan broj bio iz države i javnih firmi. U proteklih 30 godina imali smo više od 15000 sudionika, 500 panel sesija i oko 3000 panelista. Također, broj kompanija koji daju podršku Forumu značajno se povećao. Na početku je bilo nekoliko firmi, a danas približno 60. Da spomenem da je partner Foruma od 2016. godine Mastercard. Stoga, manje u šali, a više u zbilji, kažemo: Mastercard podržava samo najbolje, one čija je vrijednost neprocjenjiva – Ligu šampiona i Kopaonik biznis forum.
Svake godine imate centralnu temu, a ove je godine to “Težnja za održivom ekonomijom u neizvjesnim vremenima: Veliki izazovi za Srbiju i zapadni Balkan”. Koliko su danas zaista neizvjesna vremena za sve države u regiji?
Kronološki gledano, centralne teme su određivane u skladu s aktualnim trendovima. 90-ih godina prošlog stoljeća teme su se odnosile na makroekonomsku stabilizaciju u uvjetima sankcija i izvanrednih okolnosti. Fokus razgovora se tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća usmjerava prema ekonomskoj tranziciji i posebno privatizaciji. Tijekom proteklog desetljeća, program Foruma postepeno proširujemo i uvodimo teme koje nisu striktno vezane za makroekonomski okvir. Stoga teme kao što su: obrazovanje, mladi, rodna ravnopravnost, kreativna industrija, kultura, digitalizacija, četvrta industrijska revolucija, zaštita životne okoline, klimatske promjene, zelena tranzicija – danas imaju dominantan značaj.
Ovogodišnja centralna tema se logički nametnula. Živimo u vremenima izraženih geopolitičkih i ekonomskih rizika. Pritom je ovisnost privreda regije, pa i Srbije, od konjunkturnih kretanja, prije svega, u eurozoni, više nego očita. Kad analiziramo ključne makroekonomske agregate, npr. Srbije, može se zaključiti da je fiskalna pozicija zadovoljavajuća i solidna. Ali slična je situacija bila i prije početka velike financijske krize 2008. godine, nakon čega je uslijedilo kretanje bez cilja sve do 2015. godine. Moja poanta je da je potrebno prepoznati i otkloniti sistemske, inherentne rizike, da bismo podigli stupanj otpornosti naše ekonomije, odnosno unaprijedili mehanizme zaštite. To se odnosi i na čitavu regiju.
Tijekom četiri dana održat će se niz panela i posebnih događanja. Imate i specijalnog gosta na Forumu – Indermita Gilla, glavnog ekonomista Svjetske banke i višeg potpredsjednika za ekonomiju razvoja, koji posjeduje izuzetno iskustvo u brojnim područjima. O čemu će govoriti?
Gospodin Indermit Gill je vodeći ekonomist Svjetske banke i njegovo izlaganje će biti popraćeno s pažnjom. On će govoriti o prognozama globalne ekonomske aktivnosti, s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju, grupu kojoj i naša regija pripada. Očekujem da će identificirati rizike budućih konjunkturnih kretanja. Bit će zanimljivo ‘iz prve ruke’ dobiti objašnjenje zašto se projekcije globalnog rasta Svjetske banke dramatično razlikuju od predviđanja Međunarodnog monetarnog fonda. Podsjetit ću da MMF prognozira globalni rast od 2,9%, a WB svega 1,7%. Naravno, očekujem da g. Gill, u cilju formuliranja adekvatne ekonomske politike zemljama regije, da neke preporuke.
Ovogodišnji Kopaonik biznis forum stavlja naglasak i na regiju. Izazovi s kojima se susreću države zapadnog Balkana traže adekvatne odgovore. Možemo li i kako eliminirati prepreke za suradnju na političkom, ali i ekonomskom planu?
Fascinantno mi je i neshvatljivo da se odnosi zemalja u regiji mijenjaju, pogoršavaju ili poboljšavaju u ciklusima. ‘Zahvalu’ za to dugujemo politici. Sasvim suprotno, političari bi trebali biti ti koji otklanjaju barijere za poslovnu suradnju. Nažalost, najčešće predstavljaju prepreku. Privrednici uvijek nalaze načine, čak i u najtežim vremenima, da surađuju i sve što traže jest da se ne postavljaju nove, politikom izazvane, prepreke. Suradnji u regiji je snažno doprinijela CEFTA, kasnije i Berlinska inicijativa, a danas tomu doprinosi inicijativa Otvoreni Balkan. Zapadni Balkan ima ogroman problem infrastrukturnog gapa i tek u proteklih nekoliko godina čini se da naši političari to počinju shvaćati. Pohvalio bih Srbiju koja je puno uložila u izgradnju putne i željezničke infrastrukture, a u posljednje vrijeme te trendove prate i Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Mi moramo imati jednostavnu transportnu povezanost koja će osigurati brži i konkurentniji protok robe. Također, potrebno je obrisati granice za pokretljivost ljudskog kapitala, kao i za normalan i siguran put ulaganja novčanog kapitala. Prošlost treba ostaviti povjesničarima, a mi, ako smo dovoljno pametni, trebamo razmišljati o tome kako izgraditi bolju budućnost za nas i generacije koje dolaze.
Bez obzira na političku realnost, koliko je važna suradnja država u regiji na gospodarskom planu? Može li i kako ova suradnja povezati države, pronaći zajedničke gospodarske točke koje su svima jednako važne?
Odgovor na ovo pitanje je manje-više već dano. Dodat ću samo jedan podatak koji jasno oslikava značaj regionalne suradnje za Srbiju. Za moju zemlju je, gledajući s aspekta ukupnog obujma izvoza, Bosna i Hercegovina važnija od Rusije i Kine zajedno. Dakle, da budem jasan, više se izvozi u BiH nego u spomenute dvije zemlje zajedno. Sa svim zemljama u regiji zapadnog Balkana, a i šire gledajući, Srbija ima suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni ili ostvarenu ravnotežu. Veoma sam ponosan na činjenicu što smo u vrijeme Vlade Srbije u kojoj sam bio ministar, otvorili granice za sve investicije iz regije. Velik broj slovenskih i hrvatskih investitora uložio je svoj kapital u srpsku privredu i doprinio njenom razvoju. Dakle, pokazali smo da nemamo nikakve predrasude ili, pak, animozitete koji su povezani s destinacijom iz koje investitori dolaze. Drago mi je da su sve vlade poslije nas nastavile s ovakvom politikom, bez obzira na povremeno zaoštravanje političkih tenzija između država.
Danas je posebno važno područje energetike i njezine sigurnosti. Očekuju li sve države u regiji posebni problemi u ovom području? Kako ih prevladati?
Sve države u regiji očekuje tzv. “zelena energetska tranzicija”. Potpisivanjem European Green Deala u Sofiji 2020. godine zemlje zapadnog Balkana preuzele su jasne obaveze u pogledu energetske transformacije. Agresijom Rusije na Ukrajinu potreba za podizanjem energetske sigurnosti dodatno je dobila na ubrzanju. Srbija je pod velikim utjecajem zbog uvoza prirodnog plina iz Rusije, stoga bi završetak interkonekcije s Bugarskom, kojom bi se osigurao uvoz plina iz drugih zemalja (Azerbajdžana i sl.), kao i priključka prema Grčkoj za korištenje tekućeg plina, smanjio utjecaj Rusije u velikoj mjeri. Naravno, izgradnja novih plinskih skladišta jedan je od prioriteta u ovoj i narednim godinama. Potencijali Srbije za dalji razvoj hidro, vjetro i solarne energije veliki su i strategijom budućeg razvoja to je u potpunosti obuhvaćeno.
Sudjeluje li na Forumu i Hrvatska? Može li ona, kao članica EU-a, pomoći drugim državama zapadnog Balkana da brže uđu u EU, ali i ostvare daljnji gospodarski razvoj?
Svake godine imamo goste iz Hrvatske. To su privrednici koji su sa svojim tvrtkama prisutni u regiji. Također, naši gosti su i profesori sa Sveučilišta u Zagrebu. Savez ekonomista Srbije ima odličnu suradnju s Hrvatskim društvom ekonomista, pa su na Forumu prisutni i njihovi predstavnici. Iskustvo Hrvatske u procesu pridruživanja EU-u je od dragocjenog značaja za sve zemlje koje su u ovom trenutku u “čekaonici”. Vjerujem da bi i za Hrvatsku i njezinu privredu ulazak zemalja regije u EU donio dodatni boljitak.
Budućnost Europske unije i zapadnog Balkana, Vaše viđenje?
Za mene dileme nema – zapadni Balkan po svemu pripada EU-u. U pitanju nisu samo vrijednosti koje dijelimo, već i činjenica da se dvije trećine vanjskotrgovinske suradnje zemalja zapadnog Balkana realizira s EU-om. U sličnom postotku investicije iz EU-a sudjeluju u ukupnim direktnim stranim investicijama. Međutim, svaka zemlja regije mora ispuniti uvjete, odnosno dostići standarde da bi bila spremna za punopravno članstvo. To se najmanje u ovom trenutku odnosi na privredne reforme, a najviše na vladavinu prava, institucije, kako one koje reguliraju tržište – tako i one koje garantiraju pravnu sigurnost. S druge strane, mislim da bi za EU bilo dobro da mnogo brže, konkretnije i efikasnije radi, zajedno s vladama zapadnog Balkana, na reformama u spomenutoj oblasti. Nije dobro da regija bude prepuštena utjecaju drugih. Velik je problem što EU danas ima vlastite dileme, tenzije, dezintegracijske procese, koje očito ne može riješiti u kratkom roku. Nedostaju istinski politički lideri. Međutim, bez obzira na sve, siguran sam da je budućnost zapadnog Balkana u Europskoj uniji izvjesna. Prije ili kasnije. Što prije – to bolje!
