Tajna mog uspjeha je autentičnost

Ako sam dobra, hrabra i autentična, onda volim sebe. I to je dovoljno!

kristina-kuzmic

Osječanka Kristina Kuzmič slavnu Opru Winfrey osvojila je svojim šarmom, iskrenošću i karizmom, dokazavši time da se snovi ostvaruju bez obzira na to kako se “mali” ponekad osjećamo. Na Oprinoj TV postaji dobila je vlastitu kulinarsku emisiju i otada živi svoj “američki san”. Kad ju je vidjela, Oprah je rekla: “Što je to? To je tako šarmantno i karizmatično, tako povezano s publikom da odmah pomislite: ‘Želim biti ona, takva sam kao ona’. Kristina to ima! Ona je ‘It plus’ djevojka. Želim je gledati!”

Ta posebna djevojka dala je i jedan poseban intervju za Poduzetnik, otkrivši nam neke svoje tajne, osjećaje, motivaciju, stavove o roditeljstvu, obitelji, poslu i svojoj domovini…

Čitajući o tvom životnom putu i karijeri, dobio sam dojam da si imala nekoliko različitih poglavlja. Kako bi ti predstavila sebe i svoj put?

Kristina Kuzmič je majka, supruga, prijateljica koja živi sasvim normalnim životom ispunjenim nekim izvanrednim trenucima. A život! Život nas ponekad iznenadi na najgori mogući način, a onda, ako smo se voljni potruditi, nas zna iznenaditi na najbolji način. To je istina koja vrijedi za sve nas. Imala sam faze u svom životu kad nisam imala samopoštovanja i one faze u kojima sam se osjećala jako samouvjereno, zatim faze financijskih i emocionalnih borbi, pa faze u kojima sam se osjećala vrlo uspješnom. Ups and downs!, kako kažu neki.

Doseliti se iz Hrvatske u SAD s 14 godina sigurno nije bilo lako. Koliko je trajala prilagodba?

Definitivno je trebalo neko vrijeme da se prilagodim i naviknem na posve drukčiju kulturu. Kad razmišljam o tom razdoblju, rekla bih da je usredotočenost na snagu, umjesto na slabosti, bila ključna pomoć u pronalaženju pravoga puta.

Sve se iz temelja promijenilo kada te planetarno popularna Oprah Winfrey, između 20.000 kandidata, odabrala za svoj show. Naime, pobijedila si u prvom izdanju emisije “Your Own Show” i otvorila su ti se mnoga vrata koja su dotad bila nepoznata ili zatvorena. Kakav je osjećaj?

Iskreno, vjerujem da otvorena vrata čekaju svakoga tko je voljan potruditi se. Mi smo ljudi skloni protratiti dobar dio života čekajući. Čekamo da se dogodi ovo ili ono prije nego što u potpunosti počnemo živjeti svoj život. Čekamo uvijek nešto novo, nešto drugačije ili bolje da bismo bili zadovoljni. Čekamo da netko dođe do nas i otvori nam ta vrata. Pokrenite se! Potrudite se! Pronađite vrata i sami ih otvorite! Možda će trajati duže nego što ste očekivali, možda će biti teže nego što ste očekivali, ali vi već imate sve alate i svu snagu da ostvarite bolje sutra. Počnite koristiti te svoje alate i vidjet ćete kako se vrata polako sama otvaraju. Osjećaj je nevjerojatan!

Ostvarila si “američki san”, kako mi to volimo reći, ali nisi postala neka nedodirljiva zvijezda. I dalje si opuštena, iskrena, otvorena mlada žena s jasnim stavom.

Pa ja upravo vjerujem da tajna mog uspjeha i jest u autentičnosti. Svaki put kad u životu nisam bila autentična, kad sam pokušala biti netko drugi ili pokušala mijenjati svoju osobnost misleći da će me to učiniti simpatičnijom ili prihvaćenijom, promašila bih. Ne vjerujem da možemo biti istinski sretni i sigurni u sebe ili živjeti svoj san ako nismo autentični. A s autentičnošću dolazi i tako slatka sloboda. Nema pretvaranja, prenemaganja, nema lažiranja, nema stresa oko toga sviđate li se ljudima ili ne. Ne moraju me baš svi voljeti ili se slagati sa svime što kažem. Ako sam dobra, hrabra i autentična, onda volim sebe. I to je dovoljno!

“Pokrenite se! Potrudite se! Pronađite vrata i sami ih otvorite!”

Mnogi poduzetnici govore nam kako su uspjeli tako što su hobi pretvorili u posao i napravili uspješan biznis. Slično je i kod tebe.

Da, presretna sam što je tako ispalo. Hobi sam pretvorila u posao. Sve je zapravo počelo strašću i pitanjem kako mogu pomoći drugima da se osjećaju manje sami. Sada kada mi je to postalo karijerom, još uvijek sam usredotočena baš na tu želju od koje je sve počelo – kako drugima mogu biti ono što je meni toliko trebalo dok sam bila na dnu.

Tvoj show danas prati više od 3 milijuna ljudi. Impresivna brojka! Kako svaki dan uspijevaš biti kreativna, zanimljiva, drukčija i produciraš nešto novo što već nije viđeno?

Dobro pitanje! To uopće nije moguće jer ja nemam nadljudske moći. Samo sam čovjek. Ponekad moram reći NE raznim ponudama i novim prilikama, a često moram tražiti pomoć drugih. Ipak, najvažnije od svega što mi se dogodilo jest da sam prestala od sebe očekivati da budem savršena u svemu što radim. Radim što mogu, kada i kako mogu, s onim što trenutno imam. Mislim da je to jedini način da sačuvam svoj duševni mir.

Videa o roditeljstvu bila su stvarni početak tvoje karijere. Oduvijek si željela biti majka i izvođačica. Kako tvoja obitelj reagira na tvoj show?

Svaki roditelj kojeg sam ikada upoznala ima svojih poteškoća. Svatko od nas ima svoje specifične nesigurnosti, brige, sumnje, osjećaj da nešto ne radi dobro. To me potaknulo da kroz videozapise, nekad smiješne, nekad ozbiljne, zaista pokažem što to znači “navijati za roditelje”. Od početka ovog ludog putovanja, suprug mi je velika podrška u svakom smislu. On je jedan od najplemenitijih ljudi koje poznajem. Moj najstariji sin ima 16 godina, ogromno srce i puno talenata. Već ga vidim kako jednog dana i sam stvara karijeru u kojoj će pomagati ljudima. Moja kći će uskoro navršiti 15 godina i najpametnija je osoba u našoj obitelji. Plemenita je i hrabra, mnogočemu me baš ona naučila. Moj najmlađi sin ima 5 godina i jedan je od najsmješnijih ljudi koje sam upoznala. Definitivno je naslijedio moj “izvođački” gen. Inače smo tipična obitelj koja se voli, ali kao i druge obitelji, prolazi dane neslaganja i svađe. Imamo svoje neuspjehe i uspjehe, opraštamo jedni drugima, a zatim opet radimo iste pogreške. Moja obitelj daleko je od savršene, ali jako, jako se volimo i to je u konačnici najvažnije.

Svima nam ponekad ponestane samopouzdanja. Koliko je važna obiteljska potpora u poslu kojim se baviš?

Vrlo važna, jer nitko ne želi živjeti ili raditi izolirano. U svojoj novoj knjizi “Hold on, but don’t hold still” (“Drži se, al’ se ne zadržavaj”), među ostalim pišem kako svi želimo biti najbolji, ali je to najbolje gotovo nedokučivo bez drugih. Potrebni su nam drugi kako bismo bili najbolji. Potreba za pomoći i potporom naših bližnjih nije znak slabosti. To je znak snage.

Nama se baš čini da si ti uvijek vedra i nasmijana te da ti sve ide od ruke.

Oh, da, da! Ja sebe nazivam pesimistom u remisiji (postoji cijelo jedno poglavlje u mojoj knjizi s tim naslovom). I dalje se borim s negativnim osjećajima, ali sam naučila ne zadržavati se dugo na njima, već brzo pronalaziti ono pozitivno što me podiže. Nije svaki dan dobar dan, ali u svakom danu ima nešto dobro. Imam alate i vježbe koji mi pomažu da se brzo dignem i budem opet pozitivna osoba. I definitivno mi ne ide sve od ruke! Popis stvari/kvaliteta koje nemam i ne mogu uvijek će biti duži od popisa stvari koje imam i mogu raditi. Ključ je u tome da prestanemo biti opsjednuti tim dugim NE-popisom i usredotočimo se na kraći DA-popis stvari koje možemo/znamo raditi i da onda s njima i učinimo nešto predivno.

Izašla je nedavno tvoja nova knjiga. Hoće li doći do Hrvatske?

Moja nova knjiga nosi naslov “Hold on, but don’t hold still” (“Drži se, al’ se ne zadržavaj”). Zasad je dostupna na engleskom, a u pripremi je i Profilovo hrvatsko izdanje koje bi kroz nekoliko mjeseci trebalo biti u hrvatskim knjižarama. Jako mi je drago da će biti na mom materinskom jeziku. Sadržaj obuhvaća različite teme, zapravo borbe kroz koje svi prolazimo. Dijelim u njoj priče nade iz svog života protkane humorom.

Knjiga “Hold on, but don’t hold still” zasad je dostupna na engleskom, no u pripremi je i hrvatsko izdanje koje bi kroz nekoliko mjeseci trebalo biti u hrvatskim knjižarama.

Svi težimo nekom savršenstvu, a ti stalno ponavljaš da ne moramo biti savršeni. U čemu je poanta?

Potraga za savršenstvom iscrpljujuće je gubljenje vremena. Ne trebamo biti savršeni! Mi smo ljudi, a ljudi imaju puno slabosti. Ponekad mislimo da će nas savršenstvo dovesti do uspjeha, ali mene baš odluka da prestanem od sebe zahtijevati savršenstvo zapravo učinila uspješnijom. Osim toga, odbacivanje savršenstva učinilo me sretnijom i zdravijom, više sam uživala u roditeljstvu, osjećala se ispunjenije u životu i karijeri. Savršenstvo nas ne čini privlačnima. Autentičnost da!

Uvijek ponavljaš kako je najbolje biti kod kuće. Gdje je tvoja kuća? U SAD-u, Osijeku, Zagrebu?

Moj dom je trenutno Kalifornija, ali svaki put kada dođem u Hrvatsku, javi mi se mnogo dublji osjećaj doma. Jednostavno mojoj duši godi svaki odlazak u domovinu. Volim biti u zemlji koja za mene čuva tako puno divnih uspomena iz djetinjstva.

Bi li Kristina gostovala kod osječkih učenika kad idući put dođe u Hrvatsku?

Rado! Baš bih voljela! Ima mnogo događaja i organizacija u mojoj domovini u kojima bih željela sudjelovati. Moram samo ukrotiti svoj raspored kako bih sve to mogla i ostvariti.

Motivacijska poruka za kraj bila bi…

Imam jedan život na ovoj zemlji. Želim ostaviti trag i želim da taj trag bude pozitivan. Ako mogu pomoći jednoj osobi da se zbog mene osjeća bolje, ostvarila sam svoj san.

http://kristinakuzmic.com/