Pomodna riječ? Stil života, imenica koju je danas moderno koristiti za svaku poslovnu situaciju. Opis naših privatnih i osobnih interakcija? Stanje svijesti? Bojim se kako je problem stresa poprilično dublji od svih navedenih upitnika.
Koristimo ga svakodnevno. Koristimo ga od trenutka ustajanja do trenutka kada bi konačno trebali otići na zasluženi odmor. Pušta li nas tada napokon na miru? Budimo se noću, spavanje nam je nemirno, posežemo za bilo kojim kemijskim sredstvom koje farmaceutske kompanije tako privlačno promoviraju u tisućama spotova kojima smo zasuti u svim vrstama medija.
Riječ „Normabel“ ušla je u svakodnevni rječnik stotina osoba koje susrećemo u poslovnom i privatnom životu. I sve je to postalo naša svakodnevica, potpuno normalan tijek našeg „ubrzanog“ dana. Ne znači li to i ubrzanog života, ubrzanog starenja (iako ćemo dobiti milijune savjeta samoproglašenih gurua kako ostati zauvijek mladi), ubrzanog rada uma u kojem ćemo zaboraviti na same sebe.
Stres je daleko, daleko više od nemira koji nam svakodnevne promjene kvare tako zasluženi mir i punoću života. I neće ga u potpunosti odstraniti nikakvi kemijski preparati ili recepti iz „domaće“ kuhinje, poput čašice žestokog pića ili izljevi bijesa na sve ukućane koji u našoj situaciji nisu niti najmanje krivi. Problem se ne može riješiti tako što ćemo ga svaki dan odgađati za sutra. Koliko tih sutra doista imamo? Koliko je uništenih danas zbog oslanjanja na sutra? Bezbroj!
Kamo žurimo? Zašto se ljutimo na svakog vozača koji je pod stresom krivo skrenuo? Zašto ogovaramo ljude s kojima dijelimo većinu svog dnevnog vremena na poslu i zašto gunđamo kada naletimo na prosjaka koji nas vuče za ruku na ulici? Jedini iskreni odgovr je: Njegovo veličanstvo strah! Strah koji se uvukao u svaku poru naših poslovnih i privatnih života. Strah s kojim se ne znamo nositi.
Što će vas potencijalni budući poslodavac prvo pitati na stresnom razgovoru za posao? Naravno, kako se nosite sa stresom? Hoćete li mu odgovoriti iskreno: „Strah me je kako me nećete primiti, strah me je hoću li dobro obavljati posao kada me napokon primite. Strah me je kako nisam kompetentan za posao koji želim jer mi svi mediji, okolina i sama obitelj od rođenja govore kako nisam dovoljno dobar. Strah me je da sam sam postao strah!“ Naravno, nećete!
Uz znojne dlanove i ubrzani dah ili kontrolirano, kako to rade pravi profesionalci, reći ćete kako je stres za vas mačji kašalj koji vi rješavate u trenu. Uz strah kako će ta vaša osobna laž prije ili kasnije biti otkrivena.
Cijeli život uče nas o herojima, ljudima koji su uspješni u svladavanju svih prepreka, profesionalcima koji se ne boje javnog nastupa ni pred kime. A nas je strah kako to nemamo u sebi. Jer su nas tako učili!
Razlika između kukavice i heroja je u nekoliko sekundi u kojima je heroj uspio svladati strah. I to je jedina istina! Svi se mi bojimo, svi mi strepimo nad nesigurnom svakodnevicom, svi tražimo knjige samopomoći i gurue na Youtubeu koji će nas savjetovati kako živjeti bez straha. No, malo njih nas savjetuje kako nam ne trebaju i kako smo sami sebi dovoljni ako se pogledamo u ogledalo i iskreno kažemo: „Ti vrijediš! Baš takav kakav jesi. Bojati se normalna je stvar. Čak i kod heroja.“
