Svjetonazor koji zagovara smanjenje kontrole države nad pojedincem, demokratsku vlast i političku toleranciju naziva se liberalizmom. Na području ekonomije liberalizam zagovara tradicionalno laissez faire načelo, odnosno nesmetano djelovanje slobodnog tržišta. Začetnici moderne liberalne misli bili su engleski filozofi 16. i 17. stoljeća, a jedan od utjecajnijih bio je John Locke. U najpoznatijem djelu “Dvije rasprave o vladi” (Two Treatises of Government), on s liberalističkog stajališta kritizira apsolutističku teoriju države. Daje svoje objašnjenje funkcije i nastanka države, diobe vlasti, privatnog vlasništva te građanskih prava i obveza. U to su vrijeme bile dominantne teorije prema kojima monarh ima apsolutnu vlast u državi, čemu se on suprotstavlja. Po njemu je rad ključni faktor kojim čovjek vrši podjelu na zajedničko i privatno vlasništvo, a individualna sloboda svetinja. Objašnjava i potrebu za uvođenjem novca kao sredstva razmjene, što povezuje uz rast populacije na zemlji.
Nadalje, ekonomski liberalizam i politiku slobodnog tržišta definirao je “otac ekonomije” Adam Smith u svome djelu “Bogatstvo naroda” (The Wealth of the Nations) 1776. g., što se smatra početkom ekonomske znanosti. I njegove ideje počivaju na idejama koje nudi John Locke i drugi liberalni mislioci. I Adam Smith drži da će se povećanje bogatstva najbolje ostvariti ako se poduzetniku ostavi sloboda u donošenju odluka – što, koliko, kada, kako i za koga proizvoditi. U nastojanju da ostvari svoj profit, poduzetnik investira tamo gdje smatra da je to za njega najbolje, a Smith to naziva “nevidljivom rukom”. Rad također smatra najbitnijim faktorom; iz rada proizlaze sva dobra, a tvrdi da će svaki pojedinac koji radom povećava svoje bogatstvo zapravo povećavati bogatstvo društva. Smatra nepotrebnim i štetnim da se država svojom kontrolom i regulacijom upliće u odnos ponude i potražnje na tržištu. Takve su misli i teorije prethodile Francuskoj revoluciji, čije je najveće dostignuće bilo ukidanje feudalnih odnosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih europskih zemalja.
Druga strana
Svjetonazor čije ideje, teorije i pokreti teže socijalizaciji temeljnih uvjeta ljudske egzistencije, naziva se socijalizmom. Nastao je u 18. stoljeću u Europi, kao reakcija na industrijalizaciju i kapitalizam. Neki od začetnika socijalizma bili su Karl Marx i Friedrich Engels. Kroz povijest svog razvoja socijalizam se pojavljivao unutar različitih političkih koncepcija i teorija. Svaka varijanta socijalističke ideje nastoji ostvariti društveni poredak u kojem neće postojati kapitalizam, odnosno u kojem će se ukinuti privatno vlasništvo. Socijalizam zagovara takav svjetski poredak u kojem će svi članovi društva imati jednaki status, bez obzira na njihovu startnu poziciju. Drugim riječima, svi članovi društva trebali bi imati jednako, bez obzira na njihove intelektualne i/ili fizičke sposobnosti, stupanj obrazovanja, količinu truda i zalaganja i ostalo (egalitarizam). Takav je cilj u potpunoj suprotnosti s liberalnom demokracijom. U vrijeme 1. i 2. svjetskog rata, sukob između ovih dvaju svjetonazora eskalira, a politički pokreti, režimi i događaji koji iz toga proizlaze, ostavili su neizbrisiv trag na današnju političko-gospodarsku situaciju u Europi i svijetu.
“Put u ropstvo”
Jedan od istaknutijih liberala i ekonomista 20. stoljeća je Friedrich August Hayek, rođen 1899. g. u Austro-Ugarskoj. Jedno od njegovih najpoznatijih djela, koje se dijelom oslanja na misli i stavove ranije spomenutih liberala, knjiga je “Put u ropstvo”, izdana 1944. g. u Engleskoj. Hayek je ovu knjigu posvetio “socijalistima svih stranaka”, među kojima je u to vrijeme i sam imao mnoštvo prijatelja i poznanika. Naziv knjige kao i njezina tematika, impliciraju da socijalizam koji se vrlo često poziva na slobodu, zapravo vodi u ropstvo. Uporišta totalitarnih sistema poput nacional-socijalizma (nacizma) u Njemačkoj, fašizma u Italiji i komunizma u Rusiji toga doba, Hayek vidi upravo u socijalizmu. Kroz “Put u ropstvo” Hayek se bavi pitanjima demokracije, vladavine prava, sigurnosti i slobode te odnosima među njima, a djelo završava svojim viđenjem perspektive budućeg međunarodnog poretka. Nastavlja se…
