„Iznimno me veseli pokretanje nove proizvodnje. Radila sam u Tvornici olovaka Zagreb, u Odjelu kontrole kvalitete i razvoja. Malo tko zna da smo proizvodili i kozmetičke olovke koje smo izvozili u cijeli svijet te da smo radili za velike brendove – Lyiru, Pelikan i dr. U TOZ-u sam stekla dobar dio znanja i vještina koje su mi koristile kada sam i sama počela stvarati. Oduvijek sam imala viziju i neprestano učim. Edukacije, osobnog razvoja i cjeloživotnog učenja, nikada dosta“, riječi su kojima je svoju poduzetničku priču započela Rosa Ferinčević, uporan optimist, inovatorica, vlasnica i osnivačica tvrtke MarinaLab opus d.o.o., koja je znanje i vještine potrebne za pokretanje vlastitog poduzeća stjecala radeći u proizvodnji Tvornice olovaka Zagreb. Evo kako je Rosina tvrtka iz malog labosa smještenog u 55 kvadrata izrasla u velik pogon i postala vodeća tvrtka koja se bavi proizvodnjom tekućih probiotika u ovom dijelu Europe…
Recite nam nešto o tvrtki MarinaLab Opus d.o.o.
MarinaLab je obiteljska tvrtka u kojoj trenutno imamo šest zaposlenih. U rad tvrtke uključene su i moje kćeri. Naša tvrtka je inovativna tvrtka koja se bavi proizvodnjom farmaceutskih proizvoda, dodataka prehrani, kozmetike i medicinskih proizvoda. Na tržištu smo prisutni od 2002. godine. Da, naša tvrtka je vodeća tvrtka u ovom dijelu Europe koja se bavi inovativnim proizvodima kao što su tekući probiotici. Svi naši proizvodi bazirani su na probioticima. Prednosti ove vrste probiotika su, prije svega, to što su prirodni, mogu ih koristiti i djeca, trudnice i životinje. To su tekući probiotici s visokom koncentracijom živih bakterija. Proizvodi su namijenjeni poboljšanju zdravlja ljudi i životinja te poboljšanju njihove kvalitete života. Proizvode plasiramo putem ljekarni i veledrogerija, a izvozimo ih u Makedoniju, BiH, Sloveniju, Švedsku, Poljsku, Češku, Vijetnam, Kosovo, a uskoro i Švicarsku. Tvrtka ima sve cerifikate potrebne za proizvodnju farmaceutskih proizvoda.
Ovako zahtjevan asortiman proizvoda traži iskusnu, stručnu, kreativnu i inovatorsku ekipu. Kako ste uspjeli sve ove osobine okupiti u timu koji stvara nove i razvija postojeće proizvode?
Da, ovaj način proizvodnje, a posebno način na koji se trudimo plasirati proizvode koji su korisni, a pritom još i inovativni, potrebni za poboljšanje kvalitete života zahtijeva poseban tim. Ideje i recepture kreiram i stvaram sama, a onda ih predlažem timu s kojim proizvod dovršavam i stavljam na tržište. Nije lako, posebice zato što nas stalno prate nove uredbe, regulative i zahtjevni propisi EU-a, a proizvoda i novih formula, čiji učinak treba dokazati i potkrijepiti, zaista je mnogo. No to nas ne obeshrabruje jer nam je cilj da naši proizvodi zaista djeluju te da korisnici njima budu zadovoljni.
Kao kemičarka i homeopatkinja 2002. godine pokrećete obrt, unajmljujete prostor, uzimate privatni kredit za prvi stroj i krećete u stvaranje probiotika o kojima se tada nije puno pisalo. Otkud Vam hrabrost, jeste li se bojali neuspjeha?
Da, prepoznavši vrijednost probiotika, koji su dotad kod nas bili nepoznati, 2002. godine sam službeno započela i registrirala prve proizvode pri Ministarstvu zdravlja RH. Uzela sam kredit, iznajmila sam prostor od 55 kvadrata koji mi je služio kao mali labos i pokrenula posao. Nisam razmišljala o tome što me čeka, nije me bilo strah jer sam vjerovala da ću uspjeti, da su probiotici budućnost. Naravno, sve je to bilo veoma teško pokrenuti bez marketinga, no na svu sreću, zadovoljni korisnici su sami počeli preporučati naše proizvode, a uskoro su i liječnici počeli prepoznavati njihovu vrijednost. Ubrzo sam proširila asortiman na kozmetiku s probioticima, a zatim je uslijedilo i preseljenje u veći prostor.
Nastavili ste širiti posao te 2007. godine obrt postaje obiteljska tvrtka MarinaLab Opus. Sve je počelo kao hobi, a 2009. godine krećete s izgradnjom svoje tvornice. Sjećate li se tih dana, jeste li svjesni što ste sve otad prošli?
Obrt smo odlučili prebaciti na tvrtku MarinaLab opus u trenutku nastanka prvih probiotičkih vaginaleta na svijetu. Kako je to registrirani medicinski proizvod, trebali smo zadovoljiti i druge uvjete za proizvodnju te smo se zato odlučili za izgradnju vlastitog proizvodnog pogona. Kupili smo zemljište i 2009. godine kreditom HBOR-a započeli gradnju pogona, a 2011. smo se uspjeli preseliti.
Sve je krenulo od Acidosalusa. Osvojili ste zaista impresivan broj nagrada. Svrstani ste među 300 najboljih poduzetnika u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Za ovakav razvoj i priznanja potrebne su stalne inovacije. Jeste li Vi inovator ili poduzetnica ili pak oboje? Tko Vas još prati u tom dijelu?
Da, nagrada je zaista puno i svakoj se posebno radujem. Svaka nas nagrada obvezuje da budemo još bolji. Smatram da sam prije svega inovator. Volim stvaralaštvo, ono me drži i vjerujem da će me držati dok sam živa. Uvijek imam ideju i rješenje. Ako treba, idem i glavom kroz zid. Kod mene nema „ne mogu“ i „ne može“. U stvaranju proizvoda, od same ideje do konačnog proizvoda, sada mi pomažu i moje kćeri.
Krenuli ste i u EU projekte što je sigurno zahtjevno. U jednom ste projektu partner Instituta Ruđer Bošković. Ovo je veliko priznanje za Vaš rad. O čemu se radi?
Da, krenuli smo s projektima EU fondova. Potpisali smo ugovor za stvaranje novih proizvoda s Institutom Ruđer Bošković, a planiramo i brojne druge zajedničke projekte. Jedan od njih je i zajednički projekt IRI u sklopu kojega radimo na razvoju proizvoda iz mikroalgi, pratimo njihov učinak na zdravlje ljudi i okoliš. Uistinu je riječ o velikom priznanju.
Godine 2009. imali ste i razdoblje puno neizvjesnosti i straha. Mukotrpan rad se isplatio. Zašto odustajanje nije bilo opcija? Jeste li po prirodi optimist?
Po prirodi sam izrazito uporan optimist. Da, 2009., godina krize i recesije je zaista bila teška. No nekako smo i to preživjeli. Ponekad se, kada nastupe teška vremena, pitam što mi je sve to trebalo, ali kada pogledam iza sebe, sretna sam i ponosna. Vjerujem da bih opet krenula istim putem jer uistinu volim to što radim. Jedino bih možda započela posao negdje drugdje gdje se proizvodnja više cijeni.
Mogu li danas poduzetnici u posao krenuti sami, bez podrške institucija, banaka, stručnjaka? Koliko je važna podrška znanosti, akademske zajednice?
Veoma je važno imati podršku institucija, banaka, akademske zajednice i svih koji bi trebali biti uključeni u stvaranje novih vrijednosti. Mogu li poduzetnici krenuti sami? Mogu, ali je teško. Ja sam kretala sama uz pomoć svoje djece i svojih prijatelja. Danas je ipak lakše jer postoje razni fondovi i projekti putem kojih početnici mogu dobiti potpore. Naravno, potrebno je imati dobru ideju, dobar proizvod i biti uporan.
Puno radite i volite to što radite, no razmišljate li o prenošenju posla na sljedeću generaciju?
Volim to što radim, pa mi nije teško raditi. Naravno, radim laganije i polako uvodim kćeri u poslovanje kako bi ga jednoga dana preuzele i nastavile razvijati.
Godine 2002. imali ste viziju. A što je Vaša vizija za idućih deset godina?
Želja nam je proširiti proizvodne kapacitete. Želimo biti još bolji.
Pokrenuli smo projekt „Biti Bolji-Be Better“ i akciju „Svaki učenik poduzetnik“, namijenjene mladima. Postoji li mogućnost da posjetite neku od škola u Slavoniji i razgovarate s učenicima?
Bravo, pratim vas. Riječ je o stvarno vrijednom projektu i posebno mi je drago što ste ga pokrenuli upravo u Slavoniji, koja je nekada bila razvijena, a danas nažalost zapuštena i napuštena. Naravno, rado ću posjetiti školu i podijeliti svoju poduzetničku priču s učenicima.
