Tijekom srpnja i kolovoza provedeno je javno savjetovanje o izmjenama i dopunama jednog od najočekivanijih zakona godine – Zakona o radu. Jedna od ključnih novosti koju predviđa Nacrt prijedloga izmjena i dopuna zakona o radu je rad putem digitalnih radnih platformi.
Što je rad putem platformi?
Rad putem platformi nov je oblik organiziranog plaćenog rada putem digitalnih platformi. Radnici koji rade putem platformi dostupni su preko interneta radi obavljanja raznovrsnih plaćenih usluga. Neke od takvih platformi su Uber, Bolt i Upwork.
Što su digitalne radne platforme?
Rad putem platformi oblik je zapošljavanja u kojem se organizacije ili pojedinci koriste internetskom platformom kako bi pristupili drugim organizacijama ili pojedincima radi rješavanja određenih problema ili pružanja određenih usluga u zamjenu za plaćanje. Posao se može obavljati na određenoj fizičkoj lokaciji (npr. dostava hrane, naručivanje prijevoza) ili na internetu (npr. kodiranje podataka, usluge prevođenja).
Poslovni model digitalnih radnih platformi temelji se na algoritamskim tehnologijama putem kojih se usklađuju ponuda i potražnja za poslom ili uslugama. Te platforme nude mogućnost zarade za život ili dodatnu zaradu.
Prema Europskoj komisiji, procijenjeni prihodi od digitalne ekonomije u Europskoj uniji 2020. iznosili su čak 20 milijardi EUR. Danas više od 28 milijuna ljudi u Europskoj uniji, većinom mlađih generacija, radi putem digitalnih radnih platformi. Procjenjuje se da će do 2025. godine ta brojka narasti na 43 milijuna. U Europskoj uniji je aktivno više od 500 digitalnih radnih platformi. Među njima su međunarodna poduzeća te mala nacionalna ili lokalna startup poduzeća.
Međutim, danas su digitalne radne platforme suočene s mnoštvom različitih zakona i odluka u cijeloj Europskoj uniji. Ekonomija digitalnih platformi brzo raste. Tijekom krize uzrokovane koronavirusom rad putem platformi postao je učestaliji i ustaljeniji, djelomično zahvaljujući rastu u području dostave hrane i namirnica. Postao je pokretač inovacija i rasta zaposlenosti.
Digitalna radna platforma definira se kao fizička ili pravna osoba koja pruža usluge koje se na zahtjev primatelja usluge pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu s pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji, dok se agregator utvrđuje kao fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih radnih platformi.
Što je pozitivno, a što negativno?
Ekonomija platformi donosi brojne koristi za radnike i poslodavce. Digitalne radne platforme omogućuju inovacije, otvaranje novih radnih mjesta, fleksibilno radno vrijeme i poboljšavanje konkurentnosti svake zemlje. One omogućuju dodatni prihod radnicima, uključujući one kojima je pristup tržištima rada otežan te olakšavaju samozapošljavanje. S druge strane, negativna obilježja su mogući nesigurni radni uvjeti i ograničen pristup socijalnoj zaštiti poput kolektivnih prava na pregovaranje, zaštite zdravlja i sigurnosti te sustava socijalnog osiguranja.
Usto, zapošljavanje i prihodi često su nepredvidivi te ih određuju algoritmi koji su izvan kontrole radnika. U Europskoj uniji oko 55% osoba koje rade putem platformi zarađuje manje od neto minimalne plaće po satu u zemlji u kojoj rade. Osobe koje rade putem platformi u prosjeku provode 8,9 sati tjedno obavljajući neplaćene poslove (npr. istraživanje, čekanje zadataka) u odnosu na 12,6 sati plaćenih poslova. Upravo su to razlozi zbog kojih se Nacrtom prijedloga zakona nastoji osigurati održivi rast digitalnih radnih platformi i transparentnost u radu, ali s druge strane osigurati da radnici, kao i oni koji nisu u radnom odnosu, a koji rade putem tih platformi po nekoj drugoj osnovi, imaju odgovarajuće radne uvjete.
Radno zakonodavstvo i digitalne radne platforme
Sa stajališta radnih odnosa, digitalne radne platforme karakterizira stvaranje odnosa između digitalne radne platforme s jedne strane, fizičke osobe koja obavlja rad putem digitalne radne platforme s druge strane te posrednika u tom odnosu tzv. agregatora s treće strane – društva ili obrta preko kojeg radnici rade te s kojima imaju potpisan ugovor o radu ili neki drugi ugovorni odnos.
Nacrtom prijedloga detaljno se uređuje rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, određuju se pojmovi i propisuju posebna prava i obveze koje nastaju između poslodavca i radnika, propisuje se minimalna razina prava i radnih uvjeta kada takav rad obavljaju druge fizičke osobe te prava i odgovornosti digitalnih radnih platformi radi osiguranja njihovog transparentnog rada.
Tako je prema prijedlogu izmjena i dopuna rad koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme definiran kao naplatan rad, koji na temelju ugovornog odnosa fizička osoba obavlja za digitalnu radnu platformu korištenjem digitalne tehnologije, odnosno na daljinu s pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji između sudionika određenog posla.
Radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme je, u smislu Zakona, fizička osoba koja na temelju sklopljenog ugovora o radu u radnom odnosu obavlja poslove za digitalnu radnu platformu ili za agregatora. Kao zanimljivost ističemo da je u RH osnovan i prvi sindikat radnika digitalnih platformi (SRDP) koji okuplja radnike koji rade na digitalnim platformama.
Regulacija rada putem digitalnih radnih platformi aktualna je i za Europsku komisiju koja je u prosincu 2021. predložila direktivu o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi. Predloženom se direktivom nudi popis kriterija s pomoću kojih će se odrediti je li određena platforma poslodavac ili ne. Ako platforma ispunjava potrebne kriterije, zakonski se pretpostavlja da je ona poslodavac. Očekuje se da će kao rezultat predložene direktive između 1,7 milijuna i 4,1 milijun ljudi biti reklasificirano u radnike. Drugi radnici mogu postati stvarno samozaposlene osobe jer bi neke platforme mogle prilagoditi svoje modele poslovanja.
Predloženom direktivom Komisije nastoji se i povećati transparentnost u upotrebi algoritama na platformama, čime se osiguravaju ljudsko praćenje i pravo na osporavanje automatiziranih odluka.