Dugo je trebalo da shvatim moć obrazovanja i znanja, završim fakultet, a kasnije i magisterij znanosti te dobijem posao na fakultetu. Priznao sam sebi da nisam znanstvenik po vokaciji i da, bez obzira na to što se to smatralo vrhuncem karijere, meni to nije bilo dovoljno. – Zoran Salopek, vlasnik jedinog internacionalnog hostela u Hrvatskoj Palmers Lodge Hostela Zagreb, investitor i autor knjige “Neboder života”.
Zoran Salopek višestruki je poduzetnik, vlasnik jedinog internacionalnog hostela u Hrvatskoj Palmers Lodge Hostela Zagreb, investitor i autor knjige “Neboder života”. Neboder života je metafora, sintagma koja u dvije riječi objašnjava sukus životnoga puta, od dna ili podruma do vrha, odnosno krova. Zoran Salopek zna kako je to biti u samom podrumu, jer mu je djetinjstvo obilježio začarani krug alkohola, bijede i nasilja, iz kojeg je izašao vlastitim snagama, obrazovanjem, stalnim učenjem i potrebom da dokaže sam sebi da život može biti više od toga što mu je “sudbina” namijenila. Osim što je uspješan poduzetnik i investitor, otac je trogodišnje djevojčice, član Rotary kluba Zagreb International i predsjednik Udruženja hostelijera pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Prošli ste životni put koji nije bio nimalo lagan. Prognoza je bila da nikad nećete ništa značajno postići, a danas ste kao mlad čovjek ostvarili velike stvari – poduzetnik ste, vlasnik nekoliko tvrtki, a uskoro vam izlazi i prva knjiga. Što je bila točka koja je promijenila životni smjer koji je statistički gledano bio i vaša “sudbina”?
Kao osnovnoškolac sam se prehranjivao u Caritasu. Dugo je trebalo da shvatim moć obrazovanja i znanja, završim fakultet, a kasnije i magisterij znanosti te dobijem posao na fakultetu. Još kao mlad znanstveni novak na doktoratu priznao sam sebi da nisam znanstvenik po vokaciji i da, bez obzira na to što se to smatralo vrhuncem karijere, meni to nije bilo dovoljno. Znao sam da moram više – odnosno drugačije, ovisno o kutu gledanja. Zato sam ostavio siguran posao na fakultetu kako bih probao riskantan posao voditelja u privatnoj tvrtki, točno u vremenu krize 2008. Presudan je bio izlazak iz zone komfora.
Kako ste na kraju svega završili u poduzetničkim vodama?
Radilo se o izazovu. Htio sam sebi dokazati da od ni od čega mogu stvoriti nešto i da je to moguće. Poduzetništvo sam oduvijek smatrao vrhuncem poslovnog ostvarenja jer tu ovisiš isključivo o sebi. Krenulo je s otvaranjem Palmers Lodge Hostela Zagreb i apartmana još prije razvoja turizma u Zagrebu, a onda sam vidio svoju priliku u gradnji stanova.
Teško je dugotrajno voditi uspješnu tvrtku ako u njoj nema lidera. Kakav ste vi lider i zbog čega smatrate da su vaše tvrtke uspješne?
Uspješne su jer ne ovise o meni. Vodim se isključivo pragmatičnošću i racionalnošću. Uvijek stavljam zaposlenike i tvrtku ispred sebe. Ja sam važan kao i svaki drugi djelatnik, samo obavljam drugu vrstu posla, voditeljsku.
U dogovoru za preuzimanje Palmers Lodge brenda išli ste na sve ili ništa i – dobili. Naime, vlasnicima ste ponudili 0 kuna za preuzimanje brenda za Hrvatsku. Kako vam je to uopće palo na pamet?
Kada sam otvarao prvi hostel sa 29 godina i investiranih 2,5 milijuna posuđenih kuna od HBOR-a znao sam da ne znam kako voditi hostel i samo poslovanje. Znao sam da to sigurno nije samo iznajmiti krevet pa sam tražio znanje koje nisam imao i okrenuo sam se traženju najvećih i najpametnijih. Palmers Lodge brand jedan je od najvećih europskih igrača sa sjedištem u Londonu. Kontaktirao sam vlasnike i ponudio im dovođenje branda u Hrvatsku. Iz nekog razloga im se svidio moj ludi entuzijazam i ponudili su mi brand besplatno uz uvjet da ocjene gostiju moraju biti više od londonskih. Je li on zaslužan što još uvijek postojimo nakon 7 godina ili nešto drugo, ni sam ne znam.
Što ste u svom poslovanju činili ili činite drugačije od ostalih? Zbog čega je dobro izdvojiti se iz mase i s kakvim izazovima se susrećete u poslovanju?
Pravi poduzetnik je sluga, bar se tako osjećam većinu vremena. Morate stalno biti na raspolaganju svojim klijentima i djelatnicima, a voditi morate isključivo primjerom. Svaki poduzetnik je kao kapetan broda i samo on je odgovoran ako brod potone. Sve ostalo su samo isprike. Izazove u poslovanju imaju svi poduzetnici i da ih nema mi ne bismo imali što raditi. Razlika između izvrsnog i dobrog poduzetnika je samo razlika u reakciji na izazov. Sam izazov je nevažan.
Kada biste mogli nešto promijeniti u svom životnom putu, što bi to bilo?
Apsolutno ništa. Imao sam tisuću izazova, padova i pogrešaka i svaka me dovela točno tu gdje trebam biti, iz svake sam nešto naučio. Izvrstan primjer je bio prije nekoliko godina kada sam krivo procijenio jednu građevinsku poslovnu priliku jer si nisam dao dovoljno vremena za objektivnu evaluaciju već sam pod egom dotadašnjih uspjeha brzo otpisao projekt kao neisplativ jer sam “sve znao iz glave”. U kratko vrijeme to se pokazala pogrešnim, ali nisam očajavao i osuđivao se radi krive procjene. Naučio sam se dati si više vremena i kada se ukazala sljedeća prilika nisam ju propustio. To je u kratkome vremenu rezultiralo vrlo uspješnom građevinskom tvrtkom.
Uskoro vam izlazi knjiga “Neboder života”. Naveli ste kako je to mentorska knjiga o osobnom razvoju čija je glavna misao vodilja kako kroz samosvjesnost doći do uspjeha. Zbog čega neboder života i zbog čega knjiga Neboder života?
Ono na što sam posebno ponosan jest to da knjigu izdaje izdavačka kuća Planetopija iz Zagreba, najveći izdavač domaće i strane literature navedene tematike. Samosvjesnost (Self-Awareness) je sposobnost osobe da očišćena od negativnih emocija objektivno sagleda samu sebe i svoju okolinu. Taj pojam nije jednostavan za shvatiti, niti se često spominje u svakodnevnim razgovorima, ali ne postoji važnija sposobnost za uspjeh i zadovoljstvo.
Cijeli sam život zamišljao osobni razvoj kao penjanje stepenicama i katovima, pa je to metafora i sintagma koja u dvije riječi objašnjava sukus životnog puta, od dna ili podruma do vrha, odnosno krova. Neki svoj osobni razvoj započinju iz podruma nebodera, sa svim okovima i ograničenjima koje to nosi, a neki kreću s nekog višeg kata. Neki usprkos svemu ne uspiju, a neki uspiju. Pravila nema. Nije važno samo do kuda ste došli nego i od kuda ste krenuli, odnosno koliki ste ukupni put prešli. Netko tko cijeli život živi u izobilju ne može razumjeti nekoga iz podruma i obratno. Ova knjiga služi da prenesem stečeno znanje, a kao takvo predstavlja daljnji napredak u vlastitom Neboderu života. Smatram da je naša obaveza prenošenje znanja.
Činjenica je da je podrška važna, kao i savjeti i “prečaci” koje od drugih možemo dobiti. Koliko je važno imati mentora i kakvog mentora bi trebali tražiti?
Većini ljudi trebaju smjernice i reference. Tome služi mentor. Da nas usmjeri i navodi, no put napretka moramo sami proći. Sama riječ mentor definira kakav on mora biti. On mora biti netko tko je i sam prošao put kojim vodi svoga “učenika”.
Na koji način nam samosvjesnost i pomnost može pomoći na našem putu do uspjeha?
Cijela filozofija kojom sam se vodio i koja je misao vodilja u knjizi je “ako sagradiš, doći će”. Ako sagradiš samog sebe, sve što želiš doći će ti. I doći će ti samo kako bi shvatio da to nije važno i da je dotadašnji put samo vrh sante leda.
Uspjeh, kao mjerna jedinica zadovoljstva u životu, je individualan. Nekome to može biti novac, materijalno izobilje ili poslovni uspjeh. Drugima to može biti poštovanje, umjetničko ostvarenje, ljubavno zadovoljstvo ili jednostavno mir, sreća i unutarnje zadovoljstvo. No što god da vama predstavlja uspjeh, znajte da do njega možete doći uz samosvjesnost. Sve uspjehe koje poželite, postići ćete lakše kada se izgradite. Uspjesi nisu tu kao cilj, već kao još jedna stepenica ili kat u vašem neboderu života.
Kako danas kao roditelj i poduzetnik smatrate da biste svojoj djeci trebali usaditi poduzetnički duh?
Moja kći još je jako mala, no od nje tražim da već sad obavlja jednostavne zadatke. Time ju postupno izlažem aktivnom rješavanju nekih problema. Roditelji koji silno štite djecu ne uče ih kako da se zaštite sami. Ne dozvoljavaju im da budu samostalni pa mnogi zbog pretjeranog štićenja izrastu u ovisnike o tuđoj pomoći i s neutaživom emocionalnom gladi za stalnom pažnjom. Nikome ne pravimo uslugu štiteći ga. Tako mu oduzimamo alate za samosvjesnost. Mnogi misle da voljeti dijete znači ići mu stalno niz dlaku, rješavati mu zadaće, slagati za njim kocke i igračke, štititi ga od problema. Miješaju se čak i u dječje sukobe tvrdeći da je njihovo dijete uvijek u pravu. No, djeci treba pomoći samo kad je to nužno. Ako ih hvalimo bez pokrića, neće biti spremni na negativnosti. Pustit ćemo ih u život nespremne i nikad neće postati samostalni. Možemo nekome stalno davati ribu, no bit mentorstva je naučiti ga pecati.
Kakav utjecaj želite ostvariti svojim djelovanjem i koji su Vam planovi za budućnost? Rekli ste “It’s not about me, it’s about my story.” Zbog čega?
Želja mi je podijeliti znanje koje sam sakupio. Koje služi meni i drugima kojima sam ga podijelio. Znanje koje mi je dano došlo je s obavezom prenošenja. Dobar prijatelj mi je rekao da svi imamo posao i poziv. Moj posao je poduzetnik i manager, a poziv je sakupljanje i prenošenje znanja. Nadam se da ću se u budućnosti više baviti svojim pozivom.
