U ovo izazovno vrijeme, u kojem je društvo pogođeno izvanrednim okolnostima kao posljedica suzbijanja širenja virusa COVID-19, koje je još lokalno pogođeno razornim potresom, velik broj članova društva dodatno trpi razne oblike obiteljskog nasilja, čija je stopa povećana uslijed navedenih okolnosti.
Nasilje u obitelji ne mora biti nužno samo fizičko nasilje. Ono se može odraziti i kao psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje, slijedom čega je žrtva nasilja u obitelji osoba koja trpi fizičke, psihičke ili ekonomske posljedice, odnosno osoba kojoj su povrijeđena temeljna prava i slobode, a kako to uređuje i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.
Mjerodavni zakonski propis koji uređuje položaj žrtve nasilja, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/117, 126/19), čije su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2020. godine, ne uređuje postupovne odredbe zbog čega se na navedena postupanja primijenjuju odredbe Prekršajnog zakona, ukoliko postupci i posljedice ne uključuju postupanja koja su uređena Kaznenim zakonom. Nadležni su Prekršajni sudovi uz Općinske sudove koji imaju formirane prekršajne odjele.
Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisana su određena prava žrtve, koja se odnose na pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji, pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć, pravo na punomoćnika, pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, kao i mnoga druga koja su sadržana u čl. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Potrebno je istaknuti kako se ovaj zakon jednako primijenjuje na bračne drugove, izvanbračne drugove, životne partnere, neformalne životne partnere, uključujući i one koji su to prestali biti, njihovu zajedničku djecu te djecu svakoga od njih. Uključuje i srodnike po krvi u ravnoj liniji, srodnike u pobočnoj liniji do trećeg stupnja, srodnike po tazbini kao i posvojitelja i posvojenika te osobe koje žive u zajedničkom domaćinstvu.
Izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2019. godine, koja je stupila na snagu u siječnju 2020. godine, u odnosu na raniju verziju Zakona, mijenja pravnu kvalifikaciju tjelesnog nasilja, koja se sada odnosi na fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, dok je ranijim Zakonom tjelesno nasilje bilo definirano kao primjena fizičke sile bez obzira je li tjelesna ozljeda nastupila ili nije. Sukladno izmjenama iz 2019. godine, ukoliko bi došlo do tjelesne ozljede, uslijed obiteljskog nasilja, tjelesno nasilje izlazi iz okvira navedenog Zakona i smatra se kaznenim djelom.
Navedena izmjena svakako je korak naprijed u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja, ali navedenim izmjenama koje su nedavno stupile na snagu pooštrene su samo pojedine odredbe Zakona. Iako navedena tematika nije trenutno primarna zakonodavcu, s obzirom na predstojeću ekonomsku krizu uzrokovanu pandemijom i probleme uzrokovane potresom, ostaje nam vidjeti hoće li konstantno povećanje obiteljskog nasilja u trenutnim životnim okolnostima, uzrokovati izmjene i pooštravanje još nekih zakonskih odredbi.
