Kupovina poznatijih brendova prehrambenih proizvoda, bilo da je riječ o hrani ili piću, češća je kod mlađih, obrazovanijih i ljudi s višim primanjima. Prednost skupljim domaćim proizvodima pred robnim markama trgovačkih lanaca daju najviše osobe u dobi od 45 do 64 godina, kao i kućanice, odnosno umirovljenici koji si to mogu priuštiti. Robnim markama trgovačkih centara više su orijentirani muškarci nego žene, pokazalo je istraživanje koje je ekskluzivno za Poslovni FM provela agencija za istraživanje tržišta Improve Research & Analytics.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 1.000 ispitanika iz Improve Online poola, na reprezentativnom uzorku odrasle populacije po dobi, spolu, regijama i obrazovanju.
Ukupno 40 posto građana, kada su u mogućnosti, radije kupuje prehrambene proizvode poznatog brenda, bez obzira na cijenu, pri čemu od toga 13 posto građana uvijek kupuje proizvode poznate marke/brenda. Njih 27 posto u najvećoj je mjeri opredijeljeno za takvu kupovinu.
U vrijeme korona-krize mnogo se toga promijenilo – i u količini, i u načinu kupovine. Sve smo više orijentirani na robu široke potrošnje, manje na ostale kategorije proizvoda. Znatno se povećala online kupovina i to najviše prehrambenih proizvoda te računalnih igrica i softwarea. Promjene su se događale i još se uvijek događaju u raznim područjima – značajno je poraslo plaćanje putem beskontaktne kartice, povećalo se korištenje e-bankinga i m-bankinga, a smanjio se broj odlazaka u poslovnice i prodavaonice.
Promijenio se način komuniciranja s tvrtkama, ali i komunikacija samih tvrtki. U ovom razdoblju velike nesigurnosti, tvrtke se pokušavaju pozicionirati kao društveno odgovorne potičući na taj način određene obrasce ponašanja ljudi te gradeći reputaciju odgovorne kompanije. Okretanje prema “lokalnom” znak je odgovornosti prema gospodarstvu zemlje u kojoj živimo.
Poznatiji brend prehrambenih proizvoda češće kupuju mladi (najčešće učenici i studenti) jer im brend “jamči” kvalitetu i daje osjećaj sigurnosti. Poznati brend češće će kupovati ljudi višeg socio-ekonomskog statusa, pokazalo je istraživanje, odnosno bolje obrazovani i oni viših osobnih primanja. Ta kategorija ispitanika poznate prehrambene proizvode može si priuštiti bez većih prepreka. Zanimljivo je da 44 posto građana nisu jasnog opredjeljenja ni za jednu ni za drugu opciju, pa se njihova neutralnost može u nekim situacijama preliti na stranu poznatih brendova, a nekad brend nije ključ kupovine.
Kad je u pitanju kupovina hrane i pića, nešto je veći udio potrošača koji prednost daju robnim markama trgovačkih centara nego skupljim domaćim proizvodima (28% vs 21%). Ipak, svaki drugi odrasli građanin Hrvatske čini se da balansira između domaćih proizvoda i robnih marki trgovačkih lanaca. Upravo su žene te koje češće “balansiraju”, odnosno prilagođavaju svoju kupovinu iskustvu kako s domaćim proizvodima tako i robnim markama pojedinih trgovačkih centara.
Prema skupljim domaćim proizvodima nešto su više usmjereni stariji od 45 godina (28-31%) – vjerojatno u tim godinama postajemo svjesniji važnosti zdrave prehrane i zdravog načina življenja. Ipak, oni stariji od 65 godina vjerojatno nemaju dovoljno financijskih sredstava da bi svi ili većina mogli živjeti na taj način (samo njih 18% preferira domaće proizvode). Nadalje, kućanice također češće prednost daju domaćim proizvodima nego robnim markama trgovačkih lanaca (38%).
Prednost robnim markama trgovačkih lanaca u odnosu na domaće skuplje proizvode daju muškarci (31% vs 24% žene), oni u dobi do 44 godina starosti (29-32%), stanovnici Like, Korduna i Banovine (36%), ali i Istre, Primorja i Gorskog kotara. Naime, u toj su regiji stavovi poprilično podvojeni – 35% daje prednost robnim markama trgovačkih lanaca, a 25% skupljim domaćim proizvodima.
Brend je važniji, pokazalo je istraživanje, kod kategorije prehrambenih proizvoda, a manje je važan u kategoriji proizvoda obuće i odjeće. Ukupno 31 posto potrošača slaže se s tom tvrdnjom, a češće se radi o muškarcima (36%), visoko obrazovanima (38%) te ljudima viših primanja. Obrazovanje je čimbenik koji najviše diferencira ljude po ovom stavu. Primjerice, oni s najnižim stupnjem obrazovanja (OŠ) najrjeđe navode da je brend odjeće i obuće garancija kvalitete, a čak njih 54% se uopće ne slaže s tom tvrdnjom.
